Roman 'Ja, Jesusa' najveće živuće meksičke novinarke i spisateljice Elene Poniatowske konačno je preveden na hrvatski jezik, a objavila ga je izdavačka kuća Iris Illyrica
Godine 1964. Ponitowska čuje nepoznatu ženu (Josefinu Barquez) kako viče s krova jedne zgrade i ona je potpuno zaintrigira. Upoznaju se i dogovore da će sastajati svake srijede od 16 do 18, pri čemu će joj ta siromašna pralja ispripovjediti svoj život. Na temelju njezine ispovijesti nastao je roman 'Ja, Jesusa' te lik Jesuse Palancares, jedan od najosebujnijih ženskih likova svjetske književnosti.
Jesusa je hrabra žena koja od svoje najranije mladosti luta sama Meksikom, sudjeluje u Meksičkoj revoluciji i bori se za egzistenciju vlastitim radom, ne pristajući na kompromise i konformizam. Itekako svjesna društvene nejednakosti i nepravde, Jesusa nam daje novo viđenje Meksičke revolucije iz perspektive žene te nižeg društvenog sloja.
Budući da se lik Jesuse Palancares temelji na stvarnom životu siromašne pralje iz Grada Meksika, roman 'Ja, Jesusa' vjerodostojan je i neprocjenjiv dokument svoga vremena, Meksika siromašnih i obespravljenih prve polovice 20. stoljeća.
Roman je sa španjolskog prevela Željka Lovrenčić, ugledna hispanistica i prevoditeljica, koja je, između ostaloga, prevela na hrvatski jezik i djela Miguela de Cervantesa, Carlosa Fuentesa i Juana Rulfa.
Elena Poniatowska je najveća živuća meksička književnica impresivne osobne i profesionalne biografije. Kćerka je kraljevića Jeana E. Poniatowskog, nećaka posljednjeg poljskog kralja, koji je ujedno bio i jedini nasljednik dvora. S majčine strane je pripadnica ugledne meksičke aristokratske obitelji, nećakinja ugledne meksičke pjesnikinje Pite Amor. I danas nosi titulu princeze Poljske, iako se nikad nije njome razbacivala.
Rođena u Parizu, s 10 godina seli u Meksiko s obitelji pred Drugim svjetskim ratom. Poniatowska se školuje u SAD-u u katoličkim internatima. Studira daktilografiju, ali nikad nije završila studij, odlučuje se baviti novinarstvom. Svoju novinarsku karijeru započinje intervjuima s poznatim intelektualcima i umjetnicima, meksičkim i latinoameričkim. U to vrijeme počinje se zanimati za ljudska prava i položaj žene u meksičkom društvu. Intervjuira velike žene poput slikarice Marie Ezquierdo, velike fado pjevačice Amalie Rodriguez, pisca Juana Rulfa, slikara Diega Riveru, pisca Vargasa Llosu. Neki najvažniji sabrani su u djelima Palabras cruzadas i Todo Mexico.
Surađivala je s antropologom Oscarom Lewisom, utemeljiteljem ispovijedne proze, što postaje okosnica njezinog književnog opusa.
