Predstava 'Drakula' realizirana je u koprodukciji ZKM-a i Slovenskog narodnog gledališča iz Maribora i Teatra Due iz Parme, a režirao ju je jedan od trenutačno najtraženijih redatelja regije. Urban se već istaknuo svojom specifičnom poetikom i oštrim i beskompromisnim predstavama u kojima je kritizirao sve odreda, a prvenstveno laži i licemjerje te nehumanost. Zbog toga je za ovu predstavu, zapravo, Urbanov autorski projekt, kojim je ZKM započeo novu sezonu, vladalo poveliko zanimanje.

Urban je podrijetlom Mađar i još je za vrijeme studija osnovao kazališnu grupu Aiowa koja je raznim akcijama progovarala o tzv. umjetničkoj mafiji, a danas radi kao ravnatelj vrlo uspješnog Mađarskog gradskog pozorišta 'Deže Kostolanji' u Subotici. Također, osnovao je i međunarodni kazališni festival Desiré Central Station. Hrvatska publika mogla je vidjeti njegovu odličnu 'Životinjsku farmu' po Orwellu, postavljenu u riječkom HNK Ivana pl. Zajca, koja je gostovala prije ljeta u Kerempuhu, a sada će ponovno biti izvedena na Gavellinim večerima. Također, prošle smo godine vidjeli i njegovu najpopularniju i najnagrađivaniju predstavu 'Neoplanta', također u Gavelli te 'Koštanu' na Brijunima.

Predstava 'Drakula' nastala je po motivima Stokerovog romana, ali ne prepričava sadržaj djela, kao što to ne čine ni ostali njegovi komadi koji nastaju na temelju nekog literarnog predloška. Predstava se bavi aktualnom temom - tzv. balkanskom vampirologijom i donosi na vrlo specifičan način neumoljivu kritiku današnjeg vremena. U predstavi se postavljaju pitanja o tome tko nam danas pije krv i tko je danas taj vampir, koji nas zavode i obećaje bolju budućnost, a zatim nas prevari i pretvori u roba. Odgovore na ta pitanja glumci otkrivaju na samom kraju pjevajući vampir je vlada, vampir je religija, vampir je svećenik, vampir je doktor, vampir je društvo te tako otvoreno kritiziraju protagoniste političkog, financijskog, društvenog i vjerskog establišmenta.

Da će biti žestoko, vidljivo je na samom početku, kada glumci nedvosmisleno pozivaju na revoluciju, promjenu poretka i prevrat, naravno, na temelju Stokerovih rečenica. U nastavku naglašavaju da više nitko ne vjeruje da će krivci završiti pred licem pravde, bave se Europom ('Fuck me, Europe!') i njezinom neosjetljivošću, sistemom koji se trese, novcem, vlašću, bankarima, inficiranom krvlju, mržnjom ('Mrzi one koji tebe proklinju!'), najrazličitijim oblicima seksualnosti ('Daj mi dupe, daj mi krv!'), žudnjom, smrću ('Vampir ubojica'), strašću ('Liži me!'), dakle, svim temama bliskima različitim oblicima vampirizma, koji su primjetni u svim područjima života, od privatne do društvene, političke i ekonomske sfere. Riječju, seks i politika kao formula kritike društva u kojem pojedinac gubi pred nasiljem moćnika svih vrsta.

Sve te teme obrađene su kroz formu koreografiranog fizičkog teatra, s elementima muzičkog spektakla, show programa, pa čak i kroz svojevrsnu parsiflažu pornića, a u svemu bitno mjesto zauzimaju sjajni songovi koje je uglazbila stalna Urbanova suradnica Irena Popović Dragović. Sve je puno simbolike, koju treba dešifrirati, energija pršti, sve je u pokretu, a naglasak je na sirovoj tjelesnosti i seksualnosti, često pretjeranoj, na granici s pornografijom. Ne manjka ni nasilja i vulgarnog izražavanja. Urban je ljut i gnjevno, čak prkosno komentira današnjicu. No tu je i humor, koji ublažava, a ponegdje i podcrtava crnu viziju.

Apsolutno je jasno da Urban prekoračuje granice svih konvencija i odlazi u neki čudni prostor gdje više nema straha i gdje ne vladaju nikakva pravila, osim potrebe za slobodom i oslobađanjem od eksploatacije svih vrsta. A ako se pogleda iza tog senzacionalnog i spektakularnog teatarskog showa golih tijela, vidi se bolna čežnja za povratkom humanosti i života po mjeri čovjeka ('Rad ti isiše energiju!').

Urbanov kazališni jezik zaista je specifičan: temelji se na simboličkim slikama, zvuku i pokretima mahom golih tijela, gdje glumci svih triju kazališta nastupaju kao jedno kolektivno tijelo. Nema posebnih isticanja, svi su u službi ideje, i svi su više-manje sjajni. S hrvatske strane sudjeluju Lucija Šerbedžija, Mia Biondić, Edvin Liverić i Dado Ćosić, koji jednako kao njihovi kolege iz Slovenije i Italije s nevjerojatnom energijom i žestinom (pjesmom, seksualiziranim pokretima, emocijama...) sudjeluju u stvaranju tog moćnog glumačkog stroja.

Što je Zagrebu donio dugonajavljivani 'Drakula' Andraša Urbana, redatelja, koji iznosi svoju istinu i nesmiljeno kritizira sve, od političara do balkanskog mentaliteta, i koji demaskira lažne idilične slike, idole i stupove društv, kao što je napravio u 'Neoplanti', svojoj najnagrađivanijoj predstavi?

Prvo, 'Drakula' je zasigurno prilično uzdrmao kulturni establišment Zagreba, nenavikao na tako žestok i provokativni kazališni jezik kakav je viđen u predstavi koja na sasvim nekonvencionalan način vodi gledatelje po stanicama puta Vlada Tepeša. Drugo, pokazao je da postoje autori koji itekako mogu iznenaditi, začuditi, uzbuditi, šokirati, oduševiti i razljutiti gledatelje, ostavivši ih u nedoumici s pitanjem 'A o čemu se tu radi?'. Naime, za razumijevanje predstave i dešifriranje svih simbola potrebno je predznanje, međutim, ona i bez tog znanja funkcionira kao spektakl. I treće, donio je zagrebačkom repertoaru nešto žestoko i bombastično, predstavu koja je u svakom pogledu odskače od svega viđenog.