Jedna od glavnih žrtava novog televizijskog doba i potrage za što kvalitetnijim, inovativnijim i istančanom gledateljskom nepcu prilagođenih formatima - bez ikakve je sumnje klasični anglo-američki sitcom. 'Nova' televizija i njezini fanovi pomalo s visoka gledaju na te polusatne epizode snimljene s više kamera, u studiju s publikom čiji se snimljeni smijeh čuje nakon svake šale koja bi trebala biti smiješna. Moderne televizijske komedije - ako žele da ih se shvati ozbiljno - oblikovane su sasvim drugačije, vrlo često dokumentaristički, kao što je to slučaj s, primjerice, serijom 'U uredu' ili s 'Modernom obitelji', a nerijetko i sa sasvim drugačijom strukturom, kao, primjerice, izvrsna 'Atlanta' mladog Donalda Glovera.

I iako je dobro da se u humorističnim serijama pronalaze novi formati i načini izražavanja, šteta je što je klasični sitcom prezren i zanemaren te da nije bilo dobre serije iz te rubrike još od završetka sjajne 'Kako sam upoznao vašu majku'. Serije poput 'Teorije velikog praska', 'Dva i pol muškarca' i slične proizvode nastale iz štanc-tvornice Chucka Lorrea, naime, ne mogu se smatrati dostojnim nasljednicama tog plemenitog žanra.

No taman kad smo pomislili da je sve gotovo i da ćemo u toj domeni gledati jedino infantilne bedastoće, Netflix je odlučio snimiti remake serije 'One Day at a Time' iz sedamdesetih i osamdesetih godina - sitcoma koji se bavio obitelji samohrane majke na američkom srednjem zapadu. No ovaj su put to odlučili učiniti s obitelji samohrane majke kubanskog porijekla u Los Angelesu, uposlili su sjajne glumice i glumce, odlične i duhovite scenariste i - vidi vraga! - klasični je sitcom opet zablistao u svojem punom sjaju.

Justina Machado u seriji glumi Penelopu Alvarez, upravo rastavljenu majku dvoje tinejdžera - mlađeg sina Alexa i starije kćeri Elene - koja je usput i medicinska sestra, veteranka iz rata u Afganistanu koja pati od PTSP-a, ali unatoč tome živahna, živopisna i silno simpatična žena. Živi s djecom i s majkom - fenomenalnom Ritom Moreno, koja i u 87. godini dokazuje da je diva visokog zvjezdanog statusa - a društvo im nerijetko pravi i susjed te stanodavac Schneider. Prva sezona serije bila je uglavnom posvećena događajima koji prethode organizaciji kćerine quinceañere - tradicionalne latinoameričke proslave djevojčina petnaestog rođendana, kojom se u toj kulturi obilježava njezino postajanje ženom. U drugoj su sezoni glavne priče posvećene naporima dvaju likova da steknu američko državljanstvo, ali i Penelopinu ljubavnom životu.

Ono što je u seriji 'Dan po dan' najfascinantnije jest to što uspijeva izvrsno izbalansirati ono najbolje iz klasike tog žanra - istinsku životnu radost, toplinu i otkačenu duhovitost s modernim elementima kvalitetnih televizijskih serija - slojevitošću i rastom likova, izrazitom društvenom i političkom sviješću (koja ipak nikada ne prelazi granice i ne postaje propovijedanje) te ozbiljnim obrađivanjem nekih nimalo ugodnih tema.

Likovi u klasičnim sitcomima rijetko su se kad razvijali - dapače, njihova je nepromjenjivost bila gotovo scenaristički aksiom, ali to nije tako u ovoj seriji. Mijenjaju se i Penelope i njezina obitelj, s novim epizodama otkrivamo i njihove nove osobine, htijenja i planove, a serija se ne boji zaviriti ni u njihovu mračnu stranu, kao što je to u jednoj epizodi druge sezone, gdje se Penelope mora suočiti s činjenicom da će možda do kraja života morati piti antidepresive. Ta je epizoda gotovo u istom rangu s načinom na koji se s problemima mentalnih poremećaja bavi jedna druga sjajna i trenutačno popularna serija - 'Luda bivša djevojka'. Svijest o društvenom trenutku u kojem se zbiva ovoj je seriji gotovo pa zadana već samim time što se odvija u obitelji Amerikanaca kubanskog porijekla koji se zbog svoje kulturne specifičnosti susreću s raznim stereotipima, podosta toj liniji razvoja pridonosi i činjenica da je Penelopina starija kći Elena lezbijka, a dakako - valja i zapamtiti da Penelopini psihički problemi potječu iz rata u Afganistanu.

No uza sve te upletene momente 'ozbiljne' televizije, najveća je vrijednost ove serije to što je doista pokazala da se s klasičnim sitcomom i dalje može svašta, da je i dalje urnebesno smiješan i da će i dalje s radošću u svoj topao zagrljaj primiti sve svoje strastvene obožavatelje. Čak i ako niste među njima, serija bi vas mogla preobratiti.