Autorski projekt Ivana Penovića znakovita naslova 'Znaš ti tko sam ja', koji je praizveden u petak navečer pred uglavnom oduševljenom publikom u Tonskoj dvorani zagrebačkog HNK-a, pokazao je jedan od mogućih puteva razvoja suvremenog teatra iz perspektive nove generacije.

Naime, u tom eksperimentalnom, postmodernističko projektu, crnoj komediji ili društvenoj parodiji, odnosno, kazališnom supermarketu, kako ga duhovito definira sam autor, miješaju se kazališni žanrovi, povijesne činjenice i fikcija, te hologramski i stvarni likovi (braća Zanović i Mama Ubu te povjesničarka svjetskog glasa), a rezultat tog poigravanja s kazališnim konvencijama jest uzbudljiva i urnebesno duhovita, brza, dinamična i interaktivna predstava, koja progovara i o relevantnim društvenim temama, kao što su povijesni revizionizam ipitanje identiteta.

Te uzbudljivosti, energičnosti i lucidnosti sigurno ne bi bilo bez izvanrednih glumaca i glumica, koji su uživali u zajedničkoj suigri, glazbe Karla Mrkše i FilipaTriplata (mješavina crnogorskog etna i suvremenih zvukova), uočljivih, blještavih kostima (izbor glumaca i autorskog tima) te živopisne scenografije Filipa Triplata, koji su svaki u svom segmentu pridonijeli toj krajnje pomaknutoj predstavi u kojoj se divlje prožimaju predivna iščašenost, parodiranje svih i svega, teatar apsurda, trash estetika, format TV showa, stand up i satira.

Glum/ice/i brzo prolaze scenom, presvlače se u ženske bunde ili kostime jarkih i blještavih boja, obraćaju se publici, rugaju se, viču 'Domovina!, drže govore, glume hologramske likove oživljene HNK analizom, noževima čiste nokte, poigraju se automatskim oružjem – sve kaotično, ludo, zabavno i divlje. Konfuzija kao vrhunski red, apsurd kao stanje društva. U prikazu te konfuzije posebno su se istaknule prvakinje HNK Nina Violić (Antun Zanović / Trgovac Chomel / Mama Ubu) i Lana Barić (Inkvizitorica/Trgovac Jordan/ Ankica Kutle), koje su se, čini mi se, po prvi put pojavile zajedno u istoj predstavi. One su svojim uvjerljivim i ležernim interpretacijama, s pomakom u grotesku i parodiju, iskazale i smisao za komično. Iznenađujuće dobar i uvjerljiv bio je mladi Bernard Tomić, glumac iz stalne Penovićeve ekipe, koji je svoje role Primislava Zanovića i Naratora odigrao energično i s velikom sigurnošću. Dobri su bili i prvak HNK Livio Badurina kao Stjepan Zanović te Silvio Vovk kao Voditelj TV showa.

Valja reći da je Penović relativno nov, ali hvaljeni autor na zagrebačkoj nezavisnoj sceni, koji je s predstavom 'Znaš ti tko sam ja' zakoračio u etablirane kazališne vode, no tim korakom nije izgubio lucidnost, ironičnost i nekonvencionalnost po čemu je i postao hit ime tzv. milenijalaca. Diplomirao je dramaturgiju, ali uz pisanje tekstova bavi se i režijom, te povremeno i sam glumi u predstavama. Kao dramaturg surađivao je s kazalištima u Rijeci, Varaždinu i neki drugim teatrima, a kao kompletni autor predstavio se 2017. u Teatru ITD sa studentskom predstavom 'Prijeđanje vublike 148'. Zatim je uslijedio hvaljeni 'Katalonac', izveden također u Itd-u, a prošle godine je postavio komad 'Flex' u Kunst Teatru za koji je cijeli ansambl i autorski tim dobio Nagradu hrvatskog glumišta za izniman doprinos kazališnoj umjetnosti. U svim tim predstavama naznačio je neke karakteristike, od televizičnosti do važnosti glumačkih interpretacija, što je bilo vidljivo i u ovom projektu, a što govori da mladi autor već ima svoj prepoznatljiv kazališni rukopis.

Penović upredstavi 'Ti znaš tko sam ja' polazi od prikaza života dva subverzivna brata hrvatsko-crnogorskog podrijetla Stjepana i PrimislavaZanovića, pustolova, prevaranata, učitelja, savjetnika, kozmopolita, političara i autora brojnih knjiga, koji su u 18. stoljeću žarili i palili europskim dvorovima. U stvaranju teksta Penović je bio nadahnut povijesnim spisima Pavela Apolonoviča Rovinskog, Mihaila Ivanoviča Barsukova, knjigom Antuna Breyera i drugim izvorima, koji spominju braću Zanović, a šarmu i originalnosti pridonijela su, čini se, i nadopisivanja i improvizacije glumaca. Iz tih zajedničkih napora izrastao je iznimno duhovit, crnohumorni tekst, u kojem s prepliću ironični i sarkastični komentari ('Prerano smo prešli iz australopiteka u homo erectus'), monolozi i dijalozi, politički govori i konferencijska izlaganja, inteligentne šale i vrhunski crni humor, enciklopedijski podaci i izvrtanje činjenica, a uz sve ismijavaju se mnoge od tzv. društvenih i povijesnih svetinja.

Međutim, Penoviću su sumanute biografije te dvojice braće, totalno nepoznate širem krugu ljudi,koji su se družili su se, između ostalih, s Casanovom i Jean Jacques Rousseauom, mijenjali identitete, lagali i muljali koga su stigli,poslužile samo kao inspiracija, odskočna daska za otvaranje pitanja o puno ozbiljnijim temama iz hrvatske stvarnosti. To su, prije svega, lažne diplome dobivene na Mostarskom sveučilištu, gomilanje filmova o Domovinskom ratu i općenito hrvatskim velikanima, koje financira Audiovizualni centar za racionalne interese, te problem privatizacije i mešetarenja pod okriljem države što je naznačeno likom povjesničarke inkriminiranog prezimena - Ankica Kutle. Hrvatska na kazališnoj sceni, svijet u malom.

Uz te glavne teme, naznačene su i brojne podteme, kao što su egzodus mladih i starenje stanovništva, uloga i svrha znanstvenog i umjetničkog rada, te(bes)smisao raznih televizijskih show programa, koji na senzacionalistički način, naravno, zbog profita, tretiraju ozbiljne teme. Čak se spominju i genocid i korupcija, a u interaktivnom odnosu s publikom parodira se i objektivnost kazališne kritike. No ne radi se o političkom teatru. Više se radi o aluzijama na političke događaje, kojima se ironizira i demistificira opsjednutost poviješću i potreba za prekrajanjem povijesnih događaja, ličnosti i činjenica što je danas u postčinjeničnom vremenu, kada se objavljuju knjige o Zemlji kao ravnoj ploči, tema broj 1.

U svakom slučaju, riječ je o začudnoj jednoipolsatnoj predstavi, koja je dala novi smisao političkoj satiri i koju smo gledali bez daha.