Liz Canner, autorica filma 'Orgasam Inc', smatra da je seksualna disfunkcija žena zapravo moderna podvala i manipulacija ženskom seksualnošću u svrhu profita
U sklopu festivala Vox Feminae koji započinje večeras u zagrebačkom kinu Grič, bit će prikazan i film 'Orgasam Inc', autorice Liz Canner. Riječ je dokumentarcu koji donosi uvid u medicinsku industriju i marketinške kampanje koje oblikuju naše svakodnevne živote. Poseban naglasak stavljen je na žensku seksualnost na kojoj, kako pojašnjava autorica, farmaceutska industrija želi zaraditi. Film je nastao tako što je redateljica na početku avanture bila zaposlena kao montažerka erotskih videouradaka za farmaceutske kompanije u razvoju 'ženske viagre', no brzo je počela sumnjati u iskrenost motiva poslodavca. Svoja zanimljiva otkrića Liz Canner podijelila je s nama.
Što ste željeli postići ovim filmom?
Nakon što sam više od deset godina radila dokumentarce o ljudskim pravima i bavila se genocidom, policijskim nasiljem i siromaštvom u svijetu, našla sam se u prilično depresivnoj situaciji s ružnim noćnim morama. Tada sam odlučila da ću se malo odmoriti od takvih turobnih projekata te da će idući na kojemu ću raditi biti povezan sa zadovoljstvom. Točnije, sa ženskim zadovoljstvom i užitkom. Onda se dogodilo nešto neobično – usred jednog snimanja dobila sam ponudu da surađujem na erotskom snimanju koje je organizirala farmaceutska kompanija. Oni su u tom trenutku stvarali kremu za ženski orgazam. Taj videouradak trebale su gledati žene koje su sudjelovale u istraživanju njihova novog lijeka. Prihvatila sam posao, a dobila sam i dopuštenje da snimam zaposlenike kompanije za vlastiti dokumentarac. Mislila sam da će mi to omogućiti pristup tajnom svijetu farmaceutske industrije, ali i da će mi dati uvid u znanstvena razmišljanja o ženama i njihovom užitku. Tada to nisam namjeravala napraviti kao ekspoze, ali stvari na koje sam nailazila samo su me navodile na daljnje istraživanje. Unutarnja perspektiva omogućila mi je da vidim kulturu farmaceutske industrije iznutra koja se pokazala kao industrija koju više pokreće želja za zaradom nego želja za zdravljem.
Žene su vam u filmu vrlo otvoreno govorile o svojim najdubljim intimnostima. Kako ste uspjeli to postići?
Umjesto velike ekipe za snimanje, dočekala bih ih samo ja s kamerom. Odabrala sam takav pristup jer smatram da je
seksualnost intimna i osobna. Mislim da je baš to zaslužno za ugodan osjećaj mojih sugovornica te za njihovu otvorenost.
Postoji li zaista poremećaj koji se zove ženska seksualna disfunkcija? Što vi mislite o tome?
Mediji govore o ženskoj seksualnoj disfunkciji kao da je to nešto što oduvijek postoji, a zapravo je riječ o pojmu koji se pojavio krajem 90-ih godina prošloga stoljeća. Kad se pojavila viagra za muškarce, zabilježen je veliki bum na farmaceutskom tržištu. Onda su se dosjetili da je žensko tržište neiskorišteno, ali je trebalo prvo stručno definirati bolest kako bi mogli razviti lijek za to. Osmišljena definicija vrlo je široka i zapravo obuhvaća svaku moguću seksualnu tegobu kod žena, pa i onu najmanju. To je strahovito bizaran poremećaj jer si sami morate postaviti dijagnozu i morate biti svjesni da patite od nečega. Primjerice, ako nikada niste osjetili seksualnu želju, ali vas to nije ni zabrinjavalo, onda nemate tu bolest. Postoje stvarna psihološka stanja koja mogu prouzročiti seksualne probleme i kada je o tome riječ, ne smijemo ignorirati situaciju. No, u većini slučajeva ženski seksualni problemi prouzročeni su društveno-kulturnim utjecajima poput seksualnog zlostavljanja, problema u vezi i stresa na poslu.
Koje se predloženo rješenje za bolji seksualni život vama učinilo najgore?
Jedna od žena u filmu, Charletta, bila je uključena u kliničko ispitivanje za uređaj orgasmatron. U kralježnicu su joj stavili elektrodu prikopčanu na uređaj, a cilj svega je bio stimulacija orgazma. Charletta je prošla vrlo bolnu operaciju dok su joj to ugrađivali u tijelo, a cijela stvar nije uspjela. Jedino što se dogodilo bilo je to da su joj se noge nekontrolirano trzale. Na kraju se pokazalo da žena uopće nije imala nikakvih problema s doživljavanjem orgazma, odnosno nije ga mogla doživjeti u tzv. normalnoj pozi. Laknulo joj je kada su joj ljudi rekli da većina žena ne može doživjeti orgazam bez stimulacije klitorisa. Charletta je rekla da je sliku savršenog seksa vidjela u medijima, odnosno u filmovima. U današnjem društvu stalno nas bombardiraju slikama savršenog seksa i žene uvjeravaju da svaki puta moraju doživjeti orgazam. To jednostavno nije točno. Charletti je liječnik rekao da je seksualno disfunkcionalna jer u određenoj pozi nije mogla doživjeti orgazam. Mislim da je to je primjer da se neke stvari u medicini procjenjuju isključivo prema subjektivnom dojmu. To stvara iskušenje da se iskoristi ženin nedostatak znanja. Osim toga, sama ideja da postoji seksualna disfunkcija podrazumijeva i postojanje nekakvih pravila i okvira. Međutim, to ne postoji, nema nikakvih pravila koja reguliraju seksualnu funkcionalnost. Nijedno medicinsko istraživanje ne govori da žena treba imati, primjerice, pet orgazama tjedno ili deset seksualnih misli na dan. Postavlja se pitanje tko to kaže. Dakle, sama ta ideja disfunkcionalnosti je problematična, ali i opasna.
Statistički podaci koje objavljuju farmaceutske kompanije prilično su nejasni i zbunjujući. Što vi mislite o tome?
U mnogim medijima možete čuti ili pročitati kako su šokantni podaci da čak 43 posto žena pati od seksualne disfunkcije. Ja sam taj podatak prvi puta čula kad sam počela raditi za farmaceutsku kompaniju i strašno me je iznenadio. Mislila sam si – ako tako mnogo žena pati od toga, zašto to moje prijateljice ne spominju? Da budem precizna, ja dotad nikad ni nisam čula za takvo zdravstveno stanje. U svojemu filmu ja istražujem pozadinu i povijest tih šokantnih 43 posto. Ispostavilo se da je taj podatak preuzet iz jednog sociološkog istraživanja koje je provedeno radnih 90-ih godina. Cilj istraživanja je bio doznati kako izgledaju seksualni životi ljudi. Nikada ni nije trebao služiti za otkrivanje broja žena koje pate od seksualne disfunkcije. Korištenje pretjerane statistike kao što je 43 posto je čista manipulacija ženama. Također, to je i poruka Wall Streetu da tamo negdje postoji veliko tržište za prodaju 'lijekova'.