Bila je vrlo prijateljski raspoložena, otvorena, nasmiješena iako je u pozadini bio njezin ogroman osjećaj nelagode i srama. Ovu masku nosila je desetljećima kako nikada nikome ne bi pokazala kad i što joj je teško, a zato da ne optereti druge svojim brigama i mukama. Dovela je to do takvog savršenstva da i mene kao psihologinju, koju je angažirala da joj pomognem oko problema, nije htjela opteretiti time. Rekla je sramežljivo, kao da na to nema pravo, da bi htjela isprobati tu terapiju i vidjeti bi li ipak mogla doživjeti orgazam jer nijednom do sada nije.

Potom se počela ispričavati i pojašnjavati da može živjeti bez orgazma i da se puno puta mirila s time. Navodila je da joj to jednostavno ne ide, kao da je nešto kod nje potrgano, kao da ima neku grešku. Nestrpljivo je očekivala što ću reći i s jedne strane se nadala da će se odgovorom da joj nema pomoći riješiti sve muke, no moj odgovor - da rješenje postoji - izazvao je kod nje još veću navalu nelagode.

Možda se brojni od vas pitaju pa koliko teško može biti da ne znaš na koji način dodirivati svoje genitalije, masirati ili trljati klitoris, osjetiti uzbuđenje, navlažiti se i pojačavati uzbuđenje i svršiti. Za neke je to izrazito teško ostvariti. Zašto? Zato što si te osobe ne mogu to dozvoliti! Biološki gledano, ne postoji ograničenje za postizanje orgazma, a nemogućnost je u pravilu psihološki uvjetovana. No kojim psihološkim čimbenicima je ona uvjetovana i kako otkloniti prepreke na putu prema 'gore', nije sasvim jednostavno razumjeti.

Razgovor s klijenticom odveo nas je u smjeru njezinog djetinjstva. Saznala sam da je odrasla u obitelji s puno djece, roditeljima koji nisu imali snage, vremena ni volje brinuti se o bazičnim potrebama djece kao što su ljubav, njega, pažnja, briga za ono što ona želi, nisu uvažavali njezine osjećaje, izostalo je empatije, podrške i poticaja. Djeca traže da se te potrebe zadovolje, ali ne zauvijek. Nakon nekog vremena odustanu, pa je i ona tako još kao djevojčica shvatila da njezine potrebe nisu važne. Prilagodila se i postala savjesna, dobra, poslušna djevojčica, djevojka, a potom i žena. Potpuno je zanemarila sve svoje potrebe tako da ih više nije znala ni prepoznati.

Kada ljude s ovakvom slikom o sebi pitate što žele, što im se jede, u koji kafić žele sjesti, što bi radili, koji film žele gledati, odgovori su u pravilu - ma svejedno mi je. Ako ne znamo što želimo i što nam treba, a još manje mislimo da imamo pravo to tražiti ili istraživati, onda nema šanse da ćemo se otvoriti seksualnom užitku. Ova žena je nažalost toliko zatomila svoje potrebe da uporno tvrdi da joj je seks s partnerom lijep i da uživa u njemu. Ona brka seksualni užitak i potrebu da izdrži seks kako bi partner bio zadovoljan. Njezin partner je na sreću toliko pažljiv i dobar muškarac koji pokušava na razne načine potaknuti njezino uzbuđenje, ali ona to 'blokira' različitim interpretacijama: 'ne mogu ja to', 'nema smisla', 'ma di ću ja', 'nisam bitna', 'nije važno', 'ne zaslužujem ja to'. Ona ne masturbira jer je probala i ništa nije osjećala, čak su i sama zamišljanja da uživa preplavljena nelagodom i sramom. Osjeća dodir na tijelu, ali seksualni osjećaji ne prate nijedan taj dodir.

Seksualni problemi nerijetko mogu biti povezani s ovako dubokim vjerovanjima o sebi i svijetu oko nas. Ona se formiraju tijekom cijelog našeg života, a počinju od djetinjstva. Ponavljanjem određenih ponašanja, stječemo obrasce koji učvršćuju naša uvjerenja. Iz toga logično proizlazi da će biti potrebno promijeniti ta vjerovanja kako bismo uklonili prepreku za uspostavu zdrave seksualnosti. Neću se pretvarati da mi ovakva problematika ne predstavlja priličan izazov i da nisam strahovala od toga kako pristupiti ovoj klijentici. No i kad su problemi tako duboko ukorijenjeni, pomaka može biti.

Ona danas sebi dozvoljava maštati, čak i gledati pornografiju, ali što je najvažnije, dozvolila si je iskusiti seksualne osjećaje kada se dodiruje i u tome počinje uživati.