Davnih, davnih šezdesetih, u tvrdo kuhanom socijalizmu, jedan stari domaći roker Boris Babarović pjevao je one popularne stihove: 'Drvosječa da sam ja a ti da si dama; da li tada bi željela ljubav među nama... žuljavim bi rukama grlio te nježno; da li bi me voljela iskreno i nježno'? Što mislite, bi li se ljubiteljica Gospe i bile boje Severina ikada do ušiju zaljubila u srpskog kralja bakra da je čupavi Milan kojim slučajem prodavač koštica iz Vršca?

Vremena se mijenjaju, a dilema ostaje ista. Čak i u radničkoj ideologiji kojom su carevali srp, čekić i samoupravljanje dečki su pjevali o malo izvjesnoj ljubavi između neobrazovanog šljakera i drugarice koju zbog njezina društvenog statusa, obrazovanja, njegovanosti - što li? - nazivaju damom. Ljubav nema granica, ali dobro ih prepoznaje: pare bakrenog tajkuna zasigurno su veći afrodizijak od poštenja i mišića nekog pilara.

Ono što je u Babarovićevo doba 'klasne jednakosti' bilo ideološki neprihvatljivo danas je društveno poželjno. Zašto je tako, i kako danas ljubimo, pokušava dokučiti izraelska sociologinja Eva Illouz, koja u svojim ranijim knjigama 'Ljubav u doba kapitalizma', 'Konzumiranje romantike' i najnovijoj 'Zašto ljubav boli' objašnjava kako je tržišna ekonomija promijenila odnose između muškarca i žene, zašto se neoliberalni kult slobode prelio iz Wall Streeta u intimne odnose, zbog čega je ljubav postala roba i zašto danas više patimo od pomanjkanja samopoštovanja kada se nesretno zaljubimo. Ova profesorica na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu, poznata po svojim studijama o pitanjima osjećajnosti, međuljudskih odnosa i shvaćanju žena u doba kapitalizma, tvrdi da romantična ljubav nije samo stvar psihologije, nego prvenstveno društvenih odnosa. Jednako kao što oblikuju proizvodne odnose, prema Evi Illouz oblikuju veze i romantične osjećaje.

Suvremeni muškarci i žene danas naoko lakše prebolijevaju ljubavne jade nego Flaubertova junakinja Madame Bovary ili ljubomorni Otelo, jer iza sebe obično imaju ponovljena iskustva ostavljanja, nevjere i rastajanja, kaže Eva Illouz, a većina ih je ekonomski neovisna o partnerima pa ne drame kao u doba gospođe Bovary, nego čak zauzimaju distancirani, pomalo ironičan gard. 'Milan pije, aSeverina se smije' - stoji naslov u jednim dnevnim novinama, dok Volarić-Veljača ili Frljić-Trbović o svojim ljubavnim brodolomima izdaju priopćenja za javnost, kao da je riječ o raskidu Charlesa i Diane. Ljubav je u 19. stoljeću do kraja definirala nečiji život, smrt i osobnost, što danas zvuči pretjerano, a romantična ljubav - tvrdi Illouzova - postaje prilično šuplja fantazija. Niti 'Ljubavna priča' Ericha Segala danas se valjda ne bi snimila bez ironičnog odmaka, a romantična se filmska ljubav čini mogućom jedino u sagi 'Sumrak' među vampirima.

Pa ipak, iza te fasade, tvrdi Illouz, stoji isti čemer kao prošlih stoljeća, samo što danas ima druge razloge i drukčije oblike. Jedan od razloga je širina izbora partnera. Dokidanjem društvenih i geografskih barijera mogućnosti izbora su goleme, a mali oglasi i online burza za pronalaženje partnera proširili su ih unedogled. Internet je izbor do kraja pretvorio u samoposluživanje u kojem se mogući partneri traže prema visini, boji očiju, starosti, obrazovanju i hobijima, baš kao roba u dućanu. Neki to čak smatraju suvremenim oblikom nekadašnjih ugovorenih brakova. Ono nešto, nepredvidivo u ljubavi, zamijenila je (ne)svjesna racionalna potraga za prikladnim partnerom, bez velikih iznenađenja, što slovenski filozof Slavoj Žižek uspoređuje s kavom bez kofeina.

Na 'ženidbenom tržištu' ljubav postaje roba. Da bi roba bila konkurentna, mora biti privlačna, a privlačnost i poželjnost postaju temelj samopoštovanja. Nikada ranije u povijesti čovjeku nije bilo toliko potrebno priznanje drugih da bi se osjećali vrijednima, kaže Illouz. Poželjna sam, dakle jesam.

Da biste danas bili privlačni, morate raspolagati 'erotskim kapitalom', kako Illouzova naziva seksepilnost, a zahvaljujući njemu dolazite do novca, moći i uspjeha. Današnji medijski prostor, kao karikatura toga, nije slučajno okupiran 'sponzorušama' i 'posvudušama' u potrazi za drugom (po)lovinom. Cjelokupni se današnji tjelesni, jezični i odjevni kod prebacio na seksepilnost, jer biti seksualno poželjan, znači biti na tržištu. A kapital treba stalno uvećavati, pa otuda toliki bum kozmetičke i modne industrije, viagre, fitnesa, medija opsjednutih izgledom i erotikom, i kada bi preko noći ukinuli seksepilnost kao presudan faktor pri traženju partnera, kolabirala bi cijela privreda.

I romantična je ljubav postala kičasta roba u doslovnom smislu. Za Valentinovo trgovine se pune erotskim rubljem i srcolikim bombonijerama, restorani nude romantične večere za zaljubljene uz svijeće, a Hollywood priča priče o idealnim vezama s malo prethodnih peripetija.

Biti seksi' samo potvrđuje razdvajanje seksa i osjećaja, zaključuje izraelska profesorica. Današnji muškarci, kaže Eva Illouz, više maštaju o tome da imaju seks s više žena, nego da nađu idealnu partnericu, što nije stvar biologije ni divljanja pornoindustrije, nego današnjih društvenih prilika. Njegov status ne ovisi o tome je li oženjen i ima li legalnog potomka kao u ruralnim društvima, kada nasljednika može dobiti i bez oltara. 'Milan je želio samo sina', objašnjavaju prijatelji Severinina zasićenog zaručnika. Za razliku od njih, žene fantaziraju o jednom partneru, jer danas odgoj djece pada na njihova leđa. Materijalno su sve samostalnije, zarađuju čak više od muškarca, ali žele stabilnu vezu, poput Carrie Bradshaw u 'Seksu i gradu', koja mijenja momke i stalno preispituje svoj seksualni život, ali se ipak udaje za Facu.

Ljubav postaje zamršena, frustracije njezin bitan dio, romantična ljubav nemoguća. 'Romantična ljubav pretpostavlja potpuno jedinstvo dvoje ljudi, a danas su partneri samostalne jedinke. Romantična, idealna ljubav stoga naprosto nije kompatibilna s idealima današnjeg društva', tvrdi Eva Illouz. Ona u današnjoj ljubavi nalazi dva ranije nepoznata pojma: nesigurnost i potvrđivanje. Nesigurni u vezi, današnji partneri stalno traže potvrdu i priznanje, u stalnoj emocionalnoj nesigurnosti i strahu da mogu biti odbačeni. Kako reče izraelska sociologinja, 'današnji je čovjek podijeljen između autonomije i priznanja'. A posljedice tih frustracija možete lijepo vidjeti u zagrebačkom Muzeju prekinutih veza, u kojem će svoje mjesto valjda naći i ruševine Severininih ljubavi.