Dok ja završavam svoj green curry i nosim ga na stol svojim najdražima, zastajem u mislima na Nedjeljnom i Noćnom marketu, večer uoči festivala Yipeng i Loy Krathong, događaja zbog kojih su svi avioni iz Bangkoka prepunjeni i zbog kojih Tajlanđani uzimaju godišnji odmor, a rijeke turista iz cijelog svijeta slijevaju se prema Chiang Maiju.

Yipeng i Loy Krathong festivali
Loy Krathong održava se u večer punog mjeseca 12. mjeseca tradicionalnog tajlandskog mjesečevog kalendara. Po našem kalendaru to je u studenome. Loy Krathong mogli bismo prevesti kao plutajuća cvjetna dekoracija. Tradicionalni krathonzi izrađeni su od lišća banane, cvijeća sa svjećicama u sredini. Puštanjem krathonga, odaje se počast duhovima vode. Državne institucije, velike tvrtke i razne organizacije izrađuju velike plutajuće krathonge i natječu se čiji će biti najljepši. Istodobno se loše misli puštaju u noćnu tminu upaljenim lampionima na festivalu Yipeng i odlijeću u visine, čineći posve imaginaran prizor.

U samom Chiang Maiju i kuće se kite svjetlećim lanternama, a u selima u okolici, osim lanterni, ukrašavaju se i lišćem banana i kokosa. Za domaćine je to svečani dan, a za turiste impresivan doživljaj. Prvi krathonzi puštaju se u rijeku navečer, čim se dovoljno smrači da svijeće na njima postanu nadaleko vidljive i svojim svjetlom osvjetljavaju put. Krathonzi mogu biti različiti: najčešći su cvjetni, ali često su i kombinacija cvijeća i slastica (jedan dječačić pustio je originalan krathong izrađen od korneta sladoleda).

No jedno im je zajedničko - svaki je najljepši svom 'vlasniku'. Najbolja pozicija za puštanje krathonga u rijeku je drvena terasa ispred restorana s prigodnim nazivom Good View (Dobar pogled). Za to je potrebno dovoljno unaprijed rezervirati mjesto u restoranu, ako želite i večerati ovdje. Za odličan green curry, kao soi ill tigar prawns na ljuto (gotovo sva tajlandska hrana jako je začinjena), uz koji ide i prekrasan pogled, odlična glazba i prigodne dekoracije, neće vam biti žao odvojiti i koji baht više.

Budući da festival traje do ranih jutarnjih sati, ispratit ćete pogledom na stotine tisuća plutajućih i letećih misli, pri čemu će vam pomoći i prava tajlandska kava. Na prvu ruku, nama Europljanima naviknutim na talijanski espresso, potpuno je drugačija, no kada joj dodate koju žlicu kondenziranog mlijeka, pravi je užitak. Za puštanje svjetlećih lampiona na festivalu Yipeng odlično je mjesto obližnji most. Na njemu su izmiješani i domaćini i turisti, i jedni i drugi pogleda uprtih u nebo, koje kao da gori od letećih svjetiljki. Na mostu sam susrela i nekoliko mladenaca koji su upravo u ovom prekrasnom ambijentu, oslobođeni loših misli, odlučili započeti svoj zajednički put.

Za sve postoji prvi put
Na postavljeno pitanje želim li letjeti balonom, dala sam sasvim neočekivan odgovor: Da! Ja koja se bojim visine (osim aviona), bez razmišljanja sam pristala na ovakvu avanturu. U šest sati ujutro, prije prve jutarnje kave, na livadi prestižnog golf kluba Chiangmai Gymkhana, dizali su se prvi baloni. Prizor je bio fantastičan: desetak balona raznih boja i desetak pilota iz cijelog svijeta, spremni su pokazati jedan drugome tko je bolji. Prevladala sam strah sjetivši se one narodne: klin se klinom izbija. Hrabro sam uskočila u košaru za svega šest osoba i poslušala upute pilota Rusa kojeg je njegova družica pohvalila kao iskusnog i jedinog koji se odvažio letjeti između tornjeva Kremlja. Stvarno dobra preporuka! Prethodnih dana održavao se festival Balon pa straha nije bilo.

Piloti su imali priliku upoznati sve zračne struje. Pogled sa 1.000 metara visine stvarno je fascinantan: ispod nas je teren za golf pored kojeg vijuga rijeka dijeleći Chiang Mai na dva dijela. U daljini se vide planine iza kojih se krije Mianmar. Sve je tu – samo niotkud vjetra. Dobar sat uživali smo u pogledu, a zatim se sigurno prizemljili. Svoje drugo 'letačko' iskustvo doživjela sam već sljedećeg dana. Ovog se puta radilo o letu s krošnje na krošnju, u dužini od pet kilometara, a na visini od oko 40 metara – iznad potoka, stijena i slonova koji hodaju šumskom stazom.

Iskustvo zip-linea u jednom od najpoznatijih adrenalinskih parkova na Tajlandu, stvarno je nezaboravno. Nakon 33 različite platforme na drvetu, dva viseća mosta, dva spuštanja s užetom i kratkog trekinga, bilo je vrijeme za predah. I tijelo se umorilo od adrenalinskih uzbuđenja. Vjerujem da pretpostavljate koji je najbolji odmor za tijelo na Tajlandu. Prava tajska masaža! U Chiang Maiju gotovo na svakom uglu možete pronaći salone za masažu. Cijene su pristupačne, maseri vrhunski, a o urođenoj ljubaznosti ne treba puno govoriti.

Na putu prema vrhu
Na izlet na najvišu tajlandsku planinu Doi Inthanon i njezin istoimeni vrh visok 2.595 metara, kreće se upravo iz Chiang Maija. Jednosatna vožnja kroz plantaže banana i palmi završava na ulazu u nacionalni park Doi Inthanon. I dok čekamo vozača s ulaznicama, ulični prodavači koriste priliku da nam prodaju lokalni specijalitet - zeleni mango koji se umače u smjesu soli i čilija. Prava delikatesa! Temperatura naglo pada (nakon toplih 26 u središtu Chiang Maija, ovdje je hladnih osam stupnjeva), a nakon samo nekoliko minuta vožnje stižemo do kraljevskih pagoda Phra Mahathat Napha Methanidon i Phra Mahathat Naphaphon Phumisiri, kojima je obilježen 60. rođendan kralja Bhumibol Adulyadeja i kraljice Sirikit.

Nalaze se na vrhu dvaju susjednih brežuljaka i, vjerovali ili ne, do njih vode pokretne stepenice. Obje pagode okružuje prekrasan botanički vrt koji čine cvjetni nasadi dopremljeni iz cijelog svijeta. To je svojevrsna atrakcija za domaće stanovništvo, jer smo mi itekako navikli na razne vrste hortenzija, narcisa i ostalog 'domaćeg' cvijeća. Primijetit ćete očitu razliku između hramova: oko kraljičinog hrama su reljefi koji prikazuju nasilne prizore, kao suprotnost u borbi dobra i zla, a oko kraljevog hrama vladaju prizori harmonije. Kada razgovarate s domaćim ljudima, shvatit ćete da jako vole svog kralja pa u njegovu čast svakog dana nose odjeću druge boje.

Ako želite razgledati stoljetnu tajlandsku šumu, potražite neku od trekking staza. Nisu teške, dobro su označene, a usput ćete, na nekoj od odmorišnih točaka, naučiti ponešto o flori i fauni ovdašnjih šuma. Moram priznati da je neobičan osjećaj hodati šumom u kojoj obitavaju tigar i neke od najvećih zmija na svijetu. No stanovnici ovoga područja kažu da bi i sami bili jako sretni da ih vide, jer divlje zvijeri ne dolaze u blizinu ljudi (na njihovu, ali i našu sreću). Zanimljivo je da upravo ovdje, u nacionalnom parku Doi Inthanon mnogi Tajlanđani prvi put osjete zimu.

Hladno je tijekom cijele godine i zato je ovo mjesto omiljeno. Ovdje imaju priliku nositi, za Tajland gotovo nepoznate odjevne predmete: šal, kapu i rukavice, a ako ih nemate, možete ih kupiti u gotovo svim trgovinama u parku. Prodaju se poput suvenira. Na povratku prema Chiang Maiju možete svratiti u Kew Maepan, selo naroda Karen.
Nakon što su izbjegli iz Mianmara, Kareni su se podijelili na Red Karene koji se tradicionalno bave tkanjem i uzgojem voća i povrća i Longneck Karene koje često možete vidjeti na turističkim razglednicama i fotografijama (žene s nizom ukrasnih kolutova oko vrata). Mi smo posjetili ove prve i na lokalnoj tržnici uživali u njihovom najpoznatijem proizvodu – suhom voću. Tu sam probala i nešto doista neobično: pečeni batat ljubičaste boje. U blizini su slapovi Vachiratan i možete se osvježiti u njihovom podnožju.

Sve što trebate znati o slonovima
Jeste li kao dijete poželjeli imati svog slona? Makar na jedan dan? U neposrednoj blizini Chiang Maija nalazi se Patara Elephant Farm (www.pataraelephantfarm.com), sasvim drugačija farma slonova od preostalih 55, koliko ih ima na Tajlandu. Ovdje slonovi ne plešu i ne slikaju, niti igraju nogomet kako bi impresionirali i zabavili radoznale turiste. Na ovoj farmi slonovi ne uče o ljudima, već ljudi uče o slonovima. Pat i Dae bračni su par koji brine o slonovima, a isto tako poučavaju turiste o svim njihovim potrebama i željama.

Za naučiti najosnovnije, potrebno je oko sat vremena, pa ćete tako čuti da farma postoji 14 godina, da imaju 38 slonova, kao i nultu stopu smrtnosti (što znači da se o njima dobro brinu), da slonovi spavaju svega četiri sata dnevno, a mogu provesti najviše tri sata na suncu jer mogu dobiti sunčanicu, dok na kiši mogu provesti i deset dana. Saznat ćete i druge zanimljivosti iz života ovih divova, no pravo otkrivanje slijedi u praktičnom dijelu poduke. Svaki posjetitelj (kojih dnevno može biti najviše 16, pa je jako važno najaviti dolazak dovoljno unaprijed i prava je sreća ako vam to uspije), nakon teoretskog dijela dobije svoga slona, a s njim i dnevne zadatke. Prvi zadatak je hranjenje. Uživate zajedno sa slonom, no nakon sat vremena više niste sigurni dokle će to trajati.

Slon može pojesti količine veće od svih vaših očekivanja. Zatim slijedi odmor. Slon se udobno zavali, a vi ga 'češkate' snopom granja. To je slonovska masaža; on uživa, a vi radite. Nakon odmora slijedi kupanje. Kupate se i vi i slon, tako da ga vi sapunate i četkate pokušavajući to što bolje obaviti. Vaši vas instruktori pri tome pozorno promatraju, pa ako temeljito ne obavite posao, morate sve ponoviti. Bez obzira na to što ste na godišnjem odmoru i niste baš planirali fizički rad, ovaj će vam posao biti pravo zadovoljstvo. Slijedi zasluženi ručak i za vas i za slonove, a nakon ručka odmor, pa onda relaksacija za vas, a posao za slonove – jahanje.

Proći ćete stazama kroz pravu tajlandsku prašumu, uz potoke, kroz bambusovu šumu… Druženje sa slonovima završava upoznavanjem mališana – mladih slonića od kojih su neki bili stari svega mjesec dana. Razigrani su poput male djece, a dok se oni igraju, jedno vaše oko uvijek mora biti na mami slonici, jer mališani znaju naglo potrčati, pa uvijek postoji opasnost da se nekome nađete na putu. Opreza nikad dosta!