Među deset pobrojanih riječi, pišu u Daily Mailu, neke su toliko opskurne da ćete ih vrlo teško izgovoriti, a otkrivaju nam pomalo o kulturi zemlje iz koje dolaze.

Hrvatsku fjaku opisuju tako kao 'opuštanje tijela i uma uživajući u osjećaju da ne radite ništa'. Međutim, fjaka ne pogađa baš cijelu Hrvatsku. Karakteristična je za mediteransko podneblje, a sličnost nalazimo i s druge strane Jadrana - u talijanskoj Dolce far niente, što prevodimo kao 'slatko je ne raditi ništa'.

Nije ovo prvi put da se strani mediji bave našom fjakom. U siječnju je britanski BBC objavio tekst pod nazivom 'Dalmatinska fjaka je stanje uma', u kojem Kristin Vuković, Amerikanka porijeklom iz Karlovca, opisuje osjećaj koji je doživjela nakon više posjeta Dalmaciji, a zbog kojega je tijekom prvih posjeta bila jako frustrirana.

Jednoipolsatno kašnjenje bez isprike izvjesnog Pere, koji joj je trebao donijeti ključeve apartmana, konobar je Kristin pokušao opravdati fjakom koja je uhvatila Peru.

S fjakom, koju u Dalmaciji smatraju 'Božjim darom', nastavila se redovito susretati uzduž cijele jadranske obale, no njezin koncept nikako nije mogla shvatiti, niti prihvatiti. Pripisala je to mentalitetu podneblja, otkud njezina obitelj vuče korijene (Karlovac), koje je bilo pod austrougarskim utjecajem.

A onda je ispijajući kavu na vrućini mediteranskog sunca na Stradunu napokon iskusila fjaku.

'Nestalo mi je energije i osjećala sam se nesposobnom za rad',. podijelila je svoj doživljaj fjake Kristin.

Srećko Lorger, autor knjige 'Dalmatinske riči' u Slobodnoj Dalmaciji navodi kako je u praktičnom smislu riječ o nekakvoj nesvjesnoj ili barem polusvjesnoj štednji energije u vrijeme kad sunce šeće i kad se oznojeno tijelo u varljivomu hladu uzaludno brani od toplotnih udara.

'Nepokretnost, dakle, kao stil vanjskoga suprotstavljanja izazovima prirode, ali i kao učinkovit način odmicanja od obveza', zaključuje Lorger.

Među riječima koje po preporuci Britanaca još morate naučiti, tu su i nizozemska Gezelling koju opisuju kao dobre vibracije i osjećaj topline koje stvara ugodno okruženje u društvu dragih ljudi, ili islandski Gluggaveður, što bi značilo 'vrijeme za prozor', odnosno vremensku situaciju koju je lijepo gledati, ali ne i biti joj izložen.

Od zanimljivijih tu su još norveška riječ Peiskos koja označava 'ugodu kamina', odnosno toplinu u kojoj uživamo sjedeći ispred pucketajuće vatre, kao i švedska riječ Sambo koja označava radost zajedničkog života pod istim krovom bez bračnog ili zaručničkog statusa.