Jednog ljeta, na otočiću škrtom ljudima, suprug i ja smo duge večeri provodili u malom društvu u kojemu se našao i sin jednog našeg poznatog kipara. Strastveni moreplovac najveći je dio odmora provodio na desetmetarskoj plus nešto jahti, a tih se dana slučajno odmarao između dviju plovidbi u svom otočkom prebivalištu. Sve te dane od njega se nije odvajala osoba, koju godinu mlađa, diskretno se brinući o svemu na poznanikovu brodu i kopnu. Uvijek korak iza i u drugom planu, posluživao bi ga i za stolom naših zajedničkih prijatelja, pa dok bismo večerali domaći brudet i palentu, stavljao bi mu hranu na tanjur i neprimjetno dotakao vino.

Čovjek nije nosio žaket, ali je po svemu ostalom očito obnašao posao butlera, na hrvatski način. Da, neka verzija butlera nađe se i u Hrvatskoj, iako to zanimanje najradije vežemo uz englesko plemstvo, BBC-ijeve serije i prebogatu gospodu s golemim nekretninama, velikim kućanstvom i bogatim društvenim životom. Bilo je to zanimanje devetnaestog stoljeća, svojevrsni relikt prošlosti koji je demokratizacijom i brisanjem oštrih socio-ekonomskih podjela dvadesetih godina prošloga vijeka, počeo izumirati u Europi, još brže u SAD. Svejedno, u tradicionalnoj Engleskoj s puno plave krvi, do Drugog svjetskog rata bilo je zaposleno oko 30.000 butlera, ali su onda i ovdje kapitulirali, pa ih je sredinom osamdesetih bilo registrirano jedva stotinjak.

Demokratizacija je tako butlere dokrajčila, ali ih je zatim ponovno uzdigla bujanjem energetskih oligarha i pretvorbenih bogataša. Krahom jednoumlja i navalom tranzicijskih tajkuna, kao i naftnih mogula s Bliskog istoka, potražnja za butlerima dramatično je porasla. Danas ih je u Engleskoj registrirano više od 5.000, ali gazde više nisu Englezi, nego stranci koji u Englesku sele svoj kapital, pa s njime i kućanstvo. Kada je riječ o ostatku svijeta, butlere europskog obrazovanja i tradicije trenutačno najviše potražuju kineski tajkuni, a za njima je sve veća potražnja i u ostalim azijskim zemljama, Rusiji, Indiji, Brazilu i, naravno, Bliskom istoku.

'Svakim danom imamo sve više posla, nije nas omela ni recesija. Da sam prije deset godina tvrdio kako će nam među najboljim klijentima biti Kinezi, rekli biste da sam poludio', kaže vlasnik agencije za rentiranje butlera i luksuznih usluga Quintessentially, 35-godišnji Londonac Ben Elliot. Prvu godinu poslovanja, on i njegov 38-godišnji partner Aaron Simpson, završili su sa 80.000 funti minusa, a protekle su ubilježili promet od 50 milijuna funti i profit od sedam milijuna, šireći poslove u 56 zemalja s uredima u Sao Paulu, Delhiju, Šangaju, Pekingu i Moskvi.

No ni butler danas nije što je nekad bio. Globalizirani svijet superbogatih danas traži mnogo više i raznovrsnije. Slika uglađenog sluge koji četka gazdino odijelo, servira stol u bijelim rukavicama i dekantira vino, nije sasvim nestala, ali butler 21. stoljeća mora govoriti jezike i biti informatički pismen, treba biti gastronom, odličan somelijer, po potrebi pilot i biti spreman da za gazdu proda ili kupi nekretninu. On može biti 'Katica za sve', nešto kao butler našeg otočkog poznanika, svojevrsni osobni asistent u domaćinstvu dobrostojeće srednje klase zaposlenog bračnog para ili sofisticirani organizator života gazde s palačom na londonskom Eaton Squareu, luksuznim apartmanom u Hong Kongu, lovištem u Gloucestershireu i palačom u Veneciji, koji pod sobom ima cijelu vojsku pomoćnog osoblja.

Na internetskoj adresi Međunarodne udruge profesionalnih butlera sa sjedištem u Londonu, vlasnik dvorca iz petnaestog stoljeća nedaleko od Barcelone potražuje ovih dana na butlerskoj burzi nekoga tko će voditi brigu samo o njegovoj španjolskoj nekretnini, a klijent iz Južne Francuske treba butlera za 85-metarsku jahtu. Naftaš iz Saudijske Arabije traži butlera latinskog porijekla za brigu o ljetnoj rezidenciji s osam slugu; šefu multinacionalne tvrtke sa sjedištem u Amsterdamu treba butler za organiziranje kompletnog kućanstva, a klijent iz Londona s nekretninama u Švicarskoj, Hong Kongu i Singapuru traži putujućeg butlera koji će pohvatati konce njegova kompliciranog života na dva kontinenta.

Oni koji ne žele svog superbutlera na stalnom raspolaganju, mogu ga rentirati u nekom od servisa ili naručiti točno određenu uslugu. U današnjem biznisu u kojem poslovni ljudi mijenjaju gradove i kontinente kao košulje, mnogima je ekonomičnije iznajmiti nekoga tko će za njegovu ljubavnicu pronaći Hermesovu birkinicu optočenu dijamantima ili tijekom godine voditi brigu o pekinezeru i osam labradora, jer njihov vlasnik u Londonu živi samo deset tjedana godišnje.

Rent-a-butler

Cijela agencija time zapravo postaje svojevrsni butler. Quintessentially je spreman za bračni par, američku dizajnericu i ruskog bankara organizirati proslavu Božića za četrdesetak gostiju u njihovoj njujorškoj rezidenciji, uključujući kupnju darova u rangu sata marke Van Cleef & Arpels po cijeni od 35.000 funti. Za svog prezaposlenog klijenta iz Katara, agencija je kupila palaču sa 20 spavaćih soba, kompletno je namjestila i oboružala bataljunom sobara, vrtlara, vozača i kuhara. Za ruskog oligarha u Argentini pronašla je hacijendu sa 12 spavaćih soba, stajama i igralištem za polo, a jedan je klijent naručio da za njegovu ženu u Šangaju zatvore tri najveće modne kuće kako bi dama u miru mogla obaviti rođendansku kupnju. Ima i skromnih želja, kao što je nabava propusnice za pristup iza pozornice na koncertu Beyonce ili nabava crvenih cipela koje je nosio Sveti Otac.

Uspjeh Quintessentiallyja vlasnik Ben Elliot može dobrim dijelom zahvaliti plavoj krvi i rodbinskoj vezi sa suprugom princa Charlesa što mu otvara vrata svih društvenih krugova. Bez službenog žaketa i bijelih rukavica, ali zato u velikom stilu, aristokrat sada opslužuje naftne milijardere, kinesku gospodu i ruske oligarhe. U borbi za društveni prestiž, butleri su ponovno postali potvrda novostečene otmjenosti.