Jeste li ikad pokušali otvoriti spremnik u kojem se nalazi nešto što volite jesti, pa vam to nije isprva uspjelo? Znanstvenica Mikel Delgado s Kalifornijskog sveučilišta proučavala je reakciju vjeverica na sličan scenarij i došla je do zaključka kako je frustracija možda evolucijski nastala kao biološka motivacija za rješavanje problema.

Američke vjeverice (Sciurus niger) nemaju nikakav izraz lica bez obzira na svoje emocionalno stanje, no zato svoje osjećaje pokazuju repom. Kad su ljute, vjeverice nakostriješe rep i počnu mahati njime. To služi kako bi se neprijatelju prikazale veće nego što jesu.

No ta signalizacija repom kod vjeverica ide korak dalje te one mahanjem repa izražavaju nezadovoljstvo. Kad ih nešto frustrira, mašu repom. Što je veća frustracija, to je mahanje izraženije.

Mikel Delgado zanimalo je imaju li vjeverice koristi od vlastite nestrpljivosti, a njezino istraživanje ukazuje na to da im frustracija pomaže pri rješavanju problema.

Delgado je stavila orah u zaključanu kutijicu kako bi kod vjeverice koja je do tada neometano otvarala prijašnje spremnike i u njima pronalazila poslasticu izazvala frustraciju. Rezultat je bio i bijes, nakon čega su uslijedili energični pokušaji otvaranja kutijice na različite načine.

Mikel Delgado nagađa kako bijes i frustracija služe za nakupljanje energije potrebne za rješavanje problema.