Nakon što smo vidjele skromnost stanovništva zapadne Afrike, osobito djece, koja se unatoč neimaštini smiju i vesele radujući se svakom novom danu, na vlastite brige počele smo gledati iz druge perspektive, složno kažu Dvina Meler i Stefany Hohnjec nakon povratka s dvomjesečne ekspedicije 'Od Sahare do džungle'.

Na neizvjesno putovanje dugo 19.000 kilometara sportašice su se uputile početkom siječnja, a silne kilometre prevalile su vozeći terensko vozilo i izmjenjujući se u vožnji svakih deset do petnaest sati. Afričku avanturu započele su u Maroku, gdje su obišle gradove Fez Marrakech.

'U Fezu smo bile u trgovini s tradicionalnom medicinom u kojoj se može naći sve, od pripravaka za njegu kože, preko viagre, do trava za debljanje. Ideal ljepote kod njih je žena koja na visinu od 170 cm ima sto kila', priča Stefany koja je zbog plave kose i svijetle puti za tamošnje stanovnike bila čista egzotika.

'Vikali su za mnom - Shakira i Fatima', kazala je. Put su nastavile probijajući se prema granici s Mauritanijom i prolazeći kroz minsko polje, a zatim su noću same svladavale pustinjski pijesak Sahare.

'Morale smo usred noći prebacivati benzin iz kanistra u spremnik vozila jer u nekim dijelovima Sahare benzinske crpke nema u krugu 400, 500 kilometara', otkriva. Ušavši duboko u unutrašnjost Sahare, upoznale su tradiciju i običaje drevnog karavanskog grada Chinguettija. 'Ručak s našim domaćinima izgledao je tako da smo svi sjeli na pod oko velike okrugle zdjele i rukama pravili kuglice od riže i povrća.'

Put ih je dalje nanio u Gambiju, gdje su posjetile Abuko Nature Reserve, jedan od najmanjih wildlife rezervata u Africi.

'Pri susretu s krokodilima, koji su u Africi svete životinje, bilo je najvažnije da ih ne dragamo po glavi. Neki su čak razjapili usta, ali nije nas bilo strah', ponosno je izjavila pustolovka Dvina.

Treće zajedničko putovanje Dvina i Stefany završile su na Canabaqueu, najvećem otoku arhipelaga Bijagos, gdje još vlada matrijarhalna kultura. Između 13 sela odabrale su Bahn, a ondje su se družile s kraljem Ramosom i njegovom kraljicom koji vladaju selom.

'Nazdravile smo s njima palminim vinom, a nakon što su nas upoznali s teškim životnim prilikama lokalnog stanovništva, bacile smo se na posao i pomogle im u izgradnji kuća od blata', prisjeća se Dvina. Uslijedio je jednako naporan put kući.

'Cijelo putovanje lakše smo izdržale zahvaljujući vrećama za spavanje s kristalima. Svako jutro budile smo se osnažene i regenerirane', zajednički su zaključile. 'Ni u jednom trenutku nismo se osjećale kao da smo tisućama kilometara daleko od doma zbog gostoprimstva Afrikanaca.'