Iako smo se prilikom izlaganja planova za ljeto susretali sa zgroženim izrazima lica naših najbližih, ostali smo pri svome: deset ljetnih dana, službeno namijenjenih ležanju na plaži, provest ćemo u Sankt Peterburgu ili u Piteru, kako ga Rusi od milja zovu. U 'najeuropskiji ruski grad' vodimo i našeg dvogodišnjeg dječaka, a pridružit će nam se i dvoje prijatelja, onih rijetkih junaka koji, iako bez djece, pristaju provoditi odmor u neposrednoj blizini pelena, bavarina i sličnog inventara
Nakon početnih problema u online potrazi za idealnim (čitaj: centralno lociranim, a povoljnim) stanom za najam (tržište nekretnina u Piteru luduje, kako za kupnju, tako i za rentanje), uz malu pomoć našeg ruskog prijatelja, unajmili smo stan od šezdesetak kvadrata za 90 američkih dolara za noć (ne, to nije uobičajena cijena, imali smo ludu sreću), u širem centru grada, što je isto vrlo važno, s obzirom na ogromnu gradsku površinu.
Sletjevši u Piter, primijetili smo da je aerodrom Pulkovo-2 prošao značajne promjene u zadnjih šest godina koliko nas nije bilo ondje (zadnji put smo u Piteru bili 2002. godine). Uz staru zapuštenu zgradu sad se naslanja posve novi kompleks kojeg se ne bi postidio bilo koji oveći grad, s tim da je u izgradnji Pulkovo-3 (ako vas zanima postoji li i 'jedinica' – postoji, ali služi domaćem zračnom prometu).
Druga je promjena bila šokantna: mi pamtimo ovaj prekrasni grad dojmljive arhitekture i prostranih avenija (prospekata), gotovo pustim u prometnom smislu. Za razliku od Moskve, do prije par godina ovdje su još uvijek uglavnom kružile Lade, Žigulji i slični autobrandovi. Nama poznatiji modeli bijahu još prava rijetkost. Danas je obratno. Stare tandrkalice dovoljno su rijetke da vam upadaju u oči. Autokrediti se nude posvuda i svima. Rusi su se tako ponovno našli u situaciji koja im je donedavno bila vrlo poznata; za kupnju automobila postoje liste čekanja (naglašavam da se putovanje dogodilo prije najave krize prošle jeseni).
Budući da je ovaj tromilijunski grad raj za ljubitelje povijesti, umjetnosti, arhitekture i gastronomije, tekst o njemu bi mogao imati opseg 'Braće Karamazovih'. No kako čitatelji online putopisa ne bi pobjegli glavom bez obzira, suzdržat ću se od pretjerane blagoglagoljivosti i ostatak dojmova svesti u nekoliko najvažnijih savjeta za potencijalne posjetitelje Pitera.
Ime grada: samo za informaciju, Sankt-Peterburg, Petrograd, Lenjingrad – sve vam je to jedan te isti grad, samo su mu početkom 20. stoljeća, uslijed povijesnih promjena, par puta promijenili naziv.
Prijevoz: na raspolaganju su vam tramvaji, autobusi, ali moj je prijedlog kombinacija metroa (stanice su prekrasno dizajnirane) i častnika. Radi se o privatnim automobilima koji vas, za unaprijed dogovoreni iznos, odvezu do odredišta. Jeftiniji su od službenih taksija. Naravno, morate si priuštiti i barem jednu vožnju brodom po rijeci Nevi i kanalima.
Muzeji: Ermitaž je, doduše, smješten u zdanju Zimskog dvorca koji će vam oduzeti dah, ali uzmite u obzir da je taj ogromni muzej na udaru kako turista, tako i domaćina, tako da vam predstoji probijanje kroz gužvu od blagajni pa kroz svaku od… vjerojatno bezbroj muzejskih prostorija. Važno: većina ruskih muzeja ima četverostruki cjenovni sustav (snižena karta – za učenike, umirovljenike… - i redovna karta, obje inačice za Ruse i za strance). Znanje ruskog u pravilu ne pomaže, tete na blagajnama perfektno skeniraju i određuju vam nacionalnost i status.
Kao zdravu alternativu Ermitažu predlažem: Ruski muzej (presjek najboljih ruskih slikara, postav nije jako opsežan), Muzej ruske političke povijesti (naziv možda djeluje odbojno, ali je ovo vrlo zanimljivo!), Muzej Kirova (smješten u nekadašnjem stanu tog prvog sekretara tada lenjingradske Komunističke partije).
Gastronomija: držite se zalogajnica u kojima jedu Rusi. Klasičan ruski obrok sastoji se iz salate (to su razne vrste kuhanog povrća i mesa u umaku od majoneze), neke od juha (preporučujem riblju juhu) te mesnog glavnog jela. Ovo zadnje možete zamijeniti i nekim od fantastičnih mesnih ili ribljih variva (naš je favorit bila soljanka). Svakako probati palačinke s kiselim vrhnjem i kavijarom (u većini zalogajnica ne nudi se 'pravi' kavijar, već povoljna, ali ukusna crvena lososova ikra). Piće: omiljeno je rusko piće – iznenadit ćete se – pivo. Ali, kako kaže izreka, pivo bez votke potraćen je novac. Uživajte, dakle, u širokoj ponudi ili nas odmah poslušajte i naručite votku Russkij standart Platinum i pivo Baltika 7 (pazite na broj, ima ih desetak vrsta).
Izlasci: ističemo Griboedov i pomalo ofucani Fish Fabrique koji postoje već godinama i uglavnom su privlačni alternativnijim posjetiteljima. Ljetos posjetismo i Mod, okupljalište u Rusiji ozloglašenih emoa. Zgodan je Idiot, s ubitačnim happy hourom u predvečerje, što čovjeka obavezno dođe (trijezne) glave, ali napominjem da je ovo mjesto uglavnom puno turista.
I najzad, jezici: pokušajte svladati barem čitanje ćirilice i osnove ruskog, stvari će ići puno lakše. Sretno!
