Nije lako izaći iz začaranog kruga mršavljenja i debljanja, a nutricionistkinjaAnita Šupe za naturala.hr objašnjava tjelesne mehanizme zbog kojih se događa jo-jo efekt.

Pregled znanstvenih studija nesumnjivo pokazuje upravo to da dijete s reduciranim unosom kalorija u skoro svim slučajevima dovode do mršavljenja, ali nakon toga i do povratka na početnu težinu.

U svoj toj priči o 'kalorijama unutra' i 'kalorijama van' zaboravljamo da hormoni imaju velik utjecaj na promjenu tjelesne težine. Poznato je npr. da nedostatak hormona štitnjače (usporeni metabolizam, hipotireoza) može dovesti do povećanja tjelesne težine za određeni broj kilograma, dok višak istog hormona (ubrzani metabolizam, hipertireoza) može dovesti do mršavljenja.

U našem tijelu postoji i jedan drugi hormon, za kojeg se s velikom sigurnošću može reći da je uzrok debljanja u najčešćem broju slučajeva. Taj hormon određuje što se u našem tijelu događa s metabolizmom šećera i masnoće. Kad jedemo namirnice bogate ugljikohidratima (šećerom ili škrobom), npr. krumpir, rižu, kruh, tjesteninu, peciva i bilo što napravljeno od brašna, oni se razgrađuju na osnovne molekule šećera - glukozu koja se brzo apsorbira u krvotok.

Tako se brzo podiže razina šećera u krvi i odmah zatim se iz gušterače izlučuje hormon inzulin koji uklanja šećer iz krvi na način da jedan mali dio šalje u mišiće i jetru da bude gorivo tijelu idućih nekoliko sati, a ostatak šećera se pretvara u masnoće i pohranjuje u masnim stanicama kao rezerva energije 'za kasnije'.

Kako inzulin brzo isprazni krvotok od glukoze, šećer u krvi je nekoliko sati iza jela još niži nego što je bio prije jela. Tijelo tada misli da mu nestaje goriva (energije), a inzulin u krvotoku je još visok, što sprečava iskorištavanje spremljene masnoće za energiju.

Upravo tu nastupa problem, jer dokle god je inzulin prisutan u krvotoku, ne može doći do sagorijevanja masnoće za energiju zbog toga što taj hormon jednostavno 'zaključava' masnoću unutar masnih stanica. Rezultat je glad i potreba za hranom bogatom ugljikohidratima koja daje brzu energiju. Kada onda ponovno jedemo ugljikohidrate, tijelo opet sprema energiju kao masne naslage, a istovremeno je visoka razinainzulina u krvi

Visoka razina inzulina u krvi dovodi do debljanja, tj. nakupljanja masnih naslaga. Naprotiv, odsutnost inzulina omogućava sagorijevanje masnoće (kako one iz hrane koju jedemo, tako i one iz naših masnih zaliha), što dovodi do mršavljenja. Odsutnost inzulina omogućava masnim stanicama da polako otpuštaju svoj sadržaj masnoće u krvotok, gdje se masnoća pretvara u energiju koja je tijelu potrebna za normalan rad.

Dobra vijest je to da čovjek sam može utjecati na količinu inzulina u krvi. To je dapače relativno lako, uz pomoć izbora hrane koja se unosi u organizam. Visok sadržaj šećera ili drugih ugljikohidrata u hrani koju jedemo dovodi do brzog podizanja količine inzulina u krvi. Masnoća i proteini ne dovode do iste stimulacije tog hormona. Upravo to je razlog zbog kojeg prehrana s dovoljno niskom količinom ugljikohidrata osobe s prekomjernom tjelesnom težinom gotovo bez greške dovodi do mršavljenja. A kako čovjek slobodno može jesti ostalo (osim ugljikohidrata), prilikom tog načina mršavljenja nema ni gladi. Cijeli članak možete pročitati na stranicama naturala.hr