Više od 500 ispitanica i ispitanika sudjelovalo je u internetskom istraživanju portala mojposao.net, a dobiveni rezultati otkrili su što je za žene idealno radno okruženje. Najviše ispitanica željelo bi raditi u srednje velikoj tvrtki ili instituciji (od 20 do 200 zaposlenika) ili maloj tvrtki (do 20 zaposlenika). Velike tvrtke su pak prvi izbor za muške ispitanike. Najvažniji element radnog mjesta i ženama i muškarcima je mogućnost osobnog razvoja i razvoja kompetencija. Mogućnost postizanja dobrih rezultata

ženama je na drugom mjestu, dok su muškarcima na drugom mjestu uvjeti rada. Na posljednjem mjestu za obje skupine ispitanika nalaze se bonusi i ostale materijalne beneficije i nagrade.

Gotovo svim ispitanicima ulaganje u edukaciju i razvoj na radnom mjestu je bitno ili čak jako bitno. Više od polovice ispitanika (57 posto muškaraca i 60 posto žena) smatra da se edukacija treba odvijati za vrijeme radnog vremena. Od pogodnosti na radnom mjestu i muškarcima i ženama je na prvom mjestu fleksibilno radno vrijeme te mogućnost korištenja pauze u terminima kada njima to odgovara. Topli obrok u tvrtki voljelo bi dobiti 62 posto muškaraca i 56 posto žena. Kada je u pitanju mogućnost rada od kuće, koristilo bi je 65 posto muškaraca i 51 posto žena. Organiziranje jaslica, odnosno vrtića unutar tvrtke, podržava 24 posto muškaraca i 39 posto žena.

Prekovremeni rad treba nagraditi
Prekovremenom radu u potpunosti se protivi svega tri posto ispitanika. Ostali ispitanici nemaju ništa protiv odrađivanja prekovremenih sati ukoliko ih se za takav rad 'nagradi'. Većina muškaraca (89 posto) i žena (87 posto) za prekovremeni rad voljela bi biti nagrađena novčanim bonusom.

Većini muškaraca (69 posto) i žena (85 posto) su nagrade i priznanja za kvalitetu upravljanja i korektan odnos prema zaposlenicima bitni prilikom odabira tvrtke. Prosječno sedam posto ispitanica i ispitanika na to ne obraća pažnju. Da su u vodstvu tvrtke podjednako zastupljene žene i muškarci, važno je za više od dvije trećine žena i polovicu muškaraca. U slučaju diskriminacije većina ispitanika i ispitanica očekuje od nadređenog da jasno zauzme stav i pokaže da se takvo ponašanje neće tolerirati u tvrtki. Polovica žena smatra da bi bilo korisno održati edukaciju cijelog radnog kolektiva o ravnopravnosti spolova ili uvesti pravilnik kojim bi se sankcioniralo diskriminirajuće ponašanje. Najvećem broju muškaraca u istraživanju (47 posto) nije važno u kakvom timu rade, dok bi najviše žena (48 posto) radilo u timu u kojem su podjednako zastupljeni muškarci i žene.

I žene i muškarci podržavaju uvođenje posebnih mjera koje bi doprinijele ravnopravnosti muškaraca i žena na radnom mjestu. Čak 70 posto žena i gotovo polovica muškaraca podržalo bi takve mjere. Pa ipak, više od trećine muškaraca ne podržava uvođenje posebnih mjera kojima bi se doprinijelo ravnopravnosti među spolovima.

Povratak na radno mjesto nakon rodiljnog dopusta
Gotovo sve žene smatraju da je od iznimne važnosti to da im se omogući povratak na isto radno mjesto nakon korištenja rodiljnog dopusta. Isto smatra 89 posto muškaraca. Čak četvrtina muškaraca smatra da nije važno omogućiti ženama povratak na isto radno mjesto koje su imale prije rodiljnog dopusta. Dvije trećine žena smatra da je važno ili jako važno da se ohrabri i potiče muškarce na uzimanje rodiljnog dopusta. Isto smatra tek jedna trećina muškaraca. Četvrtina muškaraca smatra da to uopće nije važno, dok isto smatra svega sedam posto žena.

Istraživanje, čiji su rezultati predstavljeni danas, dio je projekta 'Žene biraju novu šansu - osnaživanja žena za aktivno sudjelovanje na tržištu rada', a koji se provodi u sklopu programa EU-a za Hrvatsku, IPA IV. komponenta 'Razvoj ljudskih potencijala – Žene na tržištu rada'. Nositeljica projekta je CESI, a partneri projekta su: Hrvatski zavod za zapošljavanje – Područni ured Zagreb, portal MojPosao i Institut za razvoj tržišta rada.