Dobra ideja, puno hrabrosti i veliko srce stoje iza Hrvatske tvornice bicikala Vukovar, mlade tvrtke osnovane koncem 2020. godine (u poduzetničke vode ušli su još 2009. putem njihove druge postojeće tvrtke Bike shop kao maleni bike servis). Kupci koji su im se sve češće obraćali s različitim problemima u nedostatku ovlaštenih ili specijaliziranih trgovina odredili su smjer razvijanja njihove nove poslovne ideje. Danas među ostalim pomažu osobama s posebnim potrebama, udrugama, domovima i dječjim rehabilitacijskim centrima. Direktorica tvrtke Antonija Kataj ispričala nam je sve o svojoj tvrtki i kako su mnogima vratili osmijeh na lice
'Kako je naša Slavonija poznata po tome da ljudi češće posežu za biciklom kao prijevoznim sredstvom, tako je i nama bicikl postao fokus poslovanja', govori nam na početku Antonija Kataj.
Ispričala nam je kako je došlo do ideje da pomažu udrugama, domovima i rehabilitacijskim centrima. 'Dobili smo određena bespovratna sredstva u sklopu javnog poziva Grada Vukovara pod nazivom 'Start up'. Ukratko, radi se o pozivu za novoosnovane ili mlade tvrtke koje imaju plan poslovanja sveopće koristan gradu i regionalno, s inovativnim, zanimljivim proizvodom ili uslugom. Sredstva smo morali uložiti namjenski, ali se pružila mogućnost da dio njih iskoristimo za naš osmišljeni mini projekt 'Pokreni me', odnosno donacije naših tricikala korisnicima udruga za djecu s posebnim potrebama, udruge za djecu s poteškoćama u razvoju i centrima za odgoj djece', kaže.
Ideja je bila da na neki način skrenu pozornost na širok spektar bolesti koje obuhvaćaju poteškoće u mentalnom i fizičkom razvoju djece, kao i financijske poteškoće s kojima se susreću njihovi roditelji koji žele nabaviti specijalizirani bicikl/tricikl za svoju djecu.
'Naime mišljenja smo da su takva rekreacijska sredstva neophodna u ranom razvoju sve djece, a pogotovo one s poteškoćama u razvoju. Svojedobno smo komunicirali s Ministarstvom zdravstva, uz neke udruge, kako bi uvrstili tricikle na listu medicinskih pomagala, a sve u cilju potpore roditeljima djece s posebnim potrebama, jer na taj način oni bi im bili dostupniji i cjenovno prihvatljiviji. Međutim, iako Ministarstvo razumijeva problematiku, zbog same preopterećenosti zdravstvenog sustava možda prioritetnijim problemima, ti prijedlozi još nisu na redu', pojasnila je.
Opisala je kakve su reakcije kad korisnicima stignu njihovi pokloni. 'Reakcije su uvijek ono što nas podsjeti zašto volimo to što radimo, najiskreniji dječji osmijeh i zagrljaj vam je najveća plaća. Probajte se zamisliti kao dijete kojem je tako svakidašnja i dostupna stvar potpuno nedostupna i najednom se sve promijeni i sve ti je dostupno, a u njihovim očima otvara se novi svijet', kaže i otkriva gdje i kome su ih dosad donirali.
Od Vukovara do Dubrovnika
'Cijeli projekt je zamišljen 'od Vukovara do Dubrovnika' i nekako smo to čak i uspjeli. Iako su udruge, centri za rehabilitaciju, odgojno-obrazovne ustanove za djecu s posebnim potrebama nama vrlo poznati, jer su često i naši kupci ili su roditelji članovi tih udruga, ipak smo se iznenadili time koliko zapravo postoji takvih institucija na području RH. U projektu smo imali devet specijaliziranih tricikala i tako smo krenuli komunicirati s gradovima, počevši od Vukovara pa do Vinkovaca i ostalih gradova. Brzo smo shvatili da je naših devet tricikala tek kap u moru njihovih potreba, ali je dobar početak', naglasila je naša sugovornica.
U Hrvatskoj nemaju konkurenciju. Kod nas ne postoji pogon za izradu specijalnih bicikala i tricikala osim njihove tvornice. Pitamo je koliko im to daje vjetar u leđa. 'Koliko je nama poznato, za sada ne postoji ništa slično, a na našem tržištu kao najveći konkurenti postavljaju se strani proizvođači, većinom europski. Slični proizvodi, cjenovno daleko skuplji u odnosu na naše (dvostruko, čak trostruko), mogu se dobaviti iz pogona susjednih zemalja te se rade po određenim specifikacijama koje često ne mogu zadovoljiti potrebe svakog pojedinca, s obzirom na dob ili možebitni fizički nedostatak korisnika', pojasnila je.
Za razliku od konkurenata, oni kupcu nude pristup one on one, odnosno stupaju u direktan kontakt s kupcem, otkrivaju njegove potrebe te zajednički rješavaju problem. 'Tek po otkrivanju svih potreba te modifikacijskih detalja koje moramo primijeniti po želji ili potrebi kupca, zaključujemo prodaju. Ovaj posao iziskuje dosta truda i rada, kao što sam naglasila, stoga priželjkujemo zdravu konkurenciju i općenito me veseli svaki domaći poduzetnički pothvat jer samo zajedno možemo ojačati domaće tržište i razvijati se', izjavila je.
Tricikl za jedan radni dan
Zanimalo nas je kako su tricikli konstruirani i koliko je vremena potrebno za izradu jednog. 'Naš najtraženiji proizvod je tricikl, konstruiran tako da se na njegovoj temeljnoj bazi mogu dodavati pomoćni dijelovi kao što je električni pogon na litijske baterije, ogradice sjedala, držači ruku i nogu i guralice. A sve kako bi se krajnjem korisniku potpuno udovoljilo u lakšem izboru te u konačnici lakšem kretanju. Jedan radni dan od osam sati dovoljan je za sastavljanje tricikla prema određenim specifikacijama, s preduvjetom da je bazna konstrukcija već odrađena, te se ide u proces sastavljanja', otkrila je.
Kako je riječ o mikro poduzetničkoj tvrtki, kada izrađuju liniju tricikala, najmanje tri radnika rade na tome. 'Poslije, na sklapanjima i modifikaciji, rade prema potrebi. Tricikli i bicikli su, možemo to tako reći, sezonski proizvodi, kupci se aktiviraju krajem zime i početkom proljeća, tada kreću narudžbe, a s obzirom na to da nam nisu jedini proizvod, zimi se fokusiramo na druge proizvode: klupe na solarno punjenje, kante i koševe za otpad, biciklistička odmorišta, biciklističke punionice i slično', kaže Antonija.
Funkcionalan prototip je od ogromne važnosti za razvoj proizvoda. Evo koliko im je trebalo pokušaja da naprave današnji proizvod. 'Prvi model tricikla napravili smo na molbu jedne majke, čisto kao pokušaj olakšavanja kretanja njenom sinu - doslovno smo svaku stavku izmjenjivali na zahtjev, radili izmjere ruku, nogu… primarno je bilo upoznati se s fizičkim nedostatkom djeteta kako bi se sve prilagodbe precizno napravile. Sama priprema trajala je nekoliko dana pa izrada prvog modela još nekoliko dana. Danas to ide puno brže jer smo s vremenom naučili postupak rada i postigli brzinu u izradi', priznaje.
Njihovi proizvodi odlaze i na strano tržište. 'Najčešće su to susjedne zemlje iako smo imali i upita za druge naše proizvode iz drugih europskih zemalja, ali za sada su to samo upiti i interes. Kako se radi o uspostavi većeg proizvodnog pogona, naši kupci nas pronalaze putem weba, društvenih mreža te naše prijašnje, postojeće tvrtke Bike shop d.o.o.', napomenula je i objasnila iz svog iskustva za koji je korak u razvijanju jednog proizvoda najviše potrebno rada, je li to prodaja, marketing ili nešto treće?
'Prve dvije godine presudne su za održivost svake tvrtke. Isto tako, u prvim godinama osnivanja svaka tvrtka ima velike izdatke i ulaganja, a možda proizvod i nije spreman ili nije na tržištu. Razni javni pozivi ili sredstva iz fondova EU-a mogu biti dobra podrška i potpora poduzetnicima pri namjenskoj nabavi specijaliziranih alata ili možda softvera za razvoj proizvoda u ključnim trenutcima. Sva sredstva uložili smo i ulažemo dalje namjenski, još smo u razvoju i nedostaju nam određeni alati, strojevi, specijalizirana pomagala u radu. Malena smo tvrtka s velikim planovima', poručila je Antonija.
Problemi u pandemiji
Kad je riječ o pandemiji i poslovanju u njoj, kaže da nakon tako dugog perioda i zastoja proizvodnje u pojedinim djelatnostima posljedice dolaze sa zakašnjelim efektom. 'Primjerice otežana isporuka legura s kojima radimo (željezo, aluminij...) znatno nam je otežala rad. Naravno, shodno tome došlo je do dvostrukog ili trostrukog poskupljenja repromaterijala, što znatno utječe na cijeli proizvodni proces', iskrena je.
Vođenje dvije tvrtke i tri poslovne jedinice uz stalni posao ne ostavlja puno prostora za dodatne aktivnosti, koliko bi to možda htjela, ali uvijek se, otkrila nam je, rado odaziva i uključuje u humanitarne akcije i pozive zajednice. 'To me jako ispunjava, bitno je nikada ne okretati glavu i ostati socijalno osviješten. Preostalo vrijeme koje imam posvetim obitelji i prijateljima', kazala je. Na kraju smo razgovarali i o planovima.
'Kako smo završili ovaj projekt s podjelom tricikala, htjela bih istaknuti da nećemo stati, nastavit ćemo biti uključeni kako god možemo u ovakve i slične projekte. Cilj je upoznati sve s poteškoćama s kojima se susreću djeca s posebnim potrebama i koliko su im pojedine 'obične stvari' teško dostupne. Pozivam sve da se više educiraju i uključe u taj mali, ali veseli svijet. A poslovno želimo stvoriti regionalno prepoznatljivo ime koje će biti privlačno krajnjem kupcu, poslovnim partnerima, pa i potencijalnim investitorima. Pokretanje većeg proizvodnog pogona za lakši rad također nam je želja. Kao poslodavac želimo steći status poželjnog poslodavca u Vukovarsko-srijemskoj županiji, pa i šire', istaknula je.