Maštoviti tata Domagoj Vorberger bi mnogim očevima mogao poslužiti kao odlična inspiracija za kreiranje vlastite priče u kojoj glavnu ulogu može imati dijete ili djeca koja će to pamtiti cijelog života. On i njegov sin Tristan zajedno sviraju, idu u ribičiju, kampiraju, planinare, uzgajaju povrće i recikliraju i dijele ostale zajedničke interese. Na početku nam je, inače kantautor, osnivač grupa Corto, Hulje i član Leiner i Hrnjak benda ispričao kako su krenuli izrađivati različite predmete.

'Meni je to hobi, zadovoljstvo i svojevrsna rutina, a sinek se u biti kroz igru i interes za alatima jednostavno pridružio kad je bio sposoban i u mogućnosti manipulirati onim najjednostavnijim. U početku smo izrađivali igračke, figurice a onda kasnije i ozbiljnije stvari', priča nam Domagoj. Najprije je radove pokazao svojim prijateljima i pratiteljima koji su to s oduševljenjem prihvatili i priznaje da je očekivano sjajnu povratnu informaciju.

'Mislim da ljudi vole 'DIY' projektiće, recikliranje, amaterske restauracije. Danas u vremenima digitalnog i virtualnog ima nas još dosta koji volimo ono opipljivo. Meni je posebno zadovoljstvo nečem naizgled neuporabljivom vratiti funkcionalnost i novi sjaj ili kako ja to volim reći od ničeg napraviti nešto, neke nove vrijednosti. Posebna je čarolija u tome svemu što se kroz te izrade nas dvojica igramo, družimo i provodimo kvalitetno vrijeme zajedno', smatra ovaj simpatični tata. Pitamo ga kako je Tristan prihvatio radove i u čemu vam sve pomaže.

Radionica u dvorištu

'Ma odličan je, ponekad mu je malo teško početi, ali kada se pokrene ne zna stati. Što se tiče pomoći učim ga da je to plemenita stvar na svim poljima', govori nam. Stvaranjem 'nečega od ničega' bave se kad ih ulovi inspiracija, ali i dosada što je rijetko, kaže, uglavnom kad ih svakodnevne obaveze ne sputavaju. 'Imamo malu radionicu u dvorištu koju od milja zovemo 'Krameraj' i tu izvodim naše male eksperimente, otkriva nam tata. Do sada su puno toga zanimljivog izradili.

'Puno je toga, nezgodno je nabrajati, ali izdvojio bih veće projektiće. Prvi od njih je renovacija kompletnog dvorišta devastiranog u ne tako davnoj poplavi u Zagrebu. Svašta je tu bilo za izraditi, od ograda napravljenih od paleta do vrtnog jezerca, povišenih gredica od otpadnih dasaka u kojima je sada naš vrt, nove vrtne kućice i još puno toga. Ispalo je toliko dobro da nam je kasnije poslužilo i kao kulisa za snimanje serijala 'Tata i ja'. Drugi je naša kaubojska koliba u šumama žumberačkog gorja koju nas dva uz pomoć prijatelja upravo završavamo', ponosan je. Otkrio nam je i je li bilo kakvih nezgoda ili ozljeda pri radu, ali osim špranjica, ogrebotina i kojeg promašenog čavla i čekića po prstu nije bilo. Paze se, kaže.

Opisao nam je kako izgleda kad njih dvojica uzmu alat u ruke. 'Ja radim naravno sa ovim opasnijim alatima, pilama, brusilicama, bušilicama a Tristan uglavnom šarafi, zabija čavle, boja i slično. Kako će vrijeme prolaziti i kako će biti stariji početi ću ga podučavati i malo konkretnijim alatima, za sada je ovo dovoljno.

Kako Domagoj ima dosta prijatelja na društvenim mrežama pa tako i one koji rade u dječjem programu HTV-a vidjevši njihove objavljene radove, svidjelo im se to što njih dvojica kao tata i sin rade pa su im ponudili suradnju u obliku kratkometražnog serijala. S veseljem su pristali i tako je nastala serija od deset nastavaka pod imenom 'Tata i ja'.

'To je igrani format koji se zasniva na kreativnom radu i druženju roditelja i djece. U serijalu pokazujemo kako je naš zajednički rad zabavna igra kroz koju Tristan uči o svijetu oko sebe. Tristan je znatiželjan dječak i često s tatom provodi vrijeme izrađujući različite predmete. Uz jednostavne zadatke Tristan može isprobati kako nešto funkcionira, i kako neki predmet dizajnirati, modelirati, i dati mu novu uporabnu vrijednost, jer su svi predmeti nastali u serijalu od prirodnih i/ili recikliranih materijala. Kroz konkretan zadatak u svakoj epizodi pokazujemo kako se razvija naša povezanost u zajedničkom rješavanju problema - od toga kako pristupiti zadatku, kako ga planirati i, naravno, kako uspješno ostvariti željeni cilj u 'timskom' radu. Na kraju svake epizode odsviramo zajedno pjesmicu tematski povezanu za svaki izrađeni predmet', objasnio je ponosni tata koji nam je ispričao i anegdotu sa snimanja.

'Tristan se jako zainteresirao za tehniku i proces stvaranja serijala. Toliko je bio fasciniran kamerama, reflektorima, mikrofonima i ostalim da mu je često više koncentracija bila usmjerena na ono iza kamera nego na naš dio posla. U jednom trenutku morao sam mu složiti stativ i kameru s kojom bi prvo on krenuo u snimanje pa tek onda cijela ekipa.Tek tada smo mogli početi raditi. Zahvalio bih se od srca stvarno ugodnoj ekipi produkcije dječjeg programa te redatelju Igoru Dropuljiću, snimateljima Lukši Marottiju, Dariu Haceku i svima ostalima koji su prošli ovu avanturu s nama', rekao je Domagoj. Zanimalo nas je što je najbolja stvar koju je naučio od Tristana. 'Naučio me što znači bezuvjetna i iskonska ljubav', kaže nam.

'Stvarajmo djeci lijepe uspomene'

Kad se prisjeti svog djetinjstva, priča nam kako je bio 'ok klinjo'. 'Volio sam oduvijek prirodu, životinje, starine, avanture, imao sam lijepo 'Tom Sawyerovsko' djetinjstvo, odrastao sam u gradu, ali puno vremena sam zahvaljujući svojim roditeljima provodio u prirodi. Moj kvart Trnje u to doba bio je savršena vaga, mješavina asfalta, betona, šikara i bara tako da sam i tu imao lijepo igralište sukladno mojim afinitetima.

'Živimo u svijetu punom nepravde, pomanjkanja empatije i obrnutih vrijednosti. Volio bih samo da mu odgojem ugradim u svijest moć prepoznavanja razlika između dobrog i lošeg, empatiju prema živom svijetu oko sebe i da se drži one stare 'ne čini drugom što ne bi volio da se tebi' čini tj. čini drugima što bi ti volio da drugi čine tebi. Volio bih i to da nauči što više toga napraviti sam, svojim rukama, da se uvijek neovisan o drugima može snaći u bilo kojem okruženju. Radimo na tome i ide nam', sretan je naš sugovornik.

Za druge roditelje koje možda inspirira njihova kreativna i lijepa priča, ima poruku: 'To sam već jednom negdje rekao, ali ponoviti ću jer to je po meni najbitnije: stvarajmo djeci lijepe uspomene. To je ono najvrijednije što će im jednog dana od nas ostati'. Za sad rade za sebe, no na kraju smo se dotakli pitanja jesu li otvoreni za to da rade i kakvi su im planovi. 'Nisam razmišljao o tome, ali kad već pitate mogli bi 'legalizirati' našu reciklažnu radionu 'Krameraj' i pokrenuti projekt. (smijeh) Vrijeme će pokazati sve, za sada se igramo, gradimo, prerađujemo, izrađujemo i uživamo u tome', poručio je Domagoj.