Profesionalni put inspirativne Splićanke sa zagrebačkom adresom Marine Matijević bio je prvenstveno naslonjen na marketing, projekt menadžment te turizam. Prije tri godine krenula je sa svojom specijaliziranom turističkom agencijom. Sve je išlo poprilično dobro dok je koronakriza nije direktno pogodila.

'Činjenica da mi je virus srušio čitavo poslovanje bio mi je šamar u lice i natjeralo me to da se detaljno preispitam čime se uopće bavim te da shvatim koliko je u biti to nevažna stavka u nekoj hijerarhiji vrijednosti za čovječanstvo. Mislim da su me i potresi osvijestili o tome. Od te spoznaje imala sam snažnu želju raditi nešto vrijedno za ljudski rod, nešto gdje možda mogu učiniti neku razliku… Ekologija me uvijek zanimala, plastika zgražala i otkad su postavljeni spremnici, odvajam otpad. U tom procesu odvajanja polovicu ambalaže, tj. otpada s kojim sam se susretala kroz dan, nisam znala pravilno sortirati, ali nažalost nisam baš imala vremena proguglati malo na tu temu. A onda mi je zaustavljanje turizma stvorilo vrijeme i tada sam konačno krenula u istraživanje informacija o pravilnom odvajanju otpada', uvodi nas u priču.

Došla je, kaže, do saznanja da postoje određene upute, ali te upute koje gradovi/općine daju građanima uglavnom su samo nabrojene u paragrafe, ne odnose se na pojedinačne tipove ambalaže, više kao skupine, a u današnjem konzumerizmu postoje razne vrste pakiranja samo za jedan tip proizvoda.

'Isto tako, svaki grad/općina ima svoje upute, pa ako slučajno građanin pročita informaciju na nekom portalu, a u njoj se izričito nije navelo da se radi o Varaždinu, to može biti pogrešna informacija ako ste recimo građanin Zagreba jer se sortiranje razlikuje od grada do grada. U cijelom procesu istraživanja shvatila sam da krucijalno nedostaje ta kratka i praktična informacija koju svi preferiramo ovih dana – tako da me u sam konac siječnja 2021. sve to dovelo do otvaranja profila Ja bolji građanin te kreaciju jednostavnih, kratkih i direktnih uputa za smanjenje i odvajanje otpada, kao i savjeta za održiviji život', prisjetila se.

Kao stručnjakinju za 'oporabu hrane' zamolili smo je da nam kaže na koji način možemo smanjiti bacanje hrane i može li nam dati neke savjete za to. 'Bacanje hrane predstavlja golem problem, kako ekološki, tako i moralni. Ima desetak dana da je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja predstavilo rezultate istraživanja o otpadu od hrane i to je prvo istraživanje takve vrste u Republici Hrvatskoj. Rezultati su zastrašujući. Naime svaki građanin RH baci 71 kilogram hrane, a na razini cijele zemlje brojka se penje na 286 tisuća tona otpada od hrane! Ljudi redom odmahuju rukom govoreći - ma joj, većina toga otpada na supermarkete i ugostiteljstvo, ali istina je sasvim drugačija: 216 tisuća tona otpada na kućanstva', tumači nam i dodaje:

'Stručnjak je teška riječ, ali činjenica jest da sam pronašla formulu kućanstva u kojem se hrana ne baca. Formula sadrži nekoliko smjernica kojih se svakodnevno držim. Jedan od prvih savjeta koji bih podijelila jest - ne kupuj previše i ne kupuj ono što ne možeš iskoristiti narednih dana. Pri tome uvijek gledaj rok trajanja te prije potroši one namirnice koje će brže propasti. Doma ih skladišti u skladu s propisima, recimo ako mrkve dobro operete i držite u vodi u hladnjaku, mogu tjednima trajati. Inače, svi znamo, brzo počnu trunuti, naročito ako se radi o većim količinama. Vrlo važan savjet je da je hladnjak potrebno organizirati bar jednom tjedno. Vjerujte mi, uvijek se potkrade neka namirnica na koju smo zaboravili. Sljedeća je stavka za smanjenje otpada od hrane, a koju nikako ne bismo smjeli zaboraviti - ne bacaj skuhanu hranu! Ostatke zamrzi i jedi više puta. Uz to treba spomenuti da većina kućanstava previše skuha i ne može konzumirati sve ono što spremimo te je to vrlo bitno planirati', kaže.

Ona voli kuhati s jednostavnim namirnicama, bez previše komponenti. Tada ono što zamrzne te potom odmrzne može oplemeniti novim začinima i dobiti sasvim drugo jelo. Pitamo je kako 'pametno' kupovati namirnice i na taj način dati svoj obol zaštiti okoliša i smanjenju kupovnog otpada. Govori nam da je poprilično lako smanjiti svoj otpad ako promišljamo što i kako kupujemo.

'Pod broj jedan, nužno je poklanjati pažnju tome. Dalje, vrlo važno – uvijek treba sastaviti popis za kupovinu. Nadam se da svi to znaju - nosi svoje vrećice i izbjegavaj plastiku općenito. Za to je idealna kupovina na placu i u trgovinama koje prodaju proizvode u rinfuzi. Nedavno sam radila #ajmonaplac test te sam kupila iste namirnice u trgovini i na placu. Razlika u ambalaži je ispala senzacionalna jer se u trgovinama pakira sve više i više namirnica. Kupovanje na placu ima i dodanu vrijednost jer kupujete svježe i lokalno od malih proizvođača, čime se smanjuje ugljični otisak', rekla nam je. Ispričala je što sve ljude buni kad je o odvajanju otpada riječ i kako im objasniti da ga prestanu doživljavati kao problem koji netko drugi treba riješiti.

'Visoka razina neinformiranosti građana o cjelovitom sustavu gospodarenja otpadom i vlastitoj ulozi u tome dovela je do toga da je stav o otpadu generalno jako negativan. Taj stav prvo je što trebamo mijenjati. Pod hitno sve društvene skupine trebaju prestati doživljavati otpad kao problem koji netko drugi treba riješiti. Vijest da Čistoća stavlja sav odvojeni otpad u isti kamion preplavi medije, a demanti i dokaz da to nije istina prenesu se u dva retka. Senzacionalizam nije način na koji treba prenositi vijesti o ovoj tematici jer to čini ogromnu štetu. Edukaciju treba ubaciti u petu brzinu, a letke zamijeniti društvenim medijima na kojima se ljudi sada primarno educiraju. Isto tako, mislim da u edukaciji ljude treba često podsjetiti na društvenu i osobnu korist od smanjenja količine otpada/odvajanja otpada/recikliranja, jer u tome leži taj lijep osjećaj da se čini nešto dobro za zaštitu okoliša, sadašnje i buduće generacije', napominje.

Trebalo bi, smatra, naglašavati i već postignute pozitivne efekte. 'Sjećate li se kako su staklenički plinovi jedno vrijeme bili stalno spominjani, a podatak Europske agencije za okoliš (EEA), koji govori da je EU od 2018. do 1990. godine smanjio emisije stakleničkih plinova 23,2 posto, gotovo pa nitko ne zna? Ni to nije dostatno, ali je svakako velik napredak. U protekloj godini u Hrvatskoj se u sustavu povratne naknade uspješno recikliralo preko 90 posto odvojenih PET boca i aluminijskih limenki. To su informacije koje su važne jer govore građanima da promišljenim i odgovornim postupanjem direktno utječu na ispunjavanje ciljeva u očuvanju okoliša', ističe.

Hrvatski sabor izglasao je zabranu korištenja plastičnih vrećica, plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu (štapići za uši, pribor za jelo, tanjuri, slamke…). Je li zabluda smatrati Hrvatsku premalom zemljom da bi utjecala na globalno onečišćenje i vidi li kakve pomake/raste li svijest o tome? 'Ovdje se može povući paralela s onom 'misli globalno, djeluj lokalno' i kreni iz svog dvorišta. Ono što brojnim pojedincima stvara problem je to što misle da su minorni, nevažni, da velike korporacije stvaraju veće probleme u ekologiji. I naravno da je to istina, to se ne treba pokušati opravdati, ali koliko nas je pokušalo promijeniti svoje navike kako bi velike korporacije vidjele da je vrijeme za promjene? Naime meso se ne bi pakiralo u stiropor da za tim mesom više nikad nitko ne posegne', tvrdi i dodaje da je u cijelom tom sustavu jako bitna promjena, kao i - politička volja.

'Tu vidimo pomak u zadnjih nekoliko godina, pogotovo s vrha Europe. Svi su čuli za zabranu jednokratne plastike pa od tada u trgovinama ne možemo naći plastične slamke, jednokratni plastični pribor i slično. Zadnje što je zakonski regulirano upotreba je plastičnih vrećica. Svi su se nekako nadali da će se to odnositi na sve vrećice, ali to ipak nije tako. No i mali pomak je pomak unaprijed i važno je napomenuti da je ovo tek prvi korak u provedbi zakona o smanjenju plastičnog otpada što se tiče vrećica. Ono što može učiniti svatko od nas također je vrlo jednostavno - nosi svoju vrećicu. Platnenu ili plastičnu, glavno da je više puta upotrijebiš. Jednostavno, strpaj je u sve torbe koje nosiš i više ju nikad nećeš zaboraviti', savjetuje Marina.

Objasnila nam je kakva se ambalaža može vratiti i za nju dobiti novac ili je odvojiti i pomoći nekome da se prehranjuje od toga. 'Hvala vam na ovom pitanju! Sustav povratne naknade kod nas se ponajviše gleda iz socijalnog aspekta uz priču da ljudi žive od toga, a svi znamo da je to istina, nažalost. Ali ja bih se dotakla ovog sustava iz ekološkog aspekta i voljela bih dati veliko priznanje Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost jer je sustav povratne naknade digao na noge i održava ga. Kako sam već spomenula, radi se o sustavu koji ima visoku stopu uspjeha i brojne zemlje sada žele kopirati ovaj model od nas, pa tako neka se zna da prednjačimo u nečemu', poručuje.

Naknadu od 50 lipa po komadu može se dobiti za svu ambalažu pića koja je volumena 0,2 litre i više, a prošle godine vratila se naknada i za mliječne proizvode. 'Ako vam je naporno vraćati povratnu ambalažu, uvijek svoju povratnu ambalažu možete ostaviti pored kontejnera. Boce s povratnom naknadom, nažalost, nestaju u trenu... Ne trpajte ih u žute vreće za odvojenu plastiku, već izdvojite, jer sve više svjedočimo tome kako tragači za bocama skalpelom kidaju vrećice, a pokidana vreća dovodi do situacije da se plastični otpad raznese vjetrom, što vodi do izglednog scenarija da će otpad završiti u našim vodnim sustavima. Isto tako, boca ima puno veću šansu za reciklažu u sustavu povratne naknade nego stavljena u žuti spremnik ili vreću', kazala je.

Doznali smo što se sve može reciklirati i kasnije upotrijebiti, osim stakla ili recikliranog tekstila, koji se često dobije iz recikliranih PET boca. 'Reciklirati se može većina, ali reciklira se samo ono što je bar donekle ekonomski isplativo. Reciklaža većinski ovisi o trenutnom stanju cijena sirovina na tržištu. Neke sirovine značajno su povoljnije za reciklažu od nekih drugih pa je tako plastika poprilično komplicirana jer svaki od sedam tipova plastike mora zasebno na reciklažu, što iziskuje vrlo skup proces sortiranja. Isto tako, neke sirovine mogu se bezbroj puta reciklirati, a druge se troše putem. Pa se tako staklo i metal mogu bezbroj puta reciklirati i uvijek se dobije sirovina ista kao i prvog puta, dok se papir može reciklirati četiri do šest puta prije nego što se potpuno raspadne jer svakim postupkom stanjuju se vlakna te dobivamo sirovinu manje kvalitete', kaže nam.

Ono što je iznimno važno, dodaje naša sugovornica, znati je da se recikliranjem štede prirodni resursi, od kojih su neki već na izmaku. 'Za primjer imamo recikliranu tonu stakla kojom se može uštedjeti 700 kilograma pijeska, 200 kilograma kalcita, 200 kilograma sode te čak 30 tona nafte. Isto tako, metali se proizvode od ruda koji su neobnovljive te se njihovom eksploatacijom neprestano troše. Recikliranjem metala štede se vrijedni prirodni resursi i smanjuje njihova količina na odlagalištima. Za primjer, recikliranjem aluminija, od kojeg su napravljene limenke, štedimo do 95 posto energije potrebne za proizvodnju novih proizvoda. Tekstil isto ima potencijal za ponovnu oporabu, a mnogi ga jednostavno bacaju u mješoviti otpad. Ako vam reciklažno dvorište nije blizu, iskoristite ga svakako za krpe za domaćinstvo i slične namjene. Odbačena električna i elektronička oprema predstavlja velik problem okolišu. Naime sadrži tvrdu plastiku i plemenite metale koji se svakako mogu, i trebaju, ponovo upotrijebiti', objašnjava.

Informacije koje dijeli na svojoj platformi prvenstveno traži od komunalnih poduzeća, oporabitelja otpada, Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost te stručnjaka. 'Najteže mi je padalo, u samom početku inicijative, a to se tada često događalo, da kad nazovem i samo spomenem inicijativu, oni odmah dobiju negativnu konotaciju. A ja radim baš suprotno, samo se želim informirati o njihovoj struci, procesima koje koriste i sl., jer ne znamo svi na kojoj se temperaturi otapa određena vrsta sirovine, koliko je tipova papira, koja se plastika koristi da se dobije reciklirani poliester', iskrena je. Priznaje da sada to malo drugačije funkcionira jer ima lijepu suradnju sa sveučilišnim profesorima (Geotehnički fakultet Laboratorij za inženjerstvo okoliša, Rudarsko-geološko-naftni fakultet) koji joj u ranoj fazi istraživanja određenog tipa ambalaže daju dobre smjernice.

'Veliku pomoć imam i od djelatnika Čistoće Zagreb, s kojima često komuniciram. Odnedavno mi u istraživanjima pomaže i volonterka Mateja Mihaljević, što mi jako puno znači jer su teme zbilja neiscrpne i uvijek se nađe nešto što treba kopati. Međutim moji pratitelji su mi kao produžena ruka jer najveća količina sadržaja proizlazi iz njihovih komentara, pitanja, prijedloga i sl. Na svakodnevnoj bazi savladam nešto novo jer je pratitelj pitao, onda me to gurne korak dalje pa saznam nešto peto na temu, što ću isto podijeliti, i tako se stvara impresivan dijalog na ovu jako važnu temu', ponosna je.

Otkrila nam je koliko dnevno provodi u komunikaciji s osobama koje joj se javljaju, dijeljenju informacija, njihovoj edukaciji te pomaže oko nedoumica. 'Danonoćno (smijeh). Trenutno izuzetno puno radim na platformi, stiže jako puno pitanja i komentara u inbox, a ja se svim snagama trudim svakome odgovoriti jer je jako važno da ljudi imaju potporu u promjeni navika. Ali ne žalim se, baš suprotno, ova inicijativa zbilja je nešto u čemu sam se pronašla. Svaki dan iznova dobijem na motivaciji jer spoznam da su neki moj story, video ili post natjerali nekoga da nešto ponovno iskoristi, nešto ne kupi, pravilnije odvoji ili se odluči na proizvod koji je povoljniji za okoliš. Tako za mene, ali i za druge koji me redovito prate, 'ja bolji građanin' prerasta i u vrstu lifestylea', zadovoljna je Marina.

Pitali smo je što ona sve provodi od zelenih navika. 'One su moja tema 0-24, tako kod mene ima i blage opsesije (smijeh), ali zbilja se trudim kontrolirati. Za nas ekološki osviještene važno je da shvatimo da svi članovi naših obitelji nisu na istom nivou osviještenosti niti su možda spremni za sve promjene koje bismo mi uveli. Isto tako, recimo za provođenje najodrživijeg načina života, idealno je živjeti u kućici na selu, a ja trenutno nisam u mogućnosti živjeti izvan gradskog stana. Tako da su zelene navike koje sam usvojila one koje sam uspjela uklopiti u svoj način života te također način života moje obitelji. Kupujem prvenstveno na placu, lokalno, i uvijek nosim svoju ambalažu. U auto sjednem možda jednom tjedno, a ostalo vrijeme pješačim', pohvalila se.

Naručuje jako malo hrane i tako potpuno izbjegava dodatnu ambalažu i stiropor. Razvrstava sav otpad i miješani otpad joj se sveo na pola vrećice tjedno, ako i toliko. 'U kupaonici sam većinu plastike zamijenila krutim izvedenicama proizvoda. To je zbilja jednostavna promjena, a generira velik učinak. Perem rublje i svoje kućanstvo primarno bio deterdžentima jer ne zagađuju otpadne vode. Racionalno koristim i vodu i struju, a to primarno radim na način da ih ne uzimam zdravo za gotovo. Odjeću i obuću gotovo više i ne kupujem. Osjećam izrazito veliku odbojnost prema fast fashionu i preferiram second hand. Prije vršenja bilo kakve kupnje zbilja vrlo dobro razmislim koliko mi je potreban neko proizvod. Općenito, okrenula sam se onoj manje je više što se svega tiče', izjavila je i opisala kako postati bolji građanin.

'Nužno je započeti donositi informirane odluke kojima postaješ svjestan svoje odgovornosti prema društvu, lokalnoj zajednici, ekosustavima planeta i budućim generacijama. Moja inicijativa se obraća pojedincu, građaninu, jer kružna ekonomija započinje našim postupcima. Poruku koju konstantno provlačim jest da smo ti i ja kupili taj proizvod, isti taj proizvod ima ambalažu, kada ta ambalaža postane otpad, ti i ja smo odgovorni za njega. Kada shvatiš tu odgovornost, onda se započneš i educirati, edukacijom stječeš nova znanja, dijeliš s drugima, tako ta spoznaja odgovornosti kreira vrlo pozitivan lanac… Ali ljudi trebaju shvatiti da je svaka naša ekološka promjena, ma koliko nam se činila mala, pomak nabolje i iznimno je važna za opstanak života na planetu. Naime vrednije je da imamo 10 osoba koji čine te stalne male pomake nabolje nego jednu osobu koja živi zero-waste. Tako da svi vi koji želite postati bolji građani, samo se pripremite na promjenu', poručila je Marina.

Plan joj je nastaviti praktično informirati i educirati o društveno odgovornom ponašanju građana u svrhu kružne ekonomije jer je to podloga boljeg društva za sve. 'Moja glavna poruka ostaje - edukacija je ključna i u tu svrhu koristit ću apsolutno sve resurse koji mi se nude kako bih ljudima pružila sadržaj koji ih potiče na promjenu. Nadam se da će ljudi nastaviti prepoznavati inicijativu jer u borbi protiv klimatskih promjena i smanjenja otpada ta je simbioza apsolutno ključna', zaključila je.