Treći po veličini proizvođač automobila na svijetu, Volkswagen grupa, primjerice, samo prije nekoliko mjeseci trebala je završiti u rukama višestruko manjeg Porschea. Ekipa iz Zuffenhausena koristeći kreditne poluge bila je nadomak preuzimanja većinskog udjela u proizvođaču iz Wolfsburga, kada joj je kriza pobrkala planove. U ironičnom preokretu, ne mogavši vratiti ili refinancirati kredite, Porsche, kojem je čak prijetio bankrot, za pomoć se morao obratiti upravo Volkswagenu, koji je situaciju iskoristio tako što je preuzeo većinski udio u Porscheu te Audiju, Bentleyju, Seatu, Škodi i Lamborghiniju pridružio jedan od najprestižnijih automobilskih brandova.

Preveliki da propadnu

Nije samo Porsche vapio za pomoć. Kreditno preopterećena američka trojka također se našla u situaciji 'biti ili ne biti'. GM i Chrysler su završili u zaštićenom, državnim novcem potpomognutom stečaju jer su za američku vladu bili 'preveliki da propadnu'. Udio u Chrysleru preuzeo je Fiat, a GM, u kojem je država sada većinski dioničar, vratio se s očišćenom bilancom (čitaj: bez Pontiaca i Saturna) i navodno dugoročnim planom za profitabilnost. Situaciju je najbolje iskoristio Ford koji je uspio preživjeti najgori dio krize bez direktne državne pomoći. Pitanje je bi li Ford uspio da nedugo nakon saniranja Chryslera i GM-a američka vlada nije raspisala program poticaja kupnje vozila po načelu staro za novo, gdje se prilikom kupovine novog vozila za 'clunkere', odnosno krame dobivalo 4.500 dolara iz kase američkih poreznih obveznika. Američki kupci Fordovo neuzimanje državne pomoći nagradili su kupnjom upravo njihovih vozila, dok se GM i Chrysler baš i nisu okoristili programom.

Amerikanci nisu bili jedini koji su poticajima spasili svoju automobilsku industriju od ponora, na isto su se odlučili i Britanci i Nijemci. Premda se njemačka automobilska industrija pokazala itekako otpornom na krizu, vladi Angele Merkel nemale probleme zadao je General Motors. Posrnuli američki gigant trebao je sredinom godine prepustiti Opel kanadskom proizvođaču automobilskih dijelova Magni, no nakon što ih je američka vlada osovila na noge, u GM-u su se predomislili i odlučili zadržati munju iz Russelsheima. Zadržavanje Opela i njegovo restrukturiranje znači rezanje 8.500 radnih mjesta, od kojih će većina spasti na one pogone u Njemačkoj. U još je goroj situaciji Saab. Nekoć uspješan proizvođač trebao je završiti pod okriljem švedskog proizvođača superautomobila Koenigsegga, no taman kad se dogovor činio finaliziranim - Koenigsegg se odlučio povući. Proizvođaču koji je zaslužan za brojne automobilske inovacije upravo brojimo posljednje dane, budući da je GM objavio da će biti prisiljen ugasiti Saab ne pojavi li se bijeli vitez na obzoru do konca godine.

Kapitalizam na obroncima komunizma

U nešto boljoj poziciji nalazi se još jedan švedski proizvođač, Volvo, koji bi, prema svemu sudeći, trebao iz Fordovih završiti u rukama kineskog proizvođača Geelyja. Kao najveći problem u ovoj akviziciji mogli bi se pokazati problemi s intelektualnim pravima budući da je Volvo jedan od tehnološki najnaprednijih proizvođača automobila na svijetu. Zato se GM uopće nije ustručavao iskrcati tehnološki zastarjelog i rastrošnog Hummera kineskoj tvrtki Tengzhong Heavy Industrial Machinery, pa je nekoć američka ikona kapitalizma i zvijezda Zaljevskog rata završila pod zastavom komunizma.

Aktualnoj krizi najbolje se othrvao korejski dvojac Hyundai i KIA. Ova dva proizvođača bilježila su kontinuirani rast iz mjeseca u mjesec, što su, osim dobrom omjeru uloženog i dobivenog, mogli zahvaliti i izvrsnom proizvodnom miksu.

Više o svim problemima koji su ove godine potresali automobilsku industriju možete saznati u našoj podrubrici 'Kriza automobilske industrije'.