Prvotno dizajnirana tridesetih godina prošlog stoljeća kao petit sac haut, à courroie, torba Kelly dobila je ovo ime 1977. godine, a u modnu povijest odaslala ju je filmska zvijezda Grace Kelly nakon što je snimljena s njom za vrijeme izlaska 1956. godine. Dobila ju je na setu snimanja filma 'Drž'te lopova' Alfreda Hitchcocka, a tek okrunjena princeza Grace privila ju je uz sebe kako bi prikrila rani stadij trudnoće.

Kelly je starija sestra poznatijoj Birkin

Zanimljiva priča krije se iza još poznatijeg sinonima modne kuće Hermès - torbe Birkin, koja ime zahvaljuje neponovljivoj filmskoj zvijezdi Jane Birkin. Priču o nastanku legendarne torbice modna muza otkrila je u intervjuu 2012. godine.

Naime Birkin je otkrila da je 80-ih godina na letu Air Francea iz Pariza za London igrom slučaja sjedila pokraj Jean-Louisa Dumasa, tadašnjeg izvršnog direktora Hermèsa. U jednom trenutku cijeli sadržaj torbice joj se istresao po podu, na što joj je Dumas dobacio da bi trebala imati torbicu s džepovima.

'Onog dana kada Hermès napravi torbu s džepovima, imat ću je', odbrusila mu je slavna glumica, na što joj je on odgovorio: 'Ali ja sam Hermès i napravit ću vam torbu s džepovima.'

Prototip današnje birkinice, ispričala je glumica, nacrtala je na avionskoj kutiji prve pomoći, a bio je mješavina torbice Kelly i putnog kofera njezina partnera Sergea Gainsbourga. Glumica je slavnoj torbi posudila i svoje prezime u zamjenu za prvi model iz 1984. godine.

Za njih one nisu tek statusni simbol

Ove dvije torbe omiljene su i danas zaljubljenicama u modu, a nose ih brojne slavne ljepotice. Unatoč paprenim cijenama, lista čekanja za njih je podugačka, a razlog za skupoću i čekanje postupak je njihove izrade. Naime Hermès je modna kuća koja se s razlogom ponosi majstorstvom i zanatskom praksom, a bilo koji radnik mora odraditi dvije godine dugu praksu prije negoli uopće dobije priliku raditi na birkinici.

U zanatskim radionicama Hermèsa hvaljenu torbu Kelly ne gledaju kao statusni simbol s liste čekanja. Ona je za buduće majstore kožne galanterije simbol obrazovanja i obično prvi predmet koji konstruiraju tek izučeni majstori.

'Kelly je jedna od najsloženijih torbi koje imamo, jer doista se temelji na tradiciji sedlarskih i remenarskih proizvoda', kaže za Vanity Fair Olivier Fournier, izvršni potpredsjednik za usklađenost i razvoj organizacije u Hermès Internationalu koji se brine za održiv razvoj tvrtke.

Kako objašnjava Fournier, za izradu jedne torbe Kelly potrebno je 36 komada kože, pregršt metalnih dijelova i 15 do 20 sati rada jednog majstora. Majstorstvo naučeno na torbi Kelly znači majstorstvo s gotovo svakim drugim dizajnom Hermèsovih torbi.

Zahtjevna izrada kožnih ljepotica

U Hermèsove proizvode utkano je gotovo 200 godina tradicije i sve ovisi o svakom ubodu, natezanju ili povlačenju. Kako to opisuju u Vanity Fairu, 'ako svaki šav predstavlja rečenicu u Hermèsovoj povijesti, koja je započela kad je njemački proizvođač kožnih pojaseva Thierry Hermès 1837. osnovao tvrtku u Parizu, tada su njene proizvodne radionice gramatika koja vodi njihovu sintaksu'. Ove radionice, kojih samo u Francuskoj ima 51 i od kojih je svaka posvećena ženskoj konfekciji, parfemima, cipelama, nakitu, muškoj odjeći, svili ili kućnom namještaju, prostori su u kojima se prenose i čuvaju standardi i tehnike.

Ovaj spoj obrta i naslijeđa vjerojatno nigdje nije tako očit kao u najnovijoj tvornici kože i kožnoj galanteriji ovoga rujna otvorenoj u idiličnom selu na periferiji Bordeauxa, imena Saint-Vincent-de-Paul. Nedaleko od centra grada ili površina prekrivenih vinovom lozom, skupina od 180 zanatlija, kojoj će se nakon završetka obuke pridružiti njih još više od 70, prebire reže, usavršava, polira i šiva metre mekane kože za bilo koju od torbica s Hermèsovim potpisom, svih proizvedenih isključivo u Francuskoj.

'Izrada torbe zahtjevna je u smislu vremena i vještina, a u svakoj torbi ima i malo naše duše', kaže Emilie, kožarska majstorica iz Saint-Vincent-de-Paula, koja se Hermèsu pridružila 2015. godine.

Luksuz je ono što se može popraviti

Kožne radionice mogu se pratiti sve do 24 rue du Faubourg Saint-Honoré, ulice u kojoj je jedini sin Thierryja Hermèsa, Charles-Émile, 1880. godine otvorio svoju flagship prodavaonicu. Prva lokacija izvan Pariza otvorena je više od 100 godina kasnije, 1989. godine u blizini Lyona, a sljedeća je 1992. godine stigla u Pantin, sjeveroistočno predgrađe Pariza.

'Stoljećima se držimo ovog modela izrade jer čvrsto vjerujemo da nam je za postizanje kvalitete i trajnosti koju želimo u našoj kožnoj galanteriji potreban ovaj zanatski pristup', objašnjava Fournier. Izreka koju je skovao bivši izvršni direktor Robert Dumas-Hermès - 'luksuz je ono što se može popraviti' - egzistira u njihovim radionicama pa se svake godine u 15 namjenskih servisa diljem svijeta popravi do 120 tisuća komada torbi, od istrošenih naramenica do desetljećima starog sedla. U rijetkim slučajevima zanatlija bi čak mogao popraviti torbicu koju je izradio prije više od 30 godina.

'Obrtništvo se temelji na prenošenju', kaže Fournier. Svakim otvaranjem nove radionice nekolicina od 80 majstora iz modne kuće putuje kako bi podučavali novu generaciju zanatlija. Zahtjevno izučavanje zanata, za čiji je završetak potrebno 18 mjeseci, odvija se u dvije faze - prva se odnosi na predavanja, a u drugoj obrtnici primjenjuju nova znanja pod budnim okom jednog od 200 odabranih mentora.

U Saint-Vincent-de-Paulu svaki zanatlija - od kojih su mnogi mještani angažirani iz strukovnih škola ili preko ureda za zapošljavanje, često s vrlo malo iskustva u kožarskoj industriji - koristi više od desetak alata, ali ubrzo uviđaju da Hermèsu svojstvena pedantna pažnja o detaljima započinje - njihovim tijelom. Svakoga jutra skupine zanatlija može se vidjeti kako savijaju prste, njišu rukama i savijaju koljena, a radionice više podsjećaju na tečaj modernog plesa nego na poduku o kožarstvu.

'Svaka gesta je važna i zahtijeva stalnu koncentraciju kako vam nešto ne bi promaklo', kaže Emilie i dodaje da baš sve, poput kuta kukova, nagiba trupa ili pritiska ruku, utječe na konačni estetski ishod.

Hermès pokrenuo modnu revoluciju - rade torbe od materijala na bazi gljiva

Unatoč čvrstom držanju tradicije, Hermès će ove jeseni predstaviti izrazito moderan materijal - kožu od micelija. Razvijen u suradnji s biotehnološkom tvrtkom MycoWorks sa sjedištem u San Franciscu, ovaj fini materijal ne potječe od goveda, nego od gljiva. Fournier napominje da njegova kvaliteta i trajnost zadovoljavaju iste visoke standarde kao i tradicionalna koža te da s novim materijalom Hermès nastavlja svoje dugo nasljeđe inovacija.

'Čvrsto vjerujemo da se ne trebamo suprotstavljati novoj tehnologiji onim što tradicionalno izrađujemo rukama. To su kompatibilne stvari i fantastična prilika za stvaranje i igru novim materijalima', kaže Fournier. Zasada je ta igra rezervirana samo za torbicu Victoria iz kolekcije jesen/zima 2021. godine, izrađenu u vlastitoj radionici.

Ako je koža suočavanje sa stvarnošću, kao što to kaže umjetnički direktor Pierre-Alexis Dumas, onda je koža od micelija suočavanje s vremenima promjena. 'Recept za uspjeh ne postoji, čak ni u Hermèsu', kaže Fournier i napominje da je za određene stilove potrebno nekoliko godina da bi postali uspješni. Među njima je i kultna torba Kelly, a Fournier zaključuje kako je 'temelj svega sloboda stvaranja'.