Ako gost poželi, pregradit će sobe, dograditi jacuzzi ili promijeniti sobu - a sve to za užitak koji će ga stajati 65 tisuća kuna na noć. Londonski hotel Claridge unatoč tome redovito pohode bogataši, plemići i zvijezde
Samo je jedan hotel u Londonu u kojem se mogla dogoditi sljedeća anegdota. Telefon zvoni na recepciji, uslužni djelatnik besprijekornih manira odgovara na poziv i začuje glas s druge strane slušalice: 'Mogu li razgovarati s kraljem?'
'Naravno', smirenim će glasom recepcionar, 's kojim?'
Hotel Claridge, ne bez razloga, zovu 'aneksom Buckinghamske palače'. Predug je popis uglednih, plemenitih, slavnih gostiju koji su odsjeli u hotelu u srcu mondene četvrti Mayfair. I tako već 150 godina, koliko hotel ovih dana obilježava. Povodom velike obljetnice hotel je donekle odškrinuo vrata u prostore i priče koji su uglavnom zaštićeni debelim zidovima diskrecije.
Tako je jedan slavni japanski pop pjevač tražio da on i njegova pratnja od 35 ljudi odsjednu puni mjesec te inzistirao da njegova soba ima jacuzzi. I što je drugo preostalo upravi hotela nego da slegne ramenima i udovolji volji gosta: bacili su se na građevinske radove, temeljito preuredili jednu kupaonicu i dogradili joj jacuzzi. Soba za gosta iz Japana bila je spremna.
'Ni u kojoj situaciji neću reći ne gostu', izričita je jedna od menadžerica. A kako i bi kad gosti za novac koji su platili to mogu i očekivati. Najskuplje sobe hotela stajat će do sedam tisuća funti na noć, a šalica poslijepodnevnog čaja 50 funti.
Zahvaljujući neviđenoj gostoljubivosti, postoje gosti koji se ovamo uvijek iznova vraćaju – neki i po trideset godina, kao jedan par američkih milijunaša. Kako bi bili sigurni da će lojalni gosti zadovoljni, osoblje hotela svaki puta prilikom njihovog odlaska fotografiraju sobu. Sljedeći put, kad se budu vratili, za njih će biti osigurana ista soba s identičnim rasporedom (kao na fotografiji), kako bi gosti imali dojam da su se vratili svojoj kući, u kojoj je sve isto kako su i ostavili.
Neki gosti su se toliko udomaćili da ovdje ostavljaju svoje stvari. Američki kralj šećera Jose 'Pepe' Fanjul u deset je godina u hotelu proveo više od 300 noći. Na kraju je prestao odnositi stvari i svaki put kad se vrati u ormaru pronađe svoja odijela i šešire, točno onako kako ih je i ostavio.
Nekim gostima nije se svidjela boja zidova u ponuđenim sobama. Ništa lakše, barem bojanje zidova nije neki problem: hotel Claridge promijenit će boju sobe za vas i nakon odlaska ponovno je vratiti u prethodno stanje.
To su mali zahvati u usporedbi s pripremama koje valja poduzimati kad vam stiže arapska princeza. Jedna koja je odsjela prošle godine stigla je s pratnjom i zauzela čitav kat od 40 soba. Iz deset soba izbacili su namještaj i pretvorili ih u garderobe i blagovaonice. Neke su sobe pretvorili u kuhinje, a čitava dva apartmana pretvorena su u skladišni prostor za odlaganje sitnica koje je princeza kupila u Londonu.
Pripreme za dolazak princeze trajale su puna dva dana, a procjenjuje se da su radovi stajali oko 200 tisuća funti. Kada je sve dovršeno, predstavnici uprave hotela sami su proveli noć u novouređenim sobama, kako bi se uvjerili da je sve kako treba i kako se po nekom detalju ne bi otkrilo da su do jučer ovdje bili građevinski radovi.
Spisak gostiju? Lakše je nabrojati tko nije bio nego tko jest: od Alfreda Hitchcocka (kojeg su, navodno, zatekli u delikatnom druženju s nekom markantnom plavušom) preko Joan Collins sve do superzvijezda novog doba.
Kako bi zadovoljili sve želje gostiju, u Claridgeu radi vojska od 400 uposlenika – neki od njih ovdje su desetljećima. Praonica dnevno opere 1.500 ručnika, što ukupno iznosi preko pola milijuna godišnje. Čistačice u godini usisavaju oko 300 kilometara hodnika, a tu su i nebrojeni prozori i zrcala, od kojih se neke mora prebrisati svakih nekoliko sati. Dok osoblje vrijedno radi, gosti pojedu oko 1.000 jastoga i popiju oko 60 tisuća boca pjenušca. Sve za gosta!