Lijepa Naša uplovila je u bračnu recesiju! U 2010. vjenčalo se manje Hrvata nego u vrijeme rata, a u 2011. vjenčanja je bilo još i manje. Prema podacima o broju sklopljenih i neuspjelih brakova, ispada da se protekle godine raspala svaka četvrta bračna zajednica, za razliku od 2008, kada je razvodom završio svaki šesti brak. U godini demografske eksplozije, kada smo dočekali 7-milijuntnog stanovnika Zemlje, u nas je rođeno dvije tisuće manje djece no 2010, najmanje nakon ratnih godina, pa ispada da su Hrvati u ratu umirali za domovinu, a sada izumiru u demokraciji.

Zajednički život, ali bez vjenčanog lista

Tim zabrinjavajućim podacima započeli smo 2012, a razlozi, koje ističe i demograf dr. Anđelko Akrap sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, uglavnom su poznati: mladi ne mogu doći do stana, nezaposleni su, a oni zaposleni nesigurni na poslu, pa se sve kasnije žene i udaju i sve manje i kasnije rađaju djecu (1998. mladenka je u prosjeku imala 23 godine, a deset godina kasnije 27, dok je mladoženja imao 26, a deset godina kasnije 30). Kada je na sve to još sjela recesija, i oni u braku osjetili su veću nesigurnost i posljedice pritiska društva u tranziciji i - eto sloma. Premda se nismo približili skandinavskim zemljama u broju mladih koji žive zajedno bez vjenčanog lista, i u nas je taj trend sve jači.

Što se to događa s institucijom braka u Hrvatskoj? Jesmo li iznimka ili...?

U Bosni i Hercegovini sve je više brakova koji traju manje od godine dana, sve se više razvode partneri u zreloj dobi od 40 do 49 godina, kažu podaci Agencije za statistiku BiH. Najnovije statistike iz susjedne Srbije govore da mladi sve kasnije ulaze u brak i da bračna veza u prosjeku traje samo 12 i pol godina. Prema podacima OECD-a, Slovenija je među europskim zemljama 2009. imala najmanje sklopljenih brakova na tisuću stanovnika.

Britanski Nacionalni ured za statistiku ističe da je 2009. u Velikoj Britaniji sklopljeno najmanje brakova od 1895. godine, a samo od 1981. do danas broj se bračnih zajednica smanjio za trećinu. Prvi put u povijesti u SAD-u će uskoro broj neoženjenih i neudatih Amerikanaca i Amerikanki biti viši nego onih u braku, a samo 20 posto Amerikanaca od 18 do 29 godina formalno ozakonjuje vezu, za razliku od 59 posto, koliko ih je bilo 1960. godine.

Unatoč tome, vjenčani barokni spektakl u toj je zemlji pretvoren u profitabilnu industriju koja godišnje obrne 100 milijardi dolara (prosječna cijena ceremonije je 20.000 dolara) - dvostruko više od onoga što zaradi filmska industrija sa svojih 45 milijardi. Ipak, za polovinu glavnih aktera to je propala investicija, jer svaki drugi američki brak završava razvodom (slično je i u Kanadi), dok – prema podacima Instituta za psihologiju u Springfieldu, Missouri - 67 posto Amerikanaca ne izdrži u drugom i 74 posto njih u trećem braku, a 45 posto američkih kućanstava osnivaju parovi u izvanbračnim zajednicama.

Brak je na zalazu već četiri desetljeća, a recesija je 2008. samo ubrzala taj trend, tvrdi W. Bradford Wilcox sa Sveučilišta Virginia.

Prema podacima britanske udruge Slomljena srca, Velika Britanija je već prije desetak godina imala najviše razvoda i samohranih roditelja u Europi, odmah do nje su Finska i Švedska, a na dnu ljestvice Italija. Od svih građana srednje i istočne Europe, kao i bivših članica Sovjetskog Saveza, Rusi su najbrži kada je riječ o sklapanju braka, ali i kada je riječ o razvodima. Na 1000 stanovnika u Rusiji godišnje dolazi sedam novih bračnih parova, za razliku od npr. Gruzije, koja broji tek tri para, ali zato na 1000 Rusa godišnje dolazi šest razvoda. U Australiji oko 40 posto brakova završava krahom, a na Kubi je gotovo odumrla ideja o tradicionalnoj obitelji, jer se rastaje 75 posto udanih i oženjenih.

Što je društvo razvijenije, to je manje sklopljenih brakova

Globalizacija razvoda načinje i tradicionalna dalekoistočna društva. Iako se prema statistikama u Indiji rastaje tek nešto više od jedan posto bračnih drugova, a razvod je još jučer bila 'prljava riječ', gradske sudnice opsjeda sve više onih koji ne žele biti zajedno. I tradicionalni Japan dosegao je hrvatski prosjek razvoda. Dok je u komunističkoj Kini rastava bila rijetkost, 2009. se već – prema podacima kineskog ministarstva civilnih poslova – rastalo 1,72 milijuna parova ili svaki peti, što je deset posto više nego 2008.

Što razvijenije i bogatije društvo, to manje klasičnih brakova i više razvoda. Mogli bismo tako i dalje nabrajati i uspoređivati, ali kada se sve zbroji i oduzme, Hrvatska po pitanju braka, umjereno, ali sigurno slijedi globalne trendove u promjenama odnosa prema toj društvenoj instituciji, o čijim razlozima sociolozi, teolozi, povjesničari i psiholozi već desetljećima raspravljaju diljem svijeta. Razlozi su, kažu, ženski pokret, seksualna revolucija, pilula i ekonomske perturbacije koje su dovele do društvenih perturbacija, pa i onih u obitelji.

Brakocentrično društvo kakvo smo poznavali prije nekoliko desetljeća rastače se u različitim oblicima. Mladi u ekonomski razvijenim sredinama sve kasnije ili uopće ne stupaju u brak, sve češće žive zajedno bez vjenčanog lista, brak se više ne vrti samo oko djece kao nekada, ljudi se više ne moraju 'registrirati' da bi rađali nasljednike, sve se više žena odlučuje na majčinstvo bez muža ili partnera, brak nije neupitna potvrda društvene i financijske sigurnosti, sve više zemalja priznaje homoseksualni brak, negdje se čak eksperimentira s poliandrijom (zajednica žene s više muškaraca) i poliginijom (zajednica muškarca s više žena)...

I dok glamurozna vjenčanja koja tako histerično promovira američka televizija govore o 'sudbonosnom da' i 'vjernosti do groba u dobru i zlu', kao u onim vremenima kada se to i ozbiljno mislilo, stvarnost tako govori nešto sasvim drugo. Brak više nije nerazrušiva tvrđava, a ono izvan njega tek se pregrupira.