Ponekad je roditelje potrebno učiti kako da se druže i razgovaraju s vlastitom djecom. Majke, pa i očevi, često su preopterećeni, nisu koncentrirani na jedan sadržaj, nego paralelno obavljaju kućanske poslove, gledaju televiziju i pričaju s djetetom. Ovakve situacije dijete s pravom doživljava kao odbacivanje. Često se događa da su članovi obitelji blizu jedni drugima, ali da ne sudjeluju zajednički u aktivnostima, piše Sanda Puljiz, prof. psihologije, ravnateljica Centra za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica za portal Insideout.hr.

Mnogi roditelji ne provode sadržajno svoje slobodno vrijeme, pa ne mogu ni svojoj djeci osigurati potporu u tome. A upravo roditelji mogu poticati, ali i obeshrabriti interese djece. Mogu pokazati interes za djetetov svijet i hobije i njegovu intimu, ali ju i obezvrijediti.

Ako su roditelji često ispred televizora ili računala, ne idu u prirodu i ne šeću, ne bave se sportom, za očekivati je da će te navike usvojiti i njihovo dijete. Istraživanja su pokazala da se djeca koja puno gledaju televiziju ili su na računalu manje druže pa nemaju ni mogućnosti usvajati socijalne vještine. Pasivni su, a posljedice su pretilost, premalo kretanja i poteškoće s kralježnicom. Još je opasnija psihička pasivnost, a možemo ju prepoznati kao nerazvijenu maštu, nesposobnost rješavanja problema, depresivnost, nezrelost, slabiji školski uspjeh, a često i povećanu agresivnost.

Neki roditelji odlaze u krajnost kontrolirajući svaki slobodan trenutak djeteta, vozeći ga na razne aktivnosti i usmjeravajući ga u skladu s vlastitim ambicijama. U tom slučaju dijete nema mogućnost samo birati i razvijati vlastite interese i želje. Emocionalni aspekt se zanemaruje, pritisak na djecu je sve veći, a ona se često razvijaju u nesamostalne i nezrele ličnosti.

S druge strane, neki roditelji uopće ne sudjeluju u načinu provođenja slobodnog vremena svog djeteta pa je takvo dijete prepušteno samo sebi. Njegovo slobodno vrijeme je besciljno i bez okvira, a opasnost od rizičnih ponašanja je mnogo veća.

Dakle, važno je da roditelji pomognu svom djetetu da pronađe aktivnosti koje će zaokupiti njegovu pažnju. Da kroz takve aktivnosti ono razvija kreativnost, odgovornost, uči rješavati probleme i životne situacije te da razvija socijalne vještine. Na taj će način ono odrasti u osobu koja ima vlastite ciljeve i interese, koja je motivirana i koja će lakše podnositi probleme koje će joj život neminovno donijeti.

Tekst je preuzet s portala za primijenjenu psihologiju InsideOut.hr