Već se pisalo odselila 'trbuhom za kruhom', ali nije baš tako?
Odlazak u Madrid bio je isprovociran samo poslovnim napretkom i bio je pozitivno podržan od Nove TV za koju sam radila reportaže od tamo. Smatram da imam još puno prostora za napredovanje i ne želim stati. Radila sam s najboljom profesoricom koja inače radi na jednoj španjolskoj televiziji, a koja je usavršavala sa mnom španjolski i pripremala me terenski za novinarske situacije u drukčijim uvjetima, a pritom mislim da je novinarstvo u Španjolskoj malo drukčije nego naše. Pritom sam usavršila jezik, jer mislim da dobar novinar treba baratati s nekoliko svjetskih jezika. Svakako ću i dalje nastaviti ulagati u svoje obrazovanje i poslovni napredak, tako da mislim da ću se kroz mjesec dana vratiti u Madrid ili otići u London.

Kako si se odlučila na taj korak?
U Madridu sam radila s jednom poznatom producentskom kućom s kojom sam surađivala za sva snimanja za Novu TV, ali i radila na nekim novim projektima koji će se za neko vrijeme možda otvarati u Španjolskoj. Tu su uključeni i novinarski projekti, ali i cijeli moj posao s kupaćim kostimima koji je naišao na jako pozitivne reakcije tamo.

Španjolski govoriš kao hrvatski, jesi li ga dodatno usavršila?
Što se tiče usvajanja španjolskog jezika, mislim da jezik koji ti nije materinji nikada ne možeš usavršiti do kraja, treba stalno raditi na tome, vježbati, pričati i ponavljati. Uz to, pričati na kavi i pričati pred kamerama dvije su potpuno različite stvari; u profesionalnim okolnostima razina jezika zahtijeva puno veće znanje, ali to je osnova jednog dobrog novinara i mislim da će mi sada portugalski, koji sam krenula učiti, lakše sjesti.

Družila si se i s poznatim Španjolcima, tko te najviše dojmio?
Madrid je jedan topao grad i Španjolci su jako pristupačni. Svakako sam upoznala puno zanimljivih ljudi, ali to je već i skroz normalno kroz moj posao. Od svih 'faca', moram priznati da me najviše oduševio naš ambasador Neven Pelicarić koji mi je jako pomogao i koji je jedan od najboljih ljudi koje sam upoznala u životu. Naša vlada može biti ponosna da ima jednog ovakvog čovjeka u našim redovima.

Kad si se vratila, odmah si pripremila tulum sa prijateljima, jesi li tamo tulumarila?
Sto se tiče nekih partyja... bilo je zanimljivih stvari koje sam vidjela, pogotovo jer su Španjolci toliko opušteni da nema drame ili galame oko poznatih, a opet poštuju, cijene i uvažavaju svačiji rad. Nisu jalni, gledaju samo svoj posao i kako da im bude što bolje. Možda sam se najbolje provela na jednom Vogueovom partyju čiji je domaćin bio Mario Testino, a na kojem su bili uvaženi gosti sa svih krajeva svijeta i bilo je jako kul. Ali to je to sa Španjolcima, a ušlo je i meni u krv, nitko ne pada u nesvijest ni od čega, uživa se i dobro živi, a nije bitno zašto ni kako. Nisu opterećeni poznatima niti isticanjem toga tko je tko.

Čim sam došla u Zagreb, prijatelji su mi pripremili veliki tulum dobrodošlice jer sam im jako nedostajala. To mi je bila najljepša večer. U Madridu nisam tulumarila, imala sam školu svaki dan, treninge i snimanja. Navečer bih obično bila umorna pa bih pustila neki film i prevodila ili bih otišla u kino, a nekoliko puta sam otišla i na utakmicu Real Madrida kako bih podržala svog prijatelja Dontayea Drapera koji igra tamo.

Kakav je Figo uživo?
Luis Figo je bio odličan sugovornik, velik profesionalac i prije svega vrlo karizmatičan i simpatičan. Puno puta sam ponovila, što je netko veća zvijezda, to je lakše raditi s njim, ne komplicira oko pitanja, priprema, svega, jer zna da je dovoljno inteligentan da se
može snaći u svakoj situaciji. Figu sam se oduvijek divila zbog njegovih profesionalnih dostignuća, a sada me impresionirao i kao čovjek.

Što ti se najviše sviđa kod Španjolaca?
Kod Španjolaca mi se najviše sviđa njihova opuštenost, slobodan duh i to što nema stresa ni oko čega. Temperamentni su poput Dalmatinaca, veliki hedonisti, ne žive da rade nego rade da žive i vrlo su nasmijani i pristupačni.

Što si usvojila od njih?
Usvojila sam opuštenost, neopterećenost i činjenicu da više ne gledam na sat svakih pet minuta jer oni uvijek kasne.

Jesi li patila za domovinom?
Nisam toliko patila za domovinom, jer uz telefone, Skype i sve oblike moderne komunikacije osjećaš se kao da si u istom gradu. Isto tako prijatelji su me posjećivali, pa mi je Sanja došla nekoliko puta, a i prijatelji Davor Grgin i Ranko Vučinić kojima se Madrid jako svidio. Naravno, i obitelj mi je došla u posjet.

Misliš li da bi mogla živjeti u inozemstvu?
S obzirom na moj posao i kako živim posljednjih pet, šest godina, ne mogu ni odrediti više gdje živim, najviše u avionu, tako da mi dulji boravak u inozemstvu svakako ne bi predstavljao nikakav problem.

Jesi li temperamentnija od njih?
Što se tiče temperamentnosti, mislim da smo tu negdje. Moj karakter je poznat kao iznimno temperamentan i zato sam se savršeno uklopila u Španjolskoj, ali da... moglo bi se reci da bih i njih mogla prešišati. Zato i svakodnevno treniram, jer moram izbaciti negdje višak energije.

Kakvi su ti planovi za ovu godinu?
Imam puno planova za ovu godinu. Prije svega nastavit ću se novinarski i jezično usavršavati i razmišljam da upišem postdiplomski u inozemstvu, u igri su Madrid ili London. Bit ću vrlo vjerojatno na relaciji Zagreb i neki od tih gradova otkuda ću raditi. Također, počela su mi se otvarati neka vrata vani za koja mislim da su neki normalan slijed događanja, jer sam puno uložila u sebe. Nastavit ću ulagati u novinarsku karijeru, također u pripremi je nova kolekcija Pletix by Fani Stipković za ljeto na što sam posebno ponosna, jer volim taj posao s kupaćim kostimima, to je moja velika ljubav. Pripremam i još neke stvari, no još je rano o tome. Najvažnije je da ima zdravlja, pameti i pozitivne energije, a ostalo će sve doći.

Jesi li dio novca od badića stavila na račun na Bahamima?
Hahahaha... Da, da, račun na Bahamima je krcat, nemoj nikome reći, molim te.