Napokon dobivamo sobu veličine kutije šibica i nadamo se kratkom odmoru. Međutim, nakon nepunih sat vremena budi nas nesnošljiva buka, pjesma, lupanje, bubnjanje... ubrzo saznajemo da je to redovna procesija hinduističkih vjernika iz hrama u hram. To je zvuk Indije! I tada počinjem vjerovati da je ova zemlja ipak nešto više od predrasuda navedenih na početku priče. Odlučujemo da ćemo se odmarati kada se vratimo u Hrvatsku, unajmljujemo automobil s vozačem i žurimo vidjeti što nam ovaj multimilijunski grad pruža.

Neorganiziranost, sporost i opći kaos, uglavnom prometni, značajke su života većine azijskih, pa tako i indijskih velegrada. New Delhi nije bio iznimka! Nakon obilaska nekolicine bitnih lokacija zaključujem da želim pobjeći odavde i pronaći ono što sam očekivala od Indije. Unajmljujemo onaj isti automobil s vozačem po smiješno niskoj cijeni i drugi dan krećemo na road trip. Unajmljeni vozač, rekli su nam, najsigurniji je način kretanja od grada do grada, ali ubrzo shvaćamo da pojam 'siguran' u Indiji nema isto značenje koje mi pridajemo toj riječi. Promet je u toj zemlji neka sasvim druga priča, pravila ne postoje. I dok zaobilazimo deve, slonove i krave (na autoputu!) ja se molim da nas automobil koji ide ravno na nas iz suprotnog smjera uspješno zaobiđe.

Začudo, nakon deset sati vožnje sretno stižemo u Agru. Ovaj grad, koji se nalazi dvije stotine kilometara jugoistočno od Delhija, prepun je džamija i hinduističkih hramova, kao i prebogatih indijskih bazara. No mi smo tu samo zbog jednog – famoznog Taj Mahala! Nakon skoro dva sata čekanja u redu za ulaz, napokon je taj najveći spomenik ljubavi bio ispred nas. Na svim fotografijama Taja koje sam ikada vidjela ne može se ni približno doživjeti sva ljepota i veličina Taj Mahala. Tek kada stanete pred taj raskošni mauzolej, bit će vam jasno zašto ovu građevinu nazivaju svjetskim čudom.

Sljedeći dan krećemo put nacionalnog parka Ranthambore. Vozimo kroz rižina i nepregledna žutila polja uljane repice s kojih odskaču žarke boje sarija indijskih žena koje ubiru rižu ili skupljaju kravlji izmet za ogrjev. Fascinantne scene krajolika i ljudi daju osjećaj jednog od onih 'odabrao Đelo Hadžiselimović' dokumentaraca. Da, napokon, to je moja Indija!

Predvečer stižemo u Ranthambore te drugi dan u zoru krećemo na safari u brda tog nacionalnog parka koji je ujedno i rezervat za tigrove. Vožnja kroz krda antilopa, jelena, jata papiga, mnoštvo majmuna i krokodila koji tu i tamo provire iz vode bili su dostojni nadomjestak za činjenicu da nismo vidjeli nijednog tigra, iako je to bila prvotna namjena ove destinacije.

Ponovni pokret, ovoga puta prema Jaipuru, glavnom gradu pokrajine Rajastan. Putem prolazimo kroz sela u kojima je vidjeti automobil doživljaj. Pri svakom zaustavljanju, skupine djece i ostalih mještana znatiželjno nas okružuju čudeći se našim digitalnim fotoaparatima ili samoj pojavi četiriju 'bijelih' djevojaka u njihovu mjestašcu koje ni na karti nije označeno.

Dolaskom u Jaipur, koji još nazivaju i 'ružičastim gradom', ponovno smo očarane. Sva su pročelja zgrada obojana u ružičastu boju koja se meni više doimala narančastom. Opet prometni i kaos svake druge vrste, stoga smo shvatile da je najbolji način za razgledavanje znamenitosti, na slonu, oni nekako svagdje imaju prednost.

Nakon par dana Jaipura i nekoliko sati vožnje kroz ludilo na koji smo se već navikli stižemo u pustinjski dio Indije i gradić Pushkar. Pushkar je jedno od mnogih svetih mjesta u Indiji. Hinduisti vjeruju da je u jezeru na kojem se grad smjestio rođen bog Brahman te je zbog toga ovo neizostavna destinacija nebrojenih hinduističkih hodočasnika. U gradu vrijede posebni propisi o odijevanju, zabranjena je nevegetarijanska hrana te se u cijelom području oko jezera ne smije nositi nikakva obuća, pa čak ni u ruci. Tu vlada posebna atmosfera, neopisivi spokoj, iako prožet onim zvukom Indije s početka priče.

Napunili smo baterije daleko od indijskog kaosa i vraćamo se natrag u Jaipur da bi uhvatili avion prema jugu.

Stižemo u Gou. Dočekuje nas ugodnih 35 stupnjeva i neka sasvim druga Indija. Sunce, palme i pješčane plaže, na prvi su pogled sve što ta pokrajina ima za ponuditi. Nedostatak kaosa ili barem znatno manja količina istoga prvo je što primjećujem po izlasku na ulice. Ovo je mjesto za odmor, zabavu, sunčanje i kupanje, što nam je svakako dobro došlo nakon deset dana vožnje po sjeveru zemlje.

Nekoliko dana opuštanja i letimo u Mumbai. Taj šesnaestmilijunski grad obavijen smogom impresionirao me manje nego New Delhi. I tako sam jedva čekala da pobjegnem i iz njega. Nažalost, ovoga puta bijeg je vodio natrag u Hrvatsku. Prepuni dojmova napuštamo Indiju.

Zemlja koju neupućeni povezuju sa siromaštvom, prljavštinom i bolešću to sve i jest, ali i mnogo više od toga. To je zemlja prekrasnih ljudi, očaravajućih krajolika i običaja, prebogate povijesti i kulture, zadivljujuće filozofije te nepokolebljive duhovnosti.