Sve je veći broj istraživanja koja dokazuju blagodati koje mediteranska prehrana ima na zdravlje, a kako bismo se pobliže upoznali s njenim ključnim obilježjima i načinima na koje je konzumirati, razgovarali smo s dr. sc. Jelenom Ivanišević, ekspertom za ovu temu.

Dr. sc. Ivanišević od 2007. godine radi u Institutu za etnologiju i folkloristiku te je upisala Poslijediplomski doktorski studij hrvatske kulture.

Stručnjakinja je u području antropologije prehrane te hrvatskog kulinarstva i gastronomskih narativa, a autorica je i 'Povijesnog rječnika hrvatskog kulinarstva' te knjige 'Od kuharice do književnosti: Ogledi o kulinarskoj prozi', zbog čega je savršena sugovornica za razgovor o dobrobitima, podrijetlu i prakticiranju mediteranske prehrane.

Što je mediteranska prehrana?

Na samom početku razgovora za tportal je otkrila što ovaj tip prehrane konkretno podrazumijeva.

'Radi se o prehrani koja se temelji na visokom unosu namirnica biljnog porijekla, na maslinovom ulju kao temeljnoj masnoći te na niskom unosu hrane životinjskog porijekla. Želimo li je približiti suvremenim prehrambenim praksama, mogli bismo reći da je bliska fleksitarijanizmu, načinu prehrane koji ne isključuje meso, ribu i mliječne proizvode, ali ih značajno reducira. Ovakvim prehrambenim izborom činimo svojevrstan povratak nekadašnjim običajima, kada je meso bilo na jelovniku tek jednom ili dva puta tjedno', pojasnila je dr. sc. Ivanišević pa napomenula na što valja obratiti pozornost:

'Osim samog izbora namirnica, naglašena je sezonalnost prehrane, dakle jelovnici koji prate godišnji ritam prirode, te je istaknuta važnost lokalne proizvodnje i potrošnje hrane. Mediteranska prehrana ne pripada rigidnim prehrambenim režimima, ona dopušta jedenje svih grupa namirnica u svim kombinacijama, ali uvijek u umjerenim količinama. Hrana jest i treba biti izvor užitka, ali bez pretjerivanja. Uz sve spomenuto, važan je dio ove prehrane umjerena konzumacija vina, kao prirodnog izvora antioksidanta, te fizička aktivnost i boravak na otvorenom.'

Mediteranska prehrana je način života

Nedavno istraživanje utvrdilo je da mediteranska prehrana značajno smanjuje rizik od demencije, no pojedini znanstvenici ističu da nije riječ samo o namirnicama, već o cjelokupnom načinu života. Sukladno tome, zanimalo nas je što sve obuhvaća mediteranski način života i kakva je njegova uloga u očuvanju zdravlja pojedinca.

'Mediteranska prehrana predstavlja izraz života na osobitom području, kulturnih razmjena i kontakata, osobito harmoničan odnos čovjeka i krajolika koji ga okružuje te balans između rada i odmora. Dakle stil života čiji su važni dijelovi i zajedničko jedenje, i spavanje popodne, i marenda, i fjaka… Sve to čini holistički pristup važan za zdravlje pojedinca - zajednica i priroda koje ga okružuju', rekla je stručnjakinja za kulturnu baštinu mediteranske prehrane pa dodala:

'Mnoga istraživanja zadnjih desetljeća pokazuju da ovakva prehrana može značajno utjecati na različite zdravstvene izazove suvremenog doba, a među njima na probleme pretilosti, epidemiju dijabetesa, lošeg psihičkog zdravlja i sl.'

Otkrivena kao specifičan fenomen polovicom 20. stoljeća

Odnos mediteranskih prehrambenih obrazaca i zdravlja istražuje se od polovice 20. stoljeća, a među najznačajnijim istraživačima bio je dr. Ancel Keys jer je u svojoj studiji sedam zemalja prvi u izravnu vezu doveo prehranu i kardiovaskularno zdravlje.

'Termin mediteranska prehrana dugujemo upravo njemu. Početni izazov njegovih istraživanja bila je činjenica da je sredinom prošlog stoljeća stopa smrtnosti od srčanog udara na jugu Europe bila dva do tri puta niža od one u SAD-u, bez obzira na poratno siromaštvo i manju dostupnost zdravstvene zaštite. Krajem 20. stoljeća istraživanju prehrane Sredozemlja pridružili su se mnogi istraživači, mahom etnolozi i kulturni antropolozi, i njihove spoznaje danas sudjeluju u oblikovanju našeg shvaćanja mediteranske prehrane ili, točnije, mediteranskih prehrana', kaže Ivanišević.

Hrvatska od 2013. na UNESCO-ovoj listi s mediteranskom prehranom

Dr. sc. Ivanišević imala je značajnu ulogu u uvrštavanju Hrvatske na UNESCO-ovu listu zemalja s mediteranskom prehranom, čime je ona postala nematerijalna baština naše države. Pojasnila je na osnovi čega se Hrvatska našla na njoj te što se nastoji zaštititi.

'Mediteransku prehranu na UNESCO-vu listu doveli su 2010. godine Italija, Španjolska, Grčka i Maroko, a 2013. godine pridružuju im se Portugal, Cipar i Hrvatska. Maleni tim iz Instituta za etnologiju i folkloristiku bio je kontinuirana stručna podrška Ministarstvu kulture i medija od 2010. kada je započeo proces hrvatske nominacije. Tako ove godine slavimo desetu obljetnicu UNESCO-va prepoznavanja kulturne i društvene važnosti ovog prehrambenog sustava.'

'Mediteranska prehrana štiti se kao sustav znanja i vještina povezanih uz uzgoj, preradu i pripremu hrane, s osobitim naglaskom na njezino društveno, kulturno i simbolično značenje za život zajednica. Nacionalna zaštita obuhvaća prehranu, shvaćenu u najširem smislu, obale, zaleđa i otoka istočne obale Jadrana. No trebamo biti iskreni i priznati da su tradicijske kuhinje i prehrambeni obrasci kakve smo nekoć poznavali pomalo napuštani diljem Sredozemlja', kaže Ivanišević pa pojašnjava:

'Gledamo li statistike o pretilosti, zemlje Sredozemlja drže neslavno prvo mjesto. Primjerice, podaci za Hrvatsku iz 2021. godine pokazuju da 35 posto djece između osam i devet godina ima prekomjernu tjelesnu masu. Kada bismo promatrali prehrambene navike starije generacije, vidjeli bismo da naši djedovi i bake imaju zdravije prehrambene navike nego njihovi unuci. Zbog toga su zdraviji nego što će to biti mlađe generacije u njihovim godinama.'

Kako mediteransku prehranu uvesti u praksu?

S obzirom na to da živimo u mediteranskoj zemlji, prakticirati ovakvu vrstu prehrane ne bi trebao biti problem, a Ivanišević je dala nekoliko praktičnih smjernica za to:

• dati prednost lokalno uzgojenoj hrani (otići na tržnicu prije nego u supermarket)
• pratiti sezonu namirnica i tako pripremati jela (kada je sezona graška, rajčica ili jagoda, tada ih trebamo i jesti)
• konzumirati meso jednom do dvaput tjedno, pazeći da u svakodnevnoj prehrani imamo što manje industrijski procesuirane hrane
• trebali bismo uživati u hrani i jesti u društvu, što više boraviti na zraku i biti u pokretu te usporiti malo ritam života i razmisliti o utjecaju koji naša prehrana ima na okoliš.

Danas se mediteranska prehrana ne smatra samo zdravim prehrambenim modelom, nego održivim prehrambenim sustavom čija je najvažnija karakteristika to da, zbog lokalne proizvodnje i potrošnje hrane s malih obiteljskih gospodarstava, ima nizak ekološki utjecaj na okoliš i značajno može pridonijeti očuvanju toliko ugrožene bioraznolikosti, pojasnila dr.sc Ivanišević pa dodala što bismo svakako trebali izbjegavati ako želimo prakticirati ovakav način života.

'Kao što sam već rekla, trebali bismo izbjegavati industrijski proizvedenu hranu, jedenje određenih namirnica kada im nije sezona, pretjerivati s prženom hranom ili slatkim. Što ne znači da meso ili deserte trebamo potpuno izbaciti iz prehrane, samo ih ne trebamo jesti u velikim količinama ili svakodnevno. Trebali bismo također prestati bacati hranu, jesti sami u hodu ili konstantno nešto grickati - trebali bismo nastojati što više hodati, biti na otvorenom i, naravno, što više boraviti u veselom društvu za stolom.'

Za kraj, istaknula je važnost koju mediteranska prehrana ima i za ozdravljenje čitavog planeta.

'Danas, kada živimo u vrijeme velikih klimatskih izazova, moramo biti svjesni toga da naše svakodnevne navike trebamo modificirati, a proizvodnja hrane i naši svakodnevni izbori mogu pridonijeti ozdravljenju planeta. Čini mi se da je pristup, kakav je upisan u vrijednosti mediteranske prehrane, možda svojevrstan povratak, korak natrag kako bismo mogli napraviti korak naprijed u pravom smjeru. Jer kada bismo se vodili idejom da je naša kuhinja slika krajolika na tanjuru i kada bismo junacima smatrali ljude koji proizvode hranu, imali bismo šanse osmisliti neku vedriju budućnost za sve.'