Danas 52-godišnja dizajnerica Isabel Marant, koju mnogi smatraju zaštitnicom francuske mode, u dizajnu se pronašla sasvim slučajno.

'Uvijek sam imao vrlo preciznu predodžbu o odjeći koju sam željela nositi. Počela sam izrađivati odjevne predmete za sebe i ljudi su me sve više zaustavljali s pitanjem odakle dolaze. Korak po korak, otkrila sam svijet mode', prisjeća se Marant, a za Francuze i frankofile ona je podjednako slovila kao veliko otkriće.

Od 1994. modna javnost cijeni njezinu odjeću zbog luksuzne izrade i jednostavne sofisticiranosti, a po vlastitim riječima, svakoj modnoj kolekciji trudi se podariti stav, utjehu i samopouzdanje.

Ako postoji dizajnerica koja zna kako prenijeti u odjeću poznati francuski je ne sais quoi stil ('ono nešto'), to je Isabel Marant. Istoimena modna kuća ove poznate Francuskinje odiše odmjerenošću i nonšalantnošću, što redovito rezultira kreiranjem modne linije neopterećenog i privlačnog izgleda.

'Ne postoji specifična žena brenda Isabel Marant. Mislim da su sve žene važne; obraćam pažnju na sve one koje vidim na ulici, to kako se ponašaju i na različite razloge za to što nose pojedinu odjeću. Moja majka, koja ima osamdeset godina, i moja nećakinja, koja ima šesnaest godina - obje nose odjeću s mojim potpisom, ali na sasvim drugačiji način. Pokušavam stvoriti nešto s čime se svaka žena može poistovjetiti, ali isto tako mislim da sve žene imaju istu zajedničku snagu. Često mi znaju prilaziti s komplimentima na račun moje odjeće zbog koje se osjećaju sigurno i samouvjereno te moram priznati da sam vrlo zadovoljna time dok pokušavam u svoj dizajn ugraditi određeni stav', svojedobno je izjavila.

U proteklih 30 godina usavršavala je svoju formulu nonšalantnog pariškog stila. Danas je to prepoznatljiva estetika koja, između ostalog, uključuje lepršave siluete, skinny traperice visokog struka, suknje s volanima, boemske bluze ili gležnjače na petu u rokerskoj maniri. Dojam koji Marant postiže svojim odjevnim komadima odnosi se na neopterećenost i androginost, a prožeti su i pravom dozom ženstvenosti.

Stvaranje komada koje žene trenutno žele nositi dio je njezinog globalnog uspjeha. 'Imala sam vrlo preciznu ideju o tome što želim raditi i bacila sam se na to da napravim svoju prvu modnu kolekciju. Kad sam započinjala, moda je bila vrlo minimalistička i seksi, a to uopće nije bila ideja žene koju sam ja imala u glavi. Bila sam više privržena zanatu, kulturi, putovanjima, glazbi i ponajviše načinu na koji živimo. U tom trenutku odjeću su uglavnom dizajnirali muškarci s fantastičnim idejama žene, a jedna od glavnih stvari koje sam naučila tijekom studiranja bila je da kreiram odjeću koju bih i sama voljela nositi. To je za mene bio vodeći korak', priznaje dizajnerica, dodajući da je u samim počecima svog proboja na scenu imala jasnu modnu viziju u glavi.

'Izrada praktične odjeće zaista je moj cilj u modi - laka odjeća u kojoj se ne osjećate nelagodno ni minutu, koju možete sezonama nositi, a pritom ju ne morate glačati. Ne podnosim glačanje. Za mene je odjeća koju najviše obožavam nositi ujedno najudobnija. Ako s lakoćom nosite određeni odjevni komad, tim više ste sigurniji u sebe. Kad sam započinjala raditi na pret-a-porter kolekcijama, doslovno sam shvatila njihovo značenje.'

U Isabelinu fokusu osim modnog biznisa nalazi se njezina obitelj. Njezin suprug Jerome Dreyfuss također je modni dizajner, a roditelji su danas 17-godišnjeg sina Tala.

Jerome i Isabel upoznali su se tijekom sudjelovanja u francuskom TV programu 1997. godine i postali par čim ju je uvjerio da je dobna razlika od sedam godina među njima posve nevažna. U to vrijeme Jerome je bio pomoćnik poznatog francuskog dizajnera Jean-Paula Gaultiera, za kojega je od 2002. godine dizajnirao liniju torbi. Iako njegov rad ima mnogo toga zajedničkog s Isabelinim, ona inzistira na tome da oni 'nikad ne govore o poslu'.

U širokim modnim krugovima Marant je postala najpoznatija kao dizajnerica visokih cipela sa skrivenom wedge petom, nazvanim Basket, po riječi koju Parižani uobičajeno koriste za tenisice. Izrađujući ih u raznim kombinacijama boja i pod alternativnim nizom imena poput Bayley i Bekett, njezine prepoznatljive tenisice proteklog desetljeća donosile su joj godišnje prihode od nekoliko desetaka milijuna eura i do danas se smatraju njezinim najuspješnijim i najprepoznatljivijim modnim proizvodom.