Zahvaljujući popularnosti, ljudi iz cijelog svijeta trude se napraviti vlastite verzije ovog slatkog fenomena. Zbog ogromne potražnje i ograničene dostupnosti, mnogi su počeli praviti svoje verzije Dubai čokolade, a mi smo taj bliskoistočni desert spravili na radionici (od nekoliko sati) koju je u svom prostoru u Cvjetnom naselju vodila autorica, novinarka i wellness managerica, Mary Novosel.

Započeli smo raditi tako da smo najprije pripremili sve sastojke i kalupe za čokoladu. Na početku smo otopili bijelu čokoladu sve dok nije postala sjajna, tekuća i glatka.

Ništa bez zlatne boje

Razdvojili smo je na par manjih posuda ili žlica te joj dodali prehrambenu boju (koja se prva lijeva na kalup) za čokolade. Takvo ukrašavanje zapravo dodatno doprinosi njezinoj posebnosti.

Prije toga smo, kako bi sve bilo u duhu orjentalnoga, zlatni prehrambeni prah, latice ruže, komadiće pistacija, badema i slično. Što se prvo doda, bude na gornjem dijelu čokolade. Dok se obojanu čokolada sušila, otopili smo prvi dio tamne čokolade (pola od smjese), također na pari.

Kad smo je otopili prelili smo čokoladu u kalup i po rubovima - da se napravi čokoladni kalup za smjesu kadaifa i pistacija koja daje savršeni balans čokoladi. Kadaif su zapravo tanki rezanci napravljeni od brašna, vode i prstohvata soli (kod nas je dostupan u specijaliziranim trgovinama). Upravo preprženi kadaif daje hrskavost, dok pistacija donosi bogatstvo okusa. Kadaif se inače koristi u mnogim srednjoistočnim jelima poput knafeh. Mi smo koristili kupovni kojeg smo prethodno izmrvili.

Kada se čokolada stvrdnula (najbolje je staviti kalup u duboko smrzavanje) na nju smo izlili smjesu od kadaifa koju smo nekoliko minuta prepržili na žlici kokosovog ulja te mu dodali pistacio pastu, tahini pastu sa žlicom usitnjenih pistacija. Kako Dubai čokoladu čini posebnom spoj različitih tekstura i okusa, neki su uz pistacio stavljali i bademe te začine prema želji - karamum, cimet, đumbir (malo začina treba staviti da ne preuzmu okuse).

Preostalom dijelu čokolade dodali smo ružinu vodicu (u originalnom receptu se koriste ružine latice), ponovo je malo zagrijali da postane tekuća te čokoladu prelili preko smjese kadaifa i pistacija. Sve to obavijeno slojevima čokolade stvara desert koji je jednako vizualno privlačan koliko i ukusan. Čokoladu smo na kraju zagladili i tu stranu ukrasili te je stavili kratko u hladnjak (najbolje da odstoji dva sata) da se stvrdne prije nego smo je izrezali i probali.