Što ste slušali kao tinejdžerica? Tko Vam je tada bio idol?
Prolazila sam kroz različite faze. Tako sam u ranom tinejdžerstvu potpuno poludjela za New Kids on The Block, a kasnije, negdje od 6. osnovne su me opčinili Guns N' Roses i samo sam njih slušala. Evo, to su ta dva benda koja su obilježila moje odrastanje.

Kako ste izgledali kao tinejdžerica?
Moram reći da je dosta dugo mama bila moj stilist jer mi je ona kupovala odjeću. Voljela sam nositi široke traperice u kombinaciji s tad popularnim sebago cipelama ili timberlandicama, zatim obavezna karirana ili traper košulja, a ispod potkošulja. Kasnije sam pak prešla na moju omiljenu kreaciju: body, prsluk i uske trapke s mašnicama. Nisam imala problema s aknama, zapravo ne sjećam se da je netko iz moje generacije imao problema s time (vjerojatno je to bilo povezano i s prehranom jer nismo svašta uvozili) ni s kilogramima. Nisam bila ni mršava, ali ni debela. No da je netko i imao takvih problema, takve nas stvari ne bi baš puno živcirale.

Omiljeni film ili serija iz tog doba?
Pratila sam, naravno Beverly Hills, a bila sam veliki fan filmova strave i užasa… Sjećam se i da sam voljela 'Vješticu tinejdžerku', a svidio mi se i film 'Nemoj reći mami, kod kuće smo sami'.

Kako ste se slagali s roditeljima?
Tu nije bilo velikih neslaganja, mada me je mučilo što nisam baš mogla puno izlaziti kao moji prijatelji. Ja bih npr. dobila jednom mjesečno izlazak u Kulušić, a oni su mogli svaki vikend, pa me je to malo živciralo. Ali za kvartovske izlaske su mi izlazili u susret. Ali ni to nije bilo sad svaki vikend. Kad sam krenula na fakultet, tata mi je dao više slobode jer sam imala roditeljsko povjerenje koje nisam nikad iznevjerila. Izlazila sam i tulumarila, ali sve u granicama. Kasnije sam shvatila da je tata bio u pravu, jer nisam ništa posebno propustila!

Omiljeni predmet!
Strani jezici, povijest, logika.

Najgori predmet!
Oduvijek matematika.

Kakva ste bili učenica?
Dobar/vrlo dobar.

Najveći modni promašaj iz tog vremena kojeg se danas sramite?
Joj, to su sigurno neke stvari koje mi je mama kupila u osnovnjaku. Točno imam pred očima jednu žutu vestu s jastučićima, to su bile 90-e, a jastučići su bili hit u 80-ima. To se tad uopće nije nosilo, a ja sam izgledala kao gospođa. Ali, evo, jastučići su se kasnije vratili u velikom stilu (smijeh).

Prvo pijanstvo:
Dogodilo se na moru.

Kako je izgledao prvi prekid i jeste li se dugo oporavljali?
Hm, ni ne sjećam ga se, znači da me nije pogodio.

Kad ste se prvi put poljubili?
To nije baš bio onaj 'pravi' poljubac. Bilo je to u osnovnjaku, negdje oko 5. razreda.

Kakvi su Vam se dečki tada sviđali?
Sviđali su mi se više svjetliji dečki.

Jeste li još u kontaktu s prijateljima iz srednje škole?
Da, još uvijek sam u kontaktu s prijateljima i iz osnovne škole, a iz srednje imam četiri najbolje frendice s kojima se družim i danas, a tu su i prijatelji s kojima sam upisala akademiju. Svi smo ostali u jako dobrim odnosima.

Jeste li bježali sa satova?
Jesam, u jednom sam trenutku u srednjoj školi imala čak ukor pred isključenje zbog neopravdanih satova!

Najveći problem koji Vas je tada mučio?
Ništa me nije mučilo, osim matematike (smijeh).

Što biste, da se vratite vremeplovom u teen dane, savjetovali mladoj Ani?
Danas mislim da sam trebala biti opreznija. Bila sam jako hrabra, nisam se ničega bojala, ali da sam opreznija, ne bi škodilo. Ali kako se kaže, uči se na greškama. Kad pomislim na te neke stvari, sad bih se uplašila. Nije da smo bili neki delinkventi ili sl., ali bilo je tu muljanja, laganja… S druge strane, bili smo baš jedna složna ekipa skupa s našom 'raskom' i držali smo se zajedno, što je danas rijetko.

Što se, po Vašem mišljenju, najviše promijenilo u odrastanju tinejdžera u usporedbi s Vašim tinejdžerskim danima? Je li danas teže biti tinejdžer?
Uvijek je teško biti tinejdžer, ali danas je ipak teže. Sve se promijenilo: djeca danas imaju sve, mi smo imali puno manje. Sve je drukčije: način života, prehrana, dostupnost svemu, skupa roba, mobiteli, internet…

Jeste li imali problema s bullyingom vršnjaka? 
Prije se možda nije toliko na bullying ni obraćala pozornost, vrhunac je bio da dobiješ čvgu ili da te netko gurne, a za dva dana ste opet prijatelji. To je bio vrh maltretiranja! Sad vas zlostavljaju dok netko ne izgubi život…
Imala sam i ja jedno slično iskustvo: u 5. razredu su me napale tri cure, počupale su me za kosu i dobila sam pljusku. To je sve vidjela moja baka koja je došla do roditelja tih cura i nakon toga su dobile kaznu: morale su mi se na glas javno ispričavati pred svim susjedima. Njihovo je poniženje bilo veće nego moje 'ozljede'. Poslije smo izgladile taj incident i postale prijateljice.

Vaša poruka tinejdžerima?
Sve će to proći, izdržite! Budite svoji, nemojte se zamarati s glupostima… Znajte da ništa nećete propustiti jer vas život čeka, a poslije ćete se svega toga sjećati. Jer smo svi bili tu i to prošli.