Dvadeset mjeseci nakon havarije na obali talijanskog otočića Giglia, golemi kruzer Costa Concordia napokon je uspravljen prošloga ponedjeljka. U najvećoj spasilačkoj akciji u povijesti, u kojoj sudjeluje 500 stručnjaka iz 20 zemalja, grdosija će biti uklonjena i sljedeće godine izrezana u staro željezo. Tijela jedne putnice i člana posade, od 32 poginulih, nisu ni ovom prilikom pronađena, a sudi se kapetanu broda Francescu Schettinu, koji se malo zaigrao pa previše približio obali, navodno da šarmira jednu članicu osoblja, te pobjegao kada je zagustilo, nabivši 600 milijuna eura troškova za akciju uklanjanja olupine. Glomazna brodina postala je tako spomenik jednoj sramoti i industriji odmora izmakloj kontroli.

To je ukratko bilanca najveće nesreće u povijesti masovnog plovećeg turizma, a slučaj Coste Concordije razotkriva pravu sliku megalomanskog turizma na moru, vrtoglavo rastućeg turističkog segmenta, koji je sedamdesetih brojio tek pola milijuna turista, a tridesetak godina kasnije, 2011. zaradio 30 milijardi eura.

Dubrovnik - povijesna maketa s izgubljenom dušom

'Tragičan slučaj Coste Concordie povećao je zabrinutost zbog rizika koji donose ti brodovi ploveći u neposrednoj blizini svjetske kulturne baštine UNESCO-a, pogotovo u Venecijanskoj laguni', upozoravala je tada ugledna UN-ova organizacija, ali bez rezultata. Iako su nakon havarije mnogi predviđali kraj buma tog vida turizma, svjetskim morima i nadalje plovi više od 320 kruzera i 800 riječnih brodova, najviše megakruzera s više od 2000 putnika, pristajući uz obale povijesnih jezgara tisućljetnih gradova, prema kojima, onako golemima, crkveni tornjevi, stare venecijanske palače i dubrovačke zidine izgledaju kao krhki gradići od Lego kocaka.

Naši mediji, pak, ovih dana radosno izvještavaju o milijuntom posjetitelju Dubrovnika, o tome kako više od 60 posto gostiju dolazi s kruzera i da je Dubrovnik treća najposjećenija luka na Mediteranu,te da će do kraja godine bilježiti 711 uplovljavanja turističkih grdosija s tisućama jednodnevnih gostiju. Brojke su lijepe, ali JE zastrašujuće kada se u jednom danu na Stradun slije bujica jednakog broja turista koliko Stari grad ima stanovnika.

Prijeti li Dubrovniku sudbina Venecije, u kojoj tvrde da je ovdje turizam naprosto izmakao kontroli, potjerao stanovnike iz grada, jer više ne mogu živjeti u dnevnom kaosu, a grad pretvorio u Disneyland, povijesnu maketu s izgubljenom dušom? Venecija je mediteranska destinacija broj jedan kada je riječ o 'plovećim čudovištima', kako građani ovoga umornog grada zovu kruzere, iako samo četvrtina kruzeraša dospije do središta starog dijela grada. U jednom danu staro jezgro s jedva 60.000 stanovnika primi i 80.000 turista, godišnje blizu 30 milijuna ili gotovo sedam puta više nego što Hrvatska ima stanovnika, iako bi prema nekim procjenama podnošljiva brojka bila 7,5 milijuna.

Kad život u gradu izgleda poput 'turističkih igara gladi'

Za Veneciju to znači 280 milijuna eura zarade samo od plovećih hotela i 5.000 radnih mjesta vezanih uz njih, ali stručnjaci pozivaju na uzbunu, upozoravajući na činjenicu da su kruzeri ozbiljni zagađivači mora i okoliša dizelskom čađom, elektroničkim smogom i benzopyrenom, koji se smatra karcinogenim, te upozoravaju da je gibanje vode, mulja i pijeska uzrokovano radom golemih elisa motora ozbiljno uzdrmalo statiku grada. Veliki kruzeri dnevno izbace oko stotinu tisuća litara crne i milijun litara sive vode, jer svaki putnik proizvede 20 do 40 litara crne vode od fekalija i 450 litara sive tuširanjem, pranjem, korištenjem sauna i bazena. Na duži rok, kažu, šteta će nadmašiti svaku ekonomsku korist i nepovratno uništiti bisere svjetske kulturne baštine.

Isto je prije više od godinu dana za Dubrovnik upozoravao i dr. Hrvoje Carić s Instituta za turizam, izračunavši da zbog trenutačne manjkavosti sustava kruzeri Hrvatskoj donesu 53, a odnesu 338 milijuna eura godišnje, gušeći klasični turizam koji počiva na hotelima i višednevnom boravku!

A ima još nešto. Na Trgu Sv. Marka možete doživjeti da vam za četiri espressa i tri pića naplate više od stotinu eura, a unatoč 1,5 milijardi eura godišnjeg prihoda od turizma, venecijanska gradska blagajna je u minusu 400 milijuna. Stoga se sve više prodaju ili iznajmljuju stare venecijanske palače, ali ne samo Benettonu, Pradi, Bulgariju ili Pirelliju da u njima otvaraju svoje luksuzne šoping centre, nego sve više kineskim tajkunima. I u Dubrovniku se govori o tome da je stari dio grada prvi put u svojoj povijesti u većinskom vlasništvu stranaca.
I dok je u starim palačama sve manje Dubrovčana i Venecijanaca, u kaosu Grand kanala prometuje 425 gondola (40-minutna vožnja za 80 eura), 200 vodenih taksija, desetine vodenih busova, privatnih brodova, brodova za odvoz smeća i dostavu namirnica i pića za 1.000 restorana i kafića.

Borbu za opstanak preostalih stanovnika grada pred hordama kruzeraša u špici dana ovdje uspoređuju s 'turističkim igrama gladi'. U kolovozu je pala i krvava žrtva, kada je u sudaru gondole i vodenog taksija poginuo jedan njemački putnik s kruzera, profesor krivičnog zakona iz Tübingena, spašavajući trogodišnju kćer. Počasnu stražu na njegovu posljednjem ispraćaju čuvalo je 16 gondolijera, a na mjestu nesreće ostala je ružičasta cipelica djeteta oko koje građani ostavljaju cvijeće u spomen na tragediju.

U smrti Nijemca u gondoli, tom zaštitnom znaku Venecije, neki vide i simbolično umiranje jednog od nekada najvažnijih centara zapadne hemisfere, a danas 'provincijskog grada s manje od 60.000 duša'.

'No Grandi Navi' (Ne velikim brodovima) protestni je poklič udruge građana koji se na čelu sa zaboravljenom pop zvijezdom Adrianom Celentanom bori protiv gradskih političara, optužujući ih za 'zločin protiv čovječnosti, jer puštaju zvijeri u luku najljepšeg grada na svijetu'. Što će na to reći Dubrovčani?