Mila i Toni Radan, vlasnici hostela, adaptiraju potpuno derutan stan u hostel sa 15 kreveta. Toni, koji se i inače bavi adaptacijama sličnih objekata, kreira forme i razmještaj prostora, a dizajn interijera i vizualnog identiteta oblikuje splitska dizajnerica Lana Vitas Gruić (studio Atom Design).

U startu je bila želja stvoriti ugodan, funkcionalan i suvremeni prostor koji posjeduje duh splitske ulice. Dizajn je nastao kao produkt fuzije, spoja značenja imena hostela, identiteta mediteranskog podneblja i tendencije kreiranja dizajn hostela. Stil je eklektičan, što se vidi iz kontrasta jasnih, suvremenih linija formi kreveta sa stolicama i detaljima iz 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća.

Hostel osim kao mjesto za odmor, osvježenje i spavanje, može služiti i kao prostor za druženje, svojevrsni dnevni boravak s uslugom interneta i besplatnog doručka, pa čak i nema isključivo tranzicijski karakter, karakterističan za hostele, već je topao, ugodan i prozračan prostor koji nije samo 'spavaonica'.
Budući da se na Mediteranu oduvijek živi vani, na ulici i da postoji snažna kultura kafića, ta ista ulica i eksterijer preneseni su na zidove hostela kroz fotografije splitskih motiva.

Da bi izbjegli banalizaciju, motivi fototapeta nisu razvikani splitski motivi poput zvonika, Peristila, Rive ili ulični trenuci prepunog pazara i peškarije. Nastojao se postići fini spoj vanjskog i unutarnjeg života, uličnog objekta poput bačve uz fotelju koja je dio nečije dnevne sobe. Iz takvog pristupa iščitava se ležernost, gotovo skromnost, koja ipak ne nastaje slučajno, nego kao rezultat promišljenog rada i iskustva.

Hostel Emanuel je mjesto s pričom i obiteljski projekt koji prvenstveno nastaje na entuzijazmu i posebnom duhu njegovih vlasnika i svih koji su u tom procesu sudjelovali.