Ako želite nekoga kopirati i u nekoga se ugledati, kako biste napokon krenuli u realizaciju poduzetničke ideje o kojoj dugo razmišljate, Kristina Ercegović prava je osoba. Ova uspješna poduzetnica u svojoj knjizi 'Sam svoj gazda' otkriva kako napraviti zaokret u životu, koje osobine krase uspješne ljude te predstavlja zanimljive poduzetnike i njihove priče o uspjehu. Zanimalo nas je što je važnije, ono što znamo ili koga poznajemo, zašto je važnija izvedba od poslovne ideje te koji je njezin životni moto
Kako je nastala knjiga 'Sam svoj gazda' i otkud ideja?
Godinama mi ljudi govore da sam hodajuća inspiracija za pokretanje vlastitog posla, da kad mene slušaju, čini im se da je sve tako jednostavno. I, da, jednostavno je, no ne znači da je lako. Tako sam prije tri i pol godine sistematizirala informacije i krenula u organizaciju seminara Sam svoj gazda, no unazad godinu dana, više radim individualno s poduzetnicima i nekako je u svibnju ove godine došla inspiracija iznutra da moram sve to pretočiti i u knjigu. Sjela sam i napisala je u pet dana.
Naslov knjige je 'Sam svoj gazda - kako uspjeti u poduzetništvu unatoč svemu i svima'. Objasnite nam malo što znači 'unatoč svemu i svima' i s kakvim ste se poteškoćama susretali?
Ovo 'unatoč svemu i svima' karakteristično je za Hrvatsku i ove prostore – mi smo nepoduzetnička zemlja, s izrazito izraženom antipoduzetničkom klimom, i znate kako se kaže – Hrvati će vam sve oprostiti, samo ne uspjeh. Ovdje je sve teže, zato je i svaki uspjeh slađi ili nam to barem može biti utjeha. Teško mi je odgovoriti kakve poteškoće; mi smo se već naučili da na to gledamo kao prilike za učenje i rast, ali najčešće je to manjak kapitala, manjak podrške obitelji i prijatelja, izostanak podrške institucija, nefleksibilno tržište rada (čitaj radnici su zaštićeni kao lički medvjedi) i nemogućnost naplate svog rada, naravno, i siva ekonomija i nelojalna konkurencija, prevelika davanja državi, niz nelogičnosti u poslovanju.
263122,228443,291019,219107
U knjizi su iskustva poduzetnika i poduzetnica i njihova priča u biznisu. Ima li nešto što ih sve povezuje, neka karakteristika, neke osobine? Ima li neki sličan problem s kojim su se susretali prilikom pokretanja biznisa?
Da, povezuje ih motivacija – strast za stvaranjem nečega ni iz čega i da ostave trag. Novac nikome nije motivacija. I svi vole svoj posao i ludo se zabavljaju. Svi su nailazili na iste izazove.
Što je bilo najteže na poduzetničkom putu, a što je ono što Vas uvjerava svaki dan da ste napravili pravu stvar?
Najteže je raditi s ljudima i najteže je prodati. Teško je i ostati dosljedan sebi kad nas sve vanjske okolnosti izazivaju da pokleknemo. Ja samo slušam intuiciju, taj unutarnji glas mi je najbolji pokazatelj jesam li na pravom putu.
Koja je najveća prepreka na koju ste naišli i koje su po Vama tri ključne stvari ili osobine koje poduzetnik mora imati?
Zaista ne razmišljam o preprekama pa tako ne mogu odgovoriti ni koja mi je najveća; to je sve najnormalniji dio posla. Mirela Španjol Marković napisala je odličan predgovor mojoj knjizi baš o tome, o osobinama koje razlikuju poduzetnike od ostalih ljudi pa ću je citirati jer se i slažem s njom – strast, spremnost na rizik i upornost.
U knjizi tvrdite da ne treba davati preveliku važnost ideji u odnosu na izvedbu. 'Izvedba je puno važnija nego što možda u ovom trenutku možete biti svjesni.' Što pod time točno mislite i koliko je za biti uspješan poduzetnik važno imati dobru ideju?
Imati ideju ne znači ništa. Pa i vrhunski sportaši kažu da je jedan posto talent, a 99 posto trud zaslužan za njihov uspjeh, zar ne. Mislim da je ključna izvedba, kako smo postavili posao, kako se ponašamo prema kupcima, kako prema radnicima, sve do najsitnijeg detalja kako funkcionira. Najbolje firme u svijetu obraćaju pažnju i na najmanje detalje. Upoznala sam na stotine ljudi koji su imali super ideja, mnoge nisu htjeli podijeliti iz straha da ih netko ne ukrade, eno, ti isti ljudi još sjede kući, nisu ništa poduzeli.
Koliko je u današnjem svijetu važno koga znamo, a ne što znamo?
Jako je važno, jer ljudi rade s ljudima. Svi poduzetnici kažu – 'hire for attitude, train for skill', odnosno bitno je zaposliti pravu osobu, s pravim stavom, e, takvu možeš naučiti svim potrebnim vještinama.
Kakvim se ljudima trebamo okružiti da bismo uspjeli, ili uspjeh nužno dovodi nove ljude do nas?
Pozitivnima, boljima od nas, da možemo učiti od njih. Zato ja već treću godinu organiziram Business Cafe, druženja malih poduzetnika i onih koji to žele postati, jer je važno s kim si, takav si. Život se pobrine da makne neke ljude iz naših života i uvijek iznova dovede sve one koji su nam potrebni. Poslovica kaže, učitelj dolazi kad je učenik spreman, zar ne.
Što mislite da ljude obeshrabruje u tome da budu poduzetnici, da pokrenu vlastiti posao, posebno sada kad posla nema i kada bi bilo idealno pokrenuti vlastiti posao?
Mislim da je istina to da ih nitko ne ohrabruje. Sve iz obeshrabruje. Vijesti, priče oko nas... Premalo je dobrih vijesti u medijima, premalo je dobrih priča. Sve je u životu stvar na što ćemo se fokusirati. Isto tako je važno naglasiti da nije poduzetništvo za svakoga; radi se on nekih tri do pet posto ljudi koji su spremni na to. I to je OK. Svi smo jednako vrijedni, važni i potrebni.
Imate li neki moto koji Vas tjera, po kojem živite?
Da, nekoliko stvari se držim u životu. Prije svega toga da je život prekratak da bismo slijedili tuđa pravila. Smatram da je manje više i da trebamo biti dobra osoba, ljubazni u poslu, jer dobro se dobrim vraća. Moral i etika se, čini se, vraćaju u modu pa više nisam tako čudna.
Imate li neke savjete za poduzetnike početnike?
Imam ih jako puno – svi su detaljno objašnjeni u knjizi. Svakako bih naglasila ono što je ključ uspjeha u svakom poslu je fantastična kvaliteta usluge prema našim kupcima jer oni su ti koji nas plaćaju, zapravo bez kupaca nema našeg posla. Kupce moramo slušati i prema njima se ponašati tako da im želimo pomoći riješiti problem, a ne kratkoročno uvaliti naš proizvod ili uslugu. Razmišljati dugoročno i uvijek se vraćati osnovama – obraćati se kupcu imenom, nasmiješiti mu se, saslušati ga, zahvaliti, pozdraviti. Ne biste vjerovali kakvu moć imaju te osnovne stvari – dobar dan, izvolite, hvala, doviđenja, slušati čovjeka, gledati ga u oči. A još biste manje vjerovali koliko su rijetke kompanije u svijetu koje to i rade. Dodatno, uz super uslugu kupcima, istaknula bih da prema radnicima i dobavljačima i svima s kojima stupimo u kontakt trebamo biti prije svega i sjetiti se da su iskreno priznanje i pohvala uvijek glavni pokretači.
I što na samom kraju, kad postanete poduzetnik. Radite li manje, organizirate li vrijeme kako želite ili je ipak malo drugačije od početne motivacije?
Radi se puno, ali drugačije se živi. Poduzetništvo je način života. Poslovni i privatni dio života isprepleteni su. Iluzije da ćemo raditi manje kad imamo svoj biznis bolje je da zaboravimo na dugi niz godina. Kasnije hoćemo, ako i kad to zaželimo. No u poduzetništvu rad ne doživljavamo kao nešto naporno i loše, nego kao nešto što nas veseli i ispunjava pa ne gledamo na sat.
