Katniss Everdeen mlada je, nevina ratnica, djevičanski čiste duše, primorana u igrama na život i smrt žrtvovati sebe, da spasi druge. Glavni joj je protivnik Peet Mellark, od djetinjstva u nju zaljubljen. Oni moraju ubiti jedan drugoga da bi preživjeli, ali pobjeđuje ljubav kao vrhovni sudac. Potvrda njihovih nesebičnih osjećaja je poljubac, samo poljubac. Tako je to u romanu 'Igre gladi' autorice Suzanne Collins

Anastasia Steele naivna je, nevina, djevičanski čiste duše i jako zaljubljena. Opčinjena je Christianom Grayom, mladim milijarderom i za svoju nevinu ljubav žrtvuje sve, pa i svoje ranjeno tijelo, jer je odabranik pomaknuti sadomazohist. Gospođica Steele dokaz je da velika, romantična ljubav boli. Tako je to u romanu 'Pedeset nijansi sive' J. L. James.

Tri romana triju autorica, sva tri svjetski hitovi, od kojih dva pretvorena u filmske uspješnice – to je ono što je proteklu 2012. obilježilo, opčinilo i podčinile svjetsku pop-kulturu. Istini za volju, J. L. James je britanska autorica, ali je planetarnu slavu stekla tek nakon što je dospjela u ruke američkog izdavača. U vrijeme gospodarskih nedaća, kada Amerika nema snage ekonomski pokoriti svijet kao nekada, protekle ga je godine osvajala novim puritanskim idejama o seksualnosti putem knjiga i filma. Koje nam je to moralne i etičke vrijednosti izvezla? Je li to nova nevinost, veličanje ljubavi, pobjeda čistih osjećaja u krvoločnom košmaru vampirskih eskapada, brutalnom danku preživljavanju i sado-mazo mraku?

U središtu zanimanja svakog od ova tri naslova je odnos prema seksualnosti, a sudeći prema njima, čovjek bi rekao da se Amerikanci vraćaju starim ćudorednim vrijednostima. Sve tri glavne junakinje romantične su djevice, sve samo ne promiskuitetne, spremne umrijeti zbog ljubavi i zbog nje trpjeti do kraja, žrtvovati vlastiti identitet, izaći čak emocionalno čiste, unatoč mračnim seksualnim igrama kao u slučaju Anastasije Steele. Je li Europa nasjela na novi američki puritanizam? Ili je novi puritanizam samo paravan za nove seksualne maštarije ponuđen publici u zamjenu za ustajalu močvaru eksplicitnih scena seksa, zamorne porno industrije, rastegnute prostitucije od Las Vegasa nadalje, i onih smiješnih dana političke pornografije, kada su devedesetih Ovalni ured u Bijeloj kući nazivali Oralni ured u sjećanje na Monicu Lewinsky.

Je li Amerika doista spremna na novo čistunstvo i poštivanje poruke savezne vlade u kampanji u kojoj se mladima savjetuje suzdržavanje od seksa prije braka pod motom 'apstinencija je zakon'? Jednom davno, početkom sedamdesetih, uz Coca Colu i hamburger izvezla je u Europu 'Love story' Ericha Segala, ljubavnu priču o sinu bogataša i kćeri siromaha, u kojoj klasnu nejednadžbu rješava smrt junakinje zbog karcinoma. U toj je priči riječ o stvarnom svijetu i stvarnoj studentskoj ljubavi, bez vampira i porušenih svjetova budućnosti, bez seksualnih metafora i parabola kao danas u fantazmagoričnim romanima 2012. Četrdeset godina kasnije, u điru je neki imaginarni asketizam, muževno junaštvo i prije svega žensko plemenito samoodricanje, bez uplitanja u klasne odnose koje je sobom dovukao neoliberalizam. Christian Grey jest superbogataš, ali to više spada u neoliberalni folklor, nego što određuje njegov odnos prema mladoj partnerici.

Čini se da su sva tri romana ispunila nekakvo duhovno međuzemlje, u zemlji koja je s jedne strane omeđena strogim formalnim ritualima oko onoga što zovemo 'hodanje' ili 'zabavljanje' ('nemoj se nikada poljubiti na prvom spoju'), a s druge drogom, prostitucijom kao javnim uspjehom kada se dokaže da je noćna dama osvojila kakvog celebrityja i histeričnim virenjem u krevet javnih osoba. Nije to samo dvostruki moral. To je i, kako kažu neki, dugo ukorijenjena puritanska logika: čuvar vrlina uvijek je neki mračni pornograf.

Amerikanci vole zagovarati čekanje na seks do oltara. O tome se poučava u školama diljem zemlje i troši novac poreznih obveznika, iako 95 posto mladih stupa u intiman odnos prije vjenčanja. I to ne samo ova generacija, nego je to činila i generacija njihovih roditelja. Bella Swan i njezin vampir časni su izuzeci, ali su vrhunac cvjetajuće 'čistunske industrije'. Ili industrije čednosti, koja reciklira izjave o predbračnoj čistoći pop ikona poput Britney Spears (a znamo mi nju) i Justina Bibera (znamo mi njega), futrajući to nakitom, prigodnim eventima, savjetodavnim knjigama, majicama i DVD-ima. Unatoč komercijaliziranom pročišćenju, SAD je jedna od zemalja s najvećim brojem neželjenih trudnoća u svijetu i ima jedan od najvećih postotaka prenosivih spolnih bolesti.

Pokazalo se da čekanje na seks do braka potiče ranije stupanje u brak, ali statistike dokazuju da je među njima više razvoda, nesretnih veza i još nesretnije djece razvedenih roditelja. Pokazalo se također da rani brak znači manje školovanja, naročito u žena. Dokazano je da se mnogo rjeđe rastaju financijski neovisne, fakultetski obrazovane žene koje se udaju kasnije, pa ispada da feminističke vrijednosti i (odgovoran) spolni život prije braka, a ne tradicionalne vode u stabilnije brakove. Uostalom, kako promovirati predbračno čistunstvo, kada Angelina Jolie i Brad Pitt planiraju stati pred oltar tek nakon što su izrodili troje biološke i proširili nevjenčanu obitelj s nekoliko usvojene djece? A nisu jedini.

Stvarnost je protekle godine išla svojim putem, a 'čistunska industrija' svojim. Za same Amerikance to je možda bila terapija u liječenju poljuljanih moralnih vrijednosti, koje su, prema ljetošnjem istraživanju Gallupa, ugroženije no ikada. U njemu čak 73 posto ispitanika tvrdi da nikad nije bilo gore. I da će biti još gore. Zato ni trijumf triju spomenutih romana nije sasvim bez vraga. U vrijeme nedavne predsjedničke kampanje republikanci su također uporno gurali tezu o urušavanju moralnih vrijednosti nacije, ali se pokazalo da je stopa kriminala bitno opala, broj ubojstava prepolovljen od 1991., iako divljaju iracionalna ubojstva poput onoga u Connecticutu, da je unatoč visokoj stopi neželjenih opao broj tinejdžerskih trudnoća, da je broj razvoda, dobrim dijelom zbog recesije najniži od 1970. Od moralnog pada ostala im je kao argument tek činjenica da je svako četvrto dijete rođeno izvan braka, ako se to može nazvati 'dokazom' moralnog kiksa.

Ali za razliku od republikanaca Gallupovi ispitanici pod izostankom moralnih vrijednosti navode sasvim nešto drugo. To je na prvom mjestu nedostatak tolerancije, međusobnog poštovanja i suosjećajnosti. Prema njima, izvor problema su prije pomanjkanje ljudskosti, obiteljske strukture i vjere, nego popularna politička pitanja, kao što su pobačaj i gay brak. Seksualnost, maloljetnička trudnoća i promiskuitet tek su na desetom mjestu uzroka moralnog pada, pobačaj na dalekom jedanaestom, ali su zato pohlepa i egoizam na visokom šestom.

Amerika je tako svijetu ponudila bajku o novoj nevinosti. Bajku s bogatim bankovnim računom, u svijetu u kojem se najmanje cijeni empatija i gdje je pohlepa vrlina.