Ima li itko ravnodušan dok se gleda utakmica? Iako su rituali poput oblačenja istog dresa, brijanja pola glave ili nebrijanje svojstveni kako igračima, tako i gorljivim navijačima, većini navijača i gledatelja zajedničko je nešto manje ekstremno – ubrzani rad srca, znojni dlanovi i pojačano zagrijavanje tijela. Nestrpljivo čekamo ponovno taj osjećaj
Jeste li se već pripremili za gledanje tekme? Okupili ekipu, ekran TV-a namjestili na najpregledniji dio doma, piće ohladili, a kokice ugrijali? Onda je vrijeme da nogometna groznica službeno počne! A kada kažemo nogometna groznica, ne radi se samo o dovitljivoj igri riječima, nego o cijelom dijapazonu osjećaja koji se događaju u tijelu kada se nogomet gleda srcem i dušom. Dok srca naših Vatrenih među kojima su Perišić, Kramarić, Pašalić, Kovačić, Brozović, Modrić, Sosa, Gvardiol, Lovren, Juranović i Livaković predvođeni izbornikom Dalićem lupaju sto na sat, ekipa s tribina i ispred malih ekrana u isto vrijeme igra svoju, mentalnu utakmicu.
Bit će ovo teška utakmica. Glasno navijanje, plakanje, skidanje majica, skakanje i grljenje tipično je za mediteranske navijače, no, u ovome ne zaostaju niti navijači svijeta. To pokazuje i prava znanstvena studija. Naime, sveučilište Oxford je od 2006. do 2014. godine u suradnji s Europskim kardiološkim društvom provelo zanimljivo istraživanje, o odnosu rada srca i važnosti utakmice koju navijači gledaju. U istraživanju u kojem je sudjelovalo 102 navijača u dobi od 18 do 62 godine, proučavale su se reakcije u vremenu posljednja 3 FIFA svjetska prvenstva, od lipnja 2006. godine do srpnja 2014. godine. U istraživanje su bila uključena i odstupanja poput ranije utvrđenih kardiovaskularnih oboljenja navijača, uzimanje lijekova i nalet adrenalina za vrijeme postignutog gola. Kako bi se dobilo na dinamici, u istraživanje su uzete utakmice prvog kruga natjecanja, osmina finala, polufinale i finale. Uz pomoć naprednog aparata s 5 derivacija za praćenje, mjerili su se otkucaji srca navijača 10 minuta prije utakmice te za vrijeme utakmice.
Rezultati su bili dosta očekivani – što se bližio dolazak finala u 2006., 2010. i 2014. godini, prosječni rad srca je višestruko porastao. U 2006. godini prosječni otkucaji srca u minuti prvog kruga su bili 130, da bi do finala narasli na 190. Godine 2010. prve utakmice su vrijedile 140 otkucaja u minuti, a 180 otkucaja srca u minuti u finalu. Posljednja godina istraživanja je pratila taj trend, u prvim utakmicama prosječni otkucaji srca su bili 146 u minuti, da bi do finala navijačima srce kucalo u prosjeku 182 puta u minuti. Zaključak? Nogomet doista jest najvažnija sporedna stvar na svijetu, toliko bitna da bi navijači trebali obaviti detaljne kardiovaskularne pretrage prije početka tekmi. Znanstvenici s Oxforda nisu pretjerali kada su navijanje usporedili s trčanjem na traci i svim srčanim oscilacijama koje ono donosi. Ako vas još uvijek okolina, obitelj i prijatelji nagovaraju da se krenete baviti bilo kakvom fizičkom aktivnošću, sada imate i znanstveno utemeljen odgovor da je to – profesionalno navijanje. Kardio vježba za koju niste ni znali da je izvodite, gdje ćeš bolje?
Ako mislite da ste u svom navijanju pretjerali, odmah ćemo vas smiriti i dati primjere nekih od najekstremnijih navijačkih 'dostignuća'. Na primjer, na utakmici El Classica 2002. jednom je fanu dozlogrdilo gledati Louisa Figa kako nonšalantno nosi dres suparničkog tima te je na stadion prokrijumčario svinjsku glavu i bacio je na teren u trenutku kada je Figo izvodio udarac iz kuta. Ime Johna Foleya ostat će upamćeno među navijačima Premier lige. Naime, John Foley je 2012. godine na utakmici između Evertona i Manchestera, zahvaljujući nepažnji zaštitara, preskočio ogradu i pet minuta prije kraja prvog poluvremena vezao samog sebe za gol pored iznenađenog golmana Joea Harta. Utakmica je zaustavljena, a povod nije bila igra engleskih nogometaša, nego – protest protiv aviokompanija.
Iste godine, no u SAD-u i na malo drugačijem terenu, na utakmici američke nogometne lige između Detroit Lionsa i New Orleans Saintsa, dogodila su se čak 2 prijeteća telefonska poziva koja je treneru Saintsa uputio 34-godišnji navijač Lionsa Shawn Payton. Zaluđeni fan je zaprijetio da će podignuti u zrak cijeli stadion na kojem je bilo 73.000 ljudi ukoliko trener ne usmjeri svoju momčad na lošiju igru. Srećom, prijetnje su bile lažne, a jedino što je Payton dobio je tri godine uvjetne kazne i 60 dana kućnog pritvora! No, to su samo neki od primjera zbog kojih su prekidane utakmice, ugrožavana nacionalna sigurnost ili se konačni rezultat pokazao potpuno drugačiji zbog iznenadnih situacija na terenu…
Grupno ili pojedinačno, fanovi su odlazili za druge kontinente, upadali na kraju utakmice na teren, trubili s vuvuzelama koje su (srećom) na kraju zabranjene, održavali mirne šutljive prosvjede, bacali baklje i verbalnim gestama pokazivali nezadovoljstvo igrom tima ili sudačkom presudom. Ipak, voljeti svoj tim i poštovati suparnike najzdraviji je način praćenja utakmica SP-a.