Austrijanci ne mogu zamisliti jesen bez juhe od buče, Amerikancima je pita od bundeve slatki finale svečanog objeda za Dan zahvalnosti, Bugari slave jesen savijačom od tikve, Turci je kuhaju u šećernom sirupu. Deveta Bučijada u Ivanić Gradu 19. i 20. listopada dokazuje da je kraljica jeseni stigla i na naše stolove, ali ne samo u sjajnom ulju koje sve više proizvodimo i cijenimo, nego i kao vrhunska namirnica za pripremu delicija, od neizostavne bučnice do sladoleda
Jeste li bili u Bučogradu? Iz Zagreba pođite autoputom A3 prema istoku i nakon tridesetak kilometara skrenite za Ivanić Grad. Stari obrtnički gradić u srcu zapadne Moslavine, ovoga vikenda, 19. ili 20. listopada, devetu godinu zaredom priređuje festival buče, kraljice jeseni, kako joj ovdje tepaju. Ono što je za Lovran Marunada ili za baranjsko selo Lug Festival paprike, to je Bučijada za Ivanić Grad.
Pravac na Bučijadu
Iako s kratkom tradicijom, Bučijada – Dani bučinog ulja učas je postala središnji godišnji događaj u mjestu s nešto više od devet tisuća stanovnika, koji su u borbi za život i radna mjesta u tom čudesnom daru prirode potražili šansu. Umjesto da proizvode bučino ulje u rinfuzi i izvoze ga u Austriju, gdje ga zatim uvoznik prepakira i na njega stavi svoju etiketu, kao što su to još donedavna činili neki drugi hrvatski uljari, u Moslavini su proizvode od buče odlučili brendirati i čini se da to čine osmišljeno i ozbiljno. Bučijada stoga nije tek standardni izletnički sajam eko-proizvoda, nego i prilika za stručna predavanja o ekološkoj proizvodnji, kontroli, financiranju i certifikaciji, predstavljanje uljara iz cijele Hrvatske, edukaciju potrošača i paradu gastronomskih užitaka pripravljenih od buče u lokalnim restoranima.
Kao u rascjepkanih hrvatskih vinara i maslinara, tako je i u ovih proizvođača problem uspostavljanje standarda. Na ovogodišnjoj Bučijadi promovira se i predstavlja ulje 'Premium', kao završetak prve etape projekta Standardizacije proizvodnje i označavanja jamstvenim žigom registriranim kod Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo bučinog ulja posebne kakvoće i mogućnost njegova registriranja unutar EU, nakon čega slijedi uvođenje proizvođača u sustav kontrole.
Buča, tikva, bundeva (Cucurbita pepo), možete je zvati i pepica; misirača, turkinja, stambolka, muškatna, butternut, hokkaido, Lady Godiva ... Ima ih malo većih od nokta, a mogu narasti do 50 kilograma, iako kulinari znaju da manje imaju više arome. Europa se s njom upoznala u 16. stoljeću, a arheolozi su u Peruu i Meksiku pronašli dokaze o 4000 godina staroj kulturi njenzina uzgoja. Bez bučina ulja nema prave salate od bažula, muškarcima je ulje spas od problema s prostatom. Bogata je fitosterinom, bjelančevinama, šećerom i brojnim mineralima, a sa svega 26 kalorija na 100 grama, preporučuje se u borbi protiv šećerne bolesti, gihta, pretilosti i reumatizma.
Od seoske namirnice do vrhunskog specijaliteta
Od nje rade priloge, nabujke, juhe, kolače, džemove, čak ajvar. U Austriji jesen ne mogu zamisliti bez mirisne bučine juhe s prstohvatom cimeta i šarom od nekoliko kapi ulja. U Americi je pita od bundeve s malo đumbira i muškatnog oraščića (pumpkin pie) sentimentalno sjećanje na bakinu kuhinju, nakon purice obvezan slatki finale svečanog objeda za Dan zahvalnosti. Na turskim svečanim stolovima omiljena je slastica u šećernom sirupu, posuta pistacijom ili usitnjenim orasima s dodatkom tučenog vrhnja. U Bugarskoj ih se ujesen na gradskim trgovima dižu cijela brda, kao u nas lubenice ljeti na rubovima grada, a na pokretnim kolicima, kao naši kestenjari, bugarski bundevari prodaju na ulici pečene komade, dok ih u restoranima prelijevaju medom i posipaju usitnjenim orasima, dodaju kao prilog pečenju ili njezinim ružičastim mesom nadijevaju slasne 'banice' (savijače).
U nas je u nekim krajevima bila gotovo pa nepoznata, ali je u Slavoniji specijalitet, a Hrvatsko zagorje, Podravina i Međimurje poznati po proizvodnji njezina visokokvalitetnog ulja. Još donedavna naše su je domaćice samo pekle u pećnici kao usputnu slasticu, a danas je bundevina krem juha stigla do stolova zagrebačkih restorana. U Ivaniću pak ove godine lokalni restorani nude domaći kruh i namaz s bučinim sjemenkama, faširance u umaku od buče, bučine popečke, krokete, punjene hokaido tikvice, variva, čak lazanja i pizze, neizostavne bučnice, torte, čokoladne kocke od bundeve, sok i sladoled.
A na ovogodišnjoj Bučijadi posebno je zanimljivo predstavljanje bučina brašna dobivenog mljevenjem pogače, nusproizvoda u proizvodnji ulja. Još donedavna pogača bi se bacala ili koristila u ishrani stoke, a sada je mali ivaničgradski proizvođači, OPG Bunjevec i OPG Hlevnjak, melju i dobivaju aromatično brašno s 12 posto masnoće, bogato proteinima, vitaminima i mineralima. Sjajna namirnica za pripremu kruha, pogača, namaza, noklica, žličnjaka i njoka.
Tako buča i u nas prolazi put od usputne seoske namirnice do vrhunskog europskog specijaliteta.
