Nasmijana i vedra Iva Bagić jako je mlada napustila ovaj svijet. Njezini najbliži još se nisu pomirili s gubitkom. Ivin brat Josip  Storyju je iznio svoje osjećaje i sjećanja na sestru.

'Vjerovali ili ne, s Ivom doista nisu postojali tužni trenuci, oduvijek je bila topla i vrckava osoba. Najviše mi nedostaju naša druženja uz filmove, interne priče koje smo razumjeli samo ona i ja', rekao je Josip koji za Ivu kaže da je starija sestra po mjeri: 'Kad smo bili klinci, naš je odnos bio neozbiljan, ali pun ljubavi. Kako smo odrasli povezali smo se kao istinski prijatelji.'

Kao starija sestra Iva je Josipu probila led s izlascima, ali velikih razmirica u obitelji nikad nije bilo: 'Bila je tatina mezimica, više-manje kao svaka cura, no ona je tjerala svoj film i nikada se nije dala zafrkavati. Na kraju bi uvijek završilo upravo kako je ona zamislila.'

Njezina bolest trajala je šest godina, a obitelj, kaže Josip, nije imala osjećaj da je bolesna: 'Ona je bila jednako lijepa s kosom i bez nje, ali bez kose je bila ona, njezin đir. Mi uopće nismo imali osjećaj da je bolesna.'

Josip žali što ga više nitko neće zvati bracko. 'Iz cijele priče naučio sam da se čovjek nikada ne treba predati. Imao sam sestru kakvu rijetko tko ima i čast mi je bilo biti njezin brat. Taj je osjećaj ponosa teško opisati', kaže Josip.