Dvina i Stefany otisnule su se u terencu Lada Niva na neizvjesno putovanje dugo 19.000 kilometara početkom siječnja. Proputovavši Maroko te obišavši stare dijelove grada Feza i Marakeša, zaputile su se u Mauritaniju. Ušavši duboko u unutrašnjost Sahare upoznale su tradiciju i običaje drevnog karavanskog grada Chinguettija. U Nouakchottu, glavnom gradu Mauritanije, obišle su Port de Peche, jednu od najvažnijih svjetskih ribarnica, a potom je uslijedio obilazak grada Saint-Louisa u Senegalu, prve francuske kolonije u Africi, i malog otoka Goree nasuprot Dakara.

U Gambiji su posjetile Abuko, jedan od najmanjih rezervata u Africi, gdje su se prošetale među krokodilima koji se ondje smatraju svetima. Došavši u Bissau, najjužniju točku njihove ekspedicije, obišle su otočje Bijagos gdje još vlada matrijarhalna kultura i susrele se s kraljem Ramosom te njegovom kraljicom.

'Najviše nas se dojmilo uređenje njihovog društva, matrijarhat s kojim se dosad nismo imale prilike susresti. Jako nam je drago da smo imale prilike uživo vidjeti i upoznati kulturu koja je u izumiranju', rekla nam je Dvina Meler. Ništa manje dojmljivo nije bilo ni sirotište koje su Dvina i Stefany posjetile u Barriju. 'Toliko nas se dojmilo ono što smo tamo vidjele da želimo i same pomoći. Organizirat ćemo humanitarnu akciju za opremanje škole. Već 100 eura po djetetu dovoljno je za njihove godišnje potrebe', optimistična je Dvina.

Tijekom napornog putovanja džipom kroz nimalo uređene terene djevojke su prolazile bez većih problema. Tek povremeno bi naišle na korumpirane policajce ili graničare koji su tražili mito od njih. 'Ono što nismo mogle riješiti ženskim šarmom rješavale smo tako da bismo se postavile autoritativno. To bi ih redovito zbunilo, jer nisu naviknuli da im se žene tako obraćaju, pa bismo situaciju na kraju ipak uspjele okrenuti u svoju korist', prisjetila se Dvina. Problematične osobe i situacije ipak nisu bile pravilo, već su putem najčešće upoznavale vrlo srdačne ljude koji su im rado pomagali.

Ladu Nivu, u kojoj su krenule iz Zagreba, napunile su najvažnijim potrepštinama i hranom, a za odjeću je bilo rezervirano tek minimalno mjesta. Svega nekoliko krpica bilo im je sasvim dovoljno da prežive sve izazove na putu. 'Nosile smo svaka po jedan ruksak, samo najosnovnije od robe, nekoliko majica, hlače, haljina. Za šminku i kozmetiku nije bilo mjesta', otkrila nam je Dvina. Naporan tempo vožnje izdržavale su izmjenjujući se svakih deset-petnaest sati. Kuhale su same, ali im nije bilo mrsko probati i lokalne specijalitete.

Cijela avantura, izračunala je Dvina, stajala ih je oko 200.000 kuna. 'Bilo je to nezaboravno i vrlo intenzivno iskustvo. Kao da smo sažele jedan cijeli život u ta dva mjeseca', zaključila je Dvina i već najavila novo putovanje koje djevojke planiraju ostvariti u idućih nekoliko mjeseci. Ovaj put cilj im je Južna Amerika