Vlasnici će u rijetkim slučajevima kući dovesti životinju za koju ne znaju da je zapravo gluha. Ako niste sigurni, a čini vam se da vam je ljubimac možda gluh, to lako možete provjeriti tako da pričekate da zaspe i zatim napravite neki glasan zvuk s pristojne udaljenosti. Udaljenost je važna jer su životinje vrlo osjetljive pa mogu uloviti vibracije koje zvuk stvara.

Kako biste isprobali čuje li ljubimac sve frekvencije zvuka, udarite po bubnju za nisku frekvenciju, pljesnite za srednju, a puhnite u zviždaljku za visoku. Ako ljubimac ne reagira, prilično je jasno da ima problema sa sluhom.

Da biste izbjegli preplašenog ljubimca, prvo vrijeme ga budite keksima u ruci. Na taj će način povezati buđenje s dobrim osjećajima. Možete jednostavno malo gurnuti, lupnuti po onome na čemu spava. Miris keksa i vibracija trebala bi biti dosta da se ljubimac probudi.

Znakovni jezik

Najbolja je stvar koju možete učiniti, čak i ako vam ljubimac nije gluh, naučiti ga znakovni jezik. To je također korisno ako ljubimac koji nije gluh u starijoj dobi počne imati problema sa sluhom.

Ljubimci ne bi trebali imati nikakvih problema s učenjem signalizacije jer već većinu vremena čitaju vaš govor tijela. Znakovni jezik koji uspostavite s ljubimcem bit će vaš privatni kod i najbolje je da ga razvijete spontano.

Druga čula

Nemojte zaboraviti da, iako možda ništa ne čuje, ljubimac itekako može nanjušiti i vidjeti sve što ga zanima. Kao i kod ljudi, druga čula gluhih ljubimaca bit će još oštrija nego što je to normalno.

Po noći možete koristiti baterijsku lampu, a po danu ruke i lice. Ljubimci često čitaju naše raspoloženje bez većih problema. Nagrađujte svog ljubimca osmijesima kad ste zadovoljni.

Uzica će vam biti prijeko potrebna za psa, a mačku je najpametnije ne puštati van iz kuće zbog prometa i drugih mogućih opasnosti. Također ćete i sami morati paziti kuda hodate da ne biste slučajno stali na ljubimca ako je malen.

Ako imate gluhog obiteljskog ljubimca, svi članovi morat će naučiti jedan znakovni jezik da ga ne zbunjuju.