Zamisli ovakav scenarij - super si sa svojom najboljom frendicom, non-stop ste zajedno, ona zna sve o tebi kao i ti o njoj, a toliko ste bliske da ponekad završavate jedna drugoj rečenice.

Ipak, kad poželiš izaći s nekim drugim društvom ili ako se dogovoriš s nekom drugom frendicom, ona se malo uvrijedi. Ponekad imaš dojam da se poput pijavice zalijepila za tebe i ne da ti disati.

Preposesivne osobe nisu nikakva nepoznanica i puno se ljudi našlo u takvoj situaciji kad jedna osoba želi apsolutno 'vlasništvo' po pitanju druženja s tobom. Stanje je još kompliciranije ukoliko ta prijateljica nije baš omiljena u tvome društvu, pa se osjećaš razapeta između dvije sukobljene strane. Inače, kad ste zajedno lijepo provodite vrijeme i zapravo je sasvim OK osoba. Ali njezina sklonost stalnom kontroliranju te izluđuje - često te zove, stalno bi bila u tvom društvu, predlaže što ćete raditi za vikend, uvrijedi se kad izađeš s drugim frendicama a nju ne pozoveš ili kada kažeš da bi se možda mogle vidjeti tad-i-tad, naljuti se kad se vidiš s nekim drugim iako joj ništa stvarno nisi obećala… Uf, vrlo naporno, zar ne?

Što u takvoj situaciji? Prije svega, pokušaj je uključiti u svoje društvo ili ako to nikako nije moguće, potakni je da se počne družiti i s drugom ekipom jer ćeš na taj način, recimo to malo grublje, 'olabaviti' omču oko svog vrata… Možda se ne snalazi u većem društvu pa se previše trudi, što je uvijek kontraefekt. Probaj i o tome razgovarati s njom. Pokušaj joj, naravno, diplomatski i bez zločestih riječi objasniti i da ti smeta što je toliko sklona kontroli i zapovijedanju pa se možda osvijesti jer ljudi nekad nisu svjesni svojih negativnih osobina, a ako se nisi nikad otvoreno pobunila, možda je mislila da je sve u redu.

I nikako se nemoj dovesti u situaciju da zbog nje mijenjaš planove u posljednji tren jer bi se ona smrtno uvrijedila. Mala doza takve privrženosti ponekad godi jer se osjećamo važni ako je nekome toliko stalo da se druži s nama, no preposesivan odnos zna oduzeti puno energije jer nitko nije ničije vlasništvo.

Osoba 'pripada' samoj sebi, ne nekome drugom. Ipak, skoro svatko od nas ima u sebi bar malo posesivnosti, a dokle god ona nije jako izražena, sve je u granicama normale.