Iako se ovo čini kao sitan detalj, psiholozi upozoravaju da je lekcija o neodustajanju jedna od najvažnijih za djetetovo samopouzdanje, pa čak i za uspjeh u životu. Pitajte uspješne ljude – mnogi među njima reći će kako je tajna uspjeha upravo u tome da ne budeš frustriran kad stvari krenu nizbrdo, nego da te poteškoće natjeraju da probaš ponovo… i ponovo, ako ne ide drukčije, pa sve dok ne upali.

Psihologinja Blanka Franjković Srnić kaže kako je sasvim razumljivo da svoju djecu volimo više od ikoga, ali nemali broj današnjih roditelja ljubav brka s popustljivošću. Dodatno su priču zakomplicirali i mediji i opća klima, jer stalno slušamo da djecu trebamo poštovati kao osobe, a to znači poštovati i njihovu slobodu izbora… Ali plemenita namjera liberalnog odgoja u mnogim slučajevima rezultirala je pretjeranom popustljivošću, a tako odgajano dijete najčešće će kad odraste biti jednako sklono odustajanju kao i dijete odgajano da sluša i ispunjava naređenja. Prvo dijete postat će takvo jer ga nitko nije naučio 'stisnuti zube' i pomučiti se radi ostvarenja cilja, a drugo dijete jedva će čekati da odraste i počne raditi ono što želi, a ne ono na što ga netko tjera.

I mi odrasli skloni smo liniji manjeg otpora, ali smo se s godinama naučili kontrolirati, pa nećemo dati otkaz kad nam šef ide na živce ili javiti da nećemo doći na posao kad god smo neispavani. Ako smo mi to naučili, i naša djeca bi trebala – uz našu pomoć.

1.Praktično pokažite djetetu uzročno-posljedičnu vezu između rada i nagrade
Mala djeca još uvijek razmišljaju kako da sebi ugode, pa uopće ne razumiju kakvog smisla ima činiti ono u čemu ne uživaju i što im predstavlja teškoću. To će najlakše razumjeti ako ih na kraju puta čeka zadovoljstvo, pohvala, ponos ili nagrada bilo koje druge vrste.
Primjerice, kad djetetu kupite igračku koju nije lako sastaviti, budite uz njega dok ne uspije - pomognite mu kad zapne, objasnite slikovne upute koje pokazuju sljedeći korak… povremeno uzmite igračku, divite joj se i glasno komentirajte kako se sad već nazire budući oblik… Kad dijete uspije, pohvalite ga i pustite da dugo uživa igrajući se s igračkom.

2.Budite realni u očekivanjima i zahtjevima
Često možemo pročitati da dijete treba hrabriti izjavama poput - 'ti to možeš'. Takva poruka mora se odnositi na nešto realno, jer ako bodrite dijete, a ono, unatoč silnom trudu, doživljava neuspjeh, s vremenom će se razočarati i zaključiti da roditeljima ne treba vjerovati, jer puno toga kažu zbog ljubavi, želje ili navike. Nije lako, ali morali bismo naći način za što realniju procjenu potencijala svoga djeteta te u skladu s tim postaviti realne i dostižne ciljeve. Tada će poruka 'ti to možeš' imati smisla. Uvijek postoji prostor za napredak, ali od djeteta kojemu jako teško ide matematika nije dobro tražiti četvorke. Kad odredite je li realan cilj dvojka ili petica, napravite plan ostvarenja cilja, koji će uključiti pomoć i podršku, ali koji od djeteta traži disciplinu i rad.

3.Pomognite djetetu da shvati kako se neke obveze jednostavno moraju izvršiti
S godinama dijete uviđa da svi imamo obveze koje nam nisu drage, jer živimo u društvu s određenim pravilima. Tako djeca moraju ići u školu, roditelji rade, svi moramo održavati osobnu higijenu i prostor u kojem živimo… Oni sve to vide, ali se rijetko s time mire, pa uglavnom izvlače na sve načine. Matematika je obvezan školski predmet, i ako dijete jednog dana želi biti, primjerice, veterinar, mora dobiti barem dvojku iz matematike da bi prošlo razred. U suprotnom neće nikada postati veterinar. Teoretski se ništa ne mora, ali ako dijete živi u zdravoj sredini, zadaća roditelja je razgovorom i određivanjem zadataka pomoći da dijete razumije i prihvati da će najveću štetu odustajanjem u takvim situacijama načiniti sebi samome.

4.Pokažite svojim primjerom
Djeca puno više usvajaju gledajući nego slušajući, pa ako vi ne odustajete, dijete će malo-pomalo shvatiti da se to isplati. Kad vam se dogodi situacija koja je ispala posebno dobro jer niste odustali, prokomentirajte to s djetetom ili s partnerom na način da dijete čuje i razumije.

5.Pomognite djetetu da shvati važnost dovršavanja započetog
Kad dijete odluči nešto započeti, primjerice krenuti u glazbenu školu, nemojte mu odmah ispuniti želju, nego razgovarajte: saznajte zašto to želi, posjetite neku školu, razgovarajte s djetetom koje već uči glazbu, objasnite djetetu koliko vremena će mu to oduzeti, neka zna da i vi morate odvojiti vrijeme i novac za ostvarenje njegove želje. Ako se dijete na kraju odluči za glazbenu školu, unaprijed se dogovorite da to mora trajati barem jednu školsku godinu. Iako su u našem društvu vrijednosti poremećene, starijoj djeci pokušajte ukazati na primjere ljudi koji su dovršili zacrtano iako su naišli na velike prepreke, posebice ako zbog toga žive sretan život.

6.Nije sramota odustati
Ovaj zaključak naoko je suprotan dosad rečenome, no ovime želimo naglasiti da svi ponekad pogriješimo te da pravila ponekad treba prekršiti. Kad dijete na nečemu dugo i teško radi, a rezultati izostaju i dijete je sve frustriranije, razgovarajte više puta o tome. Ako se radi o nečemu što se ne može samo tako zaobići, poput jedinice u školi, još više se angažirajte na pomoći. Revidirajte ciljeve: primjerice, prihvatite jedinicu na polugodištu pa problem pokušajte riješiti do kraja godine i sl. Ako se radi o glazbenoj školi, tenisu ili nečem što je stvar slobodne odluke, koristeći zdravi razum i ljubav, znat ćete procijeniti kad ćete djetetu dozvoliti da odustane. Takve situacije moraju biti rijetke, a dijete treba biti svjesno svoje pogrešne procjene i prihvatiti odgovornost za nju. Ne treba praviti dramu, ali ako dijete na primjeren način razumije svako svoje odustajanje i osjeti primjerene posljedice, u budućnosti će manje odustajati.