Roditeljska je uloga jedna od najljepših u životu, no djeca brzo rastu i zahtijevaju svoja prava te neovisnost. Umjesto da to bude problem, prisjetite se kako je to biti u koži jednog 15-godišnjaka. Razgovor o problemima i uzajamno dogovaranje oko pravila za obje strane, sigurno će pomoći
Za većinu roditelja, večernji izlasci adolescenata su noćna mora i čest uzrok sukoba sa djecom. Ovakvu vrstu izlazaka roditelji teško prihvaćaju i povezuju je s konzumacijom alkohola, pušenjem, korištenjem opojnih droga i slično. No u isto vrijeme, želja za ovakvom vrstom zabave javlja se kod djece već negdje između 13. i 15. godine, a što je dijete starije, to je upornost za tim vidom zabave veća. Da bi 'posao' roditelja bio još teži, tu je i razvojna težnja mladih za neovisnošću i emocionalnim udaljavanjem od roditelja, suprotstavljanjem autoritetima i odbijanjem poštivanja pravila.
Kako zadovoljiti obje strane?
Ono čega moraju biti svjesni svi roditelji, ali i djeca, jest da je prije svega bitno držati se i zakonskog okvira koji nalaže da roditelji imaju pravo i dužnost djetetu mlađem od 16. godina zabraniti noćne izlaske bez svoje pratnje ili pratnje druge odrasle osobe u koju imaju povjerenje. Noćnim izlaskom smatra se vrijeme od 23 do pet sati. Bez obzira što oko ovoga ne bi trebalo biti pregovaranja s djetetom, svakako je bitno da roditelji razgovaraju s djetetom, a ne samo zabranjivati bez razgovora i objašnjenja. U razdoblju adolescencije dijete je prirodno u buntu protiv autoriteta, tako da zabrana bez ikakvog objašnjenja i razloga na njih neće imati učinka te će vjerojatno još gorljivije i upornije 'istjerivati svoju pravdu'.
Razgovor kao prevencija problema
U odnosu s djecom vrlo je važna fleksibilnost roditelja. Primjerice, ako vaš 17-godišnjak ima dobre ocjene u školi, marljiv je i pristojan, a s tuluma se vraća na vrijeme, možda ne bi bilo loše razmisliti o njegovom prijedlogu da ga pustite da duže ostane vani. No ako isti taj mladić kući dolazi pod utjecajem alkohola, s kašnjenjem od nekoliko sati, a u školi reda jedinice, tada mu treba dati do znanja da odrasla dob sa sobom nosi i niz odgovornosti koje on dosada nije ispunjavao. U svakom slučaju, tolerancija i fleksibilnost u odnosu s mladima su ključne. Razgovor o bilo kojem problemu i uzajamno dogovaranje oko pravila kojih će se pridržavati obje strane, sigurno će pomoći. Roditelj će tako zadržati određenu kontrolu, a mlada osoba očuvati svoju neovisnost te dobiti osjećaj da roditelj na nju gleda kao na odraslu osobu (što im je izuzetno važno).
Više o ovoj temi pročitajte na stranicama Ordinacija.hr.
