Možete li nam reći gdje se u Hrvatskoj mogu dijagnosticirati nasljedne i metaboličke bolesti?

Za većinu nasljednih metaboličkih bolesti dijagnostika započinje kada liječnik na temelju kliničkih simptoma posumnja na neku od ovih rijetkih bolesti. Iza toga najčešće slijedi opsežnija specijalistička obrada bolesnika i osnovna laboratorijska dijagnostika u najbližoj zdravstvenoj ustanovi ili bolnici. Zatim se ovisno o rezultatima pretraga, bolesnik upućuje u specijalizirane centre u kojima postoji iskustvo u dijagnostici i liječenju nasljednih metaboličkih bolesti, a uzorci se u najvećem broju slučajeva dalje obrađuju u Kliničkom zavodu za laboratorijsku dijagnostiku Kliničkog bolničkog centra Zagreb. Put do dijagnoze ponekad je i dug, a ona je uvijek rezultat timskog rada i suradnje liječnika i laboratorijskog osoblja. Manji broj nasljednih metaboličkih bolesti dijagnosticira se u okviru prihvaćenog progama novorođenačkog probira koji se u Hrvatskoj provodi jedino u Laboratoriju za novorođenački probir koji je dio Klinike za pedijatriju Kliničkog bolničkog centra Zagreb.

Koje su specifičnosti Laboratorija za dijagnostiku nasljednih i metaboličkih bolesti?

Specifičnosti ove laboratorijske dijagnostike proizlaze iz činjenice da nasljedne metaboličke bolesti čini skupina od gotovo 600 bolesti, koje se u najvećem broju slučajeva javljaju vrlo rijetko.

Laboratorijske pretrage kojima je moguće suziti dijagnostičku sumnju, najvećim dijelom se ne mogu automatizirati i zahtijevaju dugotrajnu pripremu uzorka. Za provođenje većeg broja analiza potrebna su specifična znanja i vještine laboratorijskog osoblja, kao i posebna laboratorijska oprema. Izmjerene vrijednosti su korisne jedino ako se tumače uzimajući u obzir dostupne podatke o bolesniku i vremenu uzimanja uzorka. Zato liječnici nastoje racionalno odabirati specifične pretrage kojima se bolesti u koje se posumnjalo dokazuju odnosno isključuju.

Posljednjih godina Klinički zavod za laboratorijsku dijagnostiku i Klinički bolnički centar Zagreb uložili su znatne napore kao bi dijagnostika velikog dijela ovih rijetkih bolesti bila što dostupnija bolesnicima iz cijele Hrvatske. Unatoč tome, moramo biti svjesni da bi za postavljanje svih konačnih dijagnoza laboratorij morao biti spreman provoditi više od 2.000 različitih specifičnih analiza. Takve idealne mogućnosti nema niti jedan laboratorij u svijetu. Želim naglasiti da pretrage koje danas nisu dostupne u Hrvatskoj postoje u inozemstvu. Unutar stručne i znanstvene međunarodne zajednice koja se bavi nasljednim metaboličkim bolestima postoji veliko razumijevanje i spremnost za pomoć i suradnju.

Kakvi se sve uzorci zaprimaju u ovom laboratoriju?

Laboratorijska dijagnostika najčešće započinje iz uzoraka mokraće i krvi u kojima se mjere promjene razine i odnosa tvari koje su posljedica poremećaja u metaboličkim putevima. Ovisno o kliničkim simpotmima, ponekada je odmah potrebno analizirati i cerebrospinalnu tekućinu (likvor). U kasnijoj fazi dijagnostike, često je potrebno iz krvi unutar nekoliko sati izdvojiti samo određene stanice (leukocite ili eritrocite), kako bi se izmjerila preostala aktivnost enzima odgovornog za nastale promjene.

Za postavljanje nekih konačnih dijagnoza neophodna je i stanična kultura fibroblasta kože te bioptati mišića ili jetre koji se moraju nakon uzimanja na odgovarajući način pohraniti i dostaviti do laboratorija. Osim za postavljanje dijagnoze, uzorci pristižu i za kontrolu liječenja sve većeg broja bolesnika od različitih nasljednih metaboličkih bolesti. Svi uzorci iz drugih centara šalju se u laboratorij isključivo brzom poštom.

Iz kojih centara tj. bolnica dolazi najviše uzoraka za dijagnostiku?

Najviše uzoraka dolazi iz Kliničkih bolničkih centara. No uzorke nam šalju liječnici iż različitih zdravstvenih ustanova iż svih dijelova Hrvatske. To je posljedica povećane informiranosti i kontinuirane edukacije o nasljednim metaboličkim bolestima, te činjenice da je moguće liječenje sve većeg broja ovih bolesti.
Da li je više uzoraka za dijagnostiku kod djece ili kod odraslih?

U velikom broju nasljednih metaboličkih bolesti klinički simptomi vidljivi su već u dječjoj dobi, stoga najveći broj uzoraka upućuju pedijatri. Procjenjuje se da bar oko 1 posto sve novorođenčadi boluje od neke nasljedne metaboličke bolesti. No treba napomenuti da je jedno od obilježja ovih bolesti mogućnost očitovanja u bilo kojoj životnoj dobi, pa u laboratorij stižu i uzorci odraslih osoba.

Slažete li se da se bolesnici kada je riječ o rijetkim bolestima često susreću sa raznim problemima, npr. neprepoznavanjem bolesti tj. kasnim dijagnosticiranjem bolesti?

U potpunosti se slažem s Vama. Jedan od najvećih problema ovih bolesnika i njihovih obitelji je postavljanje dijagnoze. Pojedinačno su te bolesti vrlo rijetke, tako da iskustvo imaju uglavnom veći specijalizirani centri. Zbog toga se bolesnici često ne prepoznaju ili se prepoznaju prekasno za odgovarajuće dostupno liječenje.

Možete li objasniti što je to novorođenački probir ili skrining?

To je jedan organizacijski oblik provođenja dijagnostike nasljednih metaboličkih bolesti koji se počeo provoditi od 1962. godine i u velikom broju zemalja je postao obavezna mjera zdravstvene zaštite. Cilj mu je svako novorođenče neke zemlje ili regije testirati na određene nasljedne metaboličke bolesti prije nego se pojave simptomi i bolest ostavi posljedice.

Provodi se tako da se već u rodilištu svakom novorođenčetu nakapa nekoliko kapi krvi na filter papir i uzorak odmah pošalje u laboratorij koji se bavi takvom dijagnostikom. Treba naglasiti da je to samo probir. Odnosno, ako rezultat analize bude pozitivan, to ne znači odmah i potvrdu dijagnoze, nego potrebu hitne provjere postavljene sumnje specifičnim laboratorijskim pretragama. Ovakav pristup dijagnostici je složen i podrazumijeva dobru suradnju rodilišta, laboratorija, pedijatara, roditelja, zdravstvenih službi i državnih institucija.

Koje bolesti su kod nas obuhvaćene novorođenačkim probirom?

Do sada je u Hrvatskoj u okviru novorođenačkog probira otkriveno i izliječeno 370 djece, a testiranje se provodi samo na dvije nasljedne metaboličke bolesti. Od 1978. godine pretražuje se na nasljedni metabolički poremećaj razgradnje aminokiseline fenilalanina, fenilketonuriju, a od 1985. godine i na konatalnu hipotireozu, bolest smanjene funkcije štitne žlijezde. Za testiranje većeg broja bolesti iż uzorka kapi krvi neophodna je osjetljiva tehnologija tandemske spektrometrije masa koja se u razvijenim zemljama koristi već dulje od 10 godina.

Prije dvije godine pokrenuta je donacija tvrtke 'dm' kojom su se prikupila sredstva za kupnju tandemskog spektrometra masa koji će u Kliničkom bolničkom centru Zagreb služiti prvenstveno za proširenje novorođenačkog probira u Republici Hrvatskoj. Osim toga, korištenje te tehnologije povećat će dijagnostičke mogućnosti i za one nasljedne metaboličke bolesti koje neće biti obuhvaćene novorođenačkim probirom.

Znači li to da će se u budućnosti situacija promijeniti te da će novorođenački probir biti organiziran za više od dvije bolesti?

To je cilj svih koji su uključeni u nastojanja da se novorođenački probir u Hrvatskoj dovede na razinu razvijenih zemalja. U Kliničkom bolničkom centru Zagreb stvoreni su laboratorijski i stučni uvjeti te je u planu proširenje testiranja na dvadesetak bolesti. No, kao što sam već naglasila, provođenje proširenog novorođenačkog probira organizacijski je zahtjevno, a odgovarajuća laboratorijska dijagnostika je samo dio sustava koji treba uspostaviti.

Intervju je preuzet sa stranice cybermed.hr