Nikolina Škrlec iz Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba, jedna od autorica nedavno objavljenog priručnika o nasilju u vezama mladih pod nazivom Je li moguće da je to ljubav, ističe da se u tu ustanovu javlja sve više mladih s problemom nasilja u vezi.

'Rad s mladim ljudima čiji je središnji problem odvajanje od primarne obitelji, odrastanje, okupiranost stvaranjem veza te ovladavanjem agresijom potaknuo nas je na objavljivanje priručnika o nasilju u vezama, namijenjenog mladima, kako bi prepoznali jesu li u nasilničkoj vezi, na koji način izaći iz takve veze i kome se obratiti za pomoć', kaže N. Škrlec o nastanku ovog priručnika koji je napisala grupa autora (Gordana Buljan-Flander, Marija Bačan, Kristina Škovrlj i Nikolina Škrlec).

Nasilje u vezama mladih može se manifestirati kao tjelesno, emocionalno, spolno i ekonomsko, a važno je naglasiti da nasilje nakon prvog incidenta ne prestaje, nego postaje sve intenzivnije.

Znakove nasilja u vezi katkad je vrlo teško prepoznati. Mlade osobe mogu u vezi biti izložene nazivanju različitim pogrdnim imenima, ljubomornim ispadima, opravdavanju nasilnog ponašanja, čestom provjeravanju i kontroliranju aktivnosti. Usto, adolescenti mogu kontrolirati i mijenjati svoje ponašanje kako ne bi izazvali bijes partnera, odustajući od njima važnih stvari (izlasci, druženja s prijateljima) te postaju izolirani i usmjereni na partnera. Takva 'zaštita', odnosno opravdavanje partnera može ići do te mjere da za vidljive fizičke ozljede i povrede osoba daje neuvjerljiva obrazloženja.

Znaci nasilja u vezi mogu biti i okolini vidljive promjene, poput slabljenja školskog uspjeha, uočljive promjene fizičkog izgleda, povlačenje u sebe i sl. Katkad ponašanje i geste osobe s kojom su u emocionalnom odnosu adolescenti smatraju privrženošću i strastvenom ljubavi, a to zapravo mogu biti znakovi ljubomore, posesivnosti i kontrole.

Mnogo je razloga zbog čega neka mlada osoba ostaje u nasilnoj vezi.

'Ponekad mladima imponira i čini određeni užitak osjećaj da trebaju partneru i da bi on patio kad bi se rastali, no upravo je to znak da ih parter ne voli kao odrasla osoba, već na nezreo način. Nekad mlada osoba ostaje u nasilnoj vezi kako bi pomogla partneru da se promijeni, zatim zbog srama da se ne sazna za nasilje, vjerovanja da je nasilje zasluženo, iz straha za vlastitu sigurnost i zbog nedovoljne potpore društva. Važno je istaknuti da, unatoč činjenici da su osobe u emocionalnoj vezi, nijedan partner ne mora udovoljiti zahtjevima i potrebama drugog ako to udovoljavanje u određenom trenutku nije i njegova želja. Biti dobar par ne znači nužno odreći se sebe, ali sigurno znači prilagoditi se i mijenjati', kazala nam je Nikolina Škrlec.

Prema njezinim riječima, vrlo je važno da se mlade osobe obrate onima kojima vjeruju - roditeljima, prijateljima, nastavnicima, psiholozima. Mogu zatražiti pomoć i od policije, Centra za socijalnu skrb, ali i na savjetodavnim telefonskim linijama poput Hrabrog telefona, Plavog telefona ili drugih SOS linija.

Mladi ljudi, objasnila je, moraju znati da imaju pravo na vezu u kojoj će graditi odnose pune poštovanja, povjerenja i uvažavanja, vezu bez nasilja koja će ih ispunjavati, a najvažnija osobina za uspjeh odnosa je samopoštovanje, kada je osoba u potpunosti spremna prihvatiti svoje osjećaje i izraziti ih na konstruktivan način, kada ima dobro mišljenje o sebi o vlastitoj osobnosti.

Za kraj, nekoliko savjeta stručnjaka:

Što roditelj/odrasla osoba može učiniti kako bi pomogao mladoj osobi za koju sumnja da je izložena nasilju?

• biti spreman saslušati ako mladić ili djevojka pokaže želju za razgovorom,
• prihvatiti svoje dijete, učenika bez obzira na neslaganje s njegovim/njezinim izborom partnera,
• intervenirati u slučaju da primijeti znakove fizičkog nasilja, čak i ako mlada osoba to odbija; iako se čini kao da oni ne žele intervenciju, odrasli svojom reakcijom (vođenje na liječnički pregled, prijavljivanje) pokazuju da im je stalo do adolescenta i da postoji osoba koja će ga zaštititi.

Što prijatelj/vršnjak može učiniti kako bi pomogao mladoj osobi za koju sumnja da je izložena nasilju:

• dati do znanja da želi razgovarati i pokazati zabrinutost jer se osoba koja trpi nasilje u vezi osjeća izolirano i nesretno,
• poslušati bez ocjenjivanja i procjenjivanja sve što osoba ima reći,
• biti podrška; reći da je tu za njega/nju,
• dati do znanja i verbalizirati neslaganje s nasilnim ponašanjem njezina/njegova partnera/partnerice,
• pomoći potražiti informacije i pomoć,
• reći odrasloj osobi što se događa prijatelju/prijateljici,
• otići s njom/njim kod neke odrasle osobe/potražiti pomoć u savjetovalištu.