Ništa ne frustrira više od snažne žudnje za finim kolačem baš kad ste na dijeti i pokušavate smršavjeti. Ponekad je nemoguće oduprijeti zovu hrane, pa u onih nekoliko trenutaka ode u vjetar pažljivo brojanje kalorija i svi sati koje ste vježbali u teretani. Kao da vas neka neobjašnjiva magnetska sila viče prema nečem slatkom, kremastom, slanom, ukusnom i lošem za liniju. Godinama su znanstvenici pokušavali objasniti kako žudnja za hranom može prkositi zdravoj pameti i zdravoj prehrani i kako ljude zna privući nezdrava hrana.

Nedavno su se znanstvenici sa Sveučilišta Yale približili odgovoru studijom koja je utvrdila slabosti u mozgu pretilih ljudi koje ih tjeraju da jedu visoko kaloričnu hranu, osobito kad osjete glad. Ali to ne objašnjava odakle dolazi žudnja za, primjerice, kikirikijem ili sladoledom i zašto smo svi skloni lošoj hrani. Ipak, dr. Dorothy Virtue, psihoterapeutkinja i dugogodišnja savjetnica za ovisnost o alkoholu i narkoticima, vjeruje da zna odgovor, a Daily Mail predstavlja njezin rad. Radeći s ovisnicima o alkoholu i drogama, dr. Virtue je utvrdila snažnu sličnost između njihovih želja za fiksom i i vlastite nekontrolirane želje za sladoledom i kruhom.

Shvatila je da obje vrste žudnje pokrivaju ili neuspješno pokušavaju prikriti duboko potisnute emocionalne probleme. Ona je sama napravila neke ozbiljne promjene u svom životu i žudnja za slasticama je prestala. 'Kad sam napokon počela slušati svoj želudac, umjesto da ga gušim hranom, moj se život radikalno promijenio', kaže dr. Virtue.

'Transformirala sam se iz debele žene s malo novca i ljubavi u svom životu u zgodnu liječnicu koja ima život ispunjen prijateljstvom, ljubavlju i financijskim uspjehom.'
Vjeruje da je žudnja za hranom prirodna i predvidljiva kao, primjerice, reakcija šoka na iznenadnu buku, a u svojoj knjizi tvrdi da nas negativne emocije - stres, ljutnja, tjeskoba i stid navode na nezdravu hrane - slatku, hrskavu, začinjenu ili kremastu. Kad želimo hranu, onda je vizualiziramo pa nam postaje teže misliti o bilo čemu drugom.

Žudite za hrskavom hranom
Ako ste pod stresom ili se osjećate ogorčeno, malodušno ili frustrirano, vjerojatno ćete poželjeti hranu koja hrska. Hrskanje čipsa, kokica, krekera, pa čak i celera, može pomoći ublažavanju napetosti u tijelu pružajući dojam da serijom ugriza možete opustiti sve napetosti koje postoje u čeljusti. Svakim ugrizom čini vam se kao da se rješavate svojih frustracija.

Žudite za kremastom hranom
Želimo kremastu, nježnu hranu poput sladoleda, pirea ili mekog sira kad se osjećamo tjeskobno, nesigurno, zbunjeno i kad nas mori osjećaj krivice, jer nas hrana glatke teksture opušta i umiruje. Kolin koji se nalazi u mlijeku ima umirujuće djelovanje na tijelo, a mlijeko također sadrži L-triptofan koji u kombinaciji s ugljikohidratima (kao što je šećer) pokreće proizvodnju serotonina u mozgu koji nam stvara osjećaj ugode. Osim toga, šećer u mliječnim proizvodima povećava energiju i raspoloženje, a kremasto glatka tekstura ima utješan efekt.

Žudite za žvakaćom gumom ili karamelama
Vjerojatno dugo skrivate potisnute osjećaje ljubomore, zbunjenosti, straha da će se nešto strašno dogoditi, ili čak mržnje. Nagon za žvakanjem povezan je s urođenim uvjerenjem da će žvakanje otpustiti napetost i pomoći da sredite konfuzne misli. Primjerice, želite li karamele? Možda se zapravo borite s vlastitom neodlučnošću.

Žudite za začinjenom hranom
Ako želite jake okuse na svom nepcu, to znači da žudite za uzbuđenjima i intenzitetom u životu u kojem nema dovoljno ushita i adrenalina. U fazi ste kad snažno želite promjene. Nekoliko studija pronašlo je vezu između potrage za životnim uzbuđenjima i sklonošću za začinjenom, hrskavom ili kiselom hranom te neobičnim, egzotičnim kuhinjama.

Žudite za orašastim plodovima
Kemijski spojevi u orašastim plodovima, kao i njihova tekstura znaju umiriti osobe kojima nedostaje zabave u životu. Želja za orasima, bademima ili kikirikijem ukazuje na nezadovoljene potrebe za zabavom i užitkom. Indijski oraščić i kikiriki sadrže velike količine tirozina koji podiže krvni tlak, a svi orašasti plodovi sadrže pirazin, koji izaziva zadovoljstvo u mozgu.
Oni su bogati masnoćama, pa lako prikrivaju osjećaj praznine, usamljenosti i nezadovoljstva: za onim hrskavim ćete posegnuti kad ste pod stresom, a glatke zgrabiti kad trebate da vas nešto utješi.

Žudite za ugljikohidratima
Miris, tekstura, okus i instant dizanje raspoloženja glavne su osobine zbog kojih posežemo za kruhom, rižom i tjesteninom kad smo napeti, uplašeni ili pod stresom. Kad smo napeti, naše tijelo pretpostavlja da smo u opasnosti i osjeća potrebu za lijekovima protiv bolova. Mozak proizvodi hormon kortizol koji anestezira bol, a taj hormon, pak, potiče proizvodnju drugog kemijskog spoja u mozgu koji se naziva neuropeptid Y koji izaziva želju za ugljikohidratima.
Ako jedemo kako bismo odgovorili na stres i strah, vjerojatno ćemo dobiti na težini, jer neuropeptid Y i kortizol i dalje, vjerujući da nam je tijelo u opasnosti, naređuju organizmu da se ne rješava viška tjelesnih masnoća.

Žudite za kolačima i pecivima
Želja za slatkim izvorima ugljikohidratima slična je motivaciji da konzumiramo kruh, rižu i tjesteninu. I kolači i peciva bogati su ugljikohidratima koji proizvode umirujuće osjećaje. Žudnja za pecivima, kolačima i pitama odražava želju za udobnošću i sigurnošću, ali također može biti znak otpora da nešto napravite. Tješimo se, naime, slatkim kako bismo izbjegli napraviti nešto što ne želimo. Žudnje za slatkim mogu biti posebno jake ako su vam roditelji u djetinjstvu davali slatkiše kao nagradu ili utjehu. Zato kad pomislite da želite kolač, zapravo kažete da trebate zagrljaj.

Čokolada
Čokolada je, osobito među ženama, jedna od namirnica za kojom se najčešće žudi. Čokolada sadrži feniletilamin, isti kemijski spoj koji mozak stvara kad smo zaljubljeni. To je razlog zašto se mnogi od nas okreću čokoladi kad trebamo ljubav ili kad liječimo slomljeno srce. Visoka količina masti u čokoladi ublažava osjećaj praznine, nesigurnosti i usamljenosti. Ako trebamo utjehu, tekstura može biti kremasta ili hrskava ako smo ljuti.
Čokolada sadrži tvar sličnu serotoninu koji potiče osjećaj smirenosti, pa kad nam zbog stresa, prekovremenih sati, nezdrave prehrane i nedostatka vježbe padne razina serotonina i energije, posežemo za čokoladom kako bismo se osjećali bolje. Pirazin, kemijski spoj koji se nalazi u mirisu čokolade, izaziva osjećaj zadovoljstva. Kako se onda boriti protiv čokolade? Sok od đumbira i sojino mlijeko imaju visoku razinu tiramina koji vas može osloboditi želje za čokoladom.
Sladila u dijetnim pićima stimuliraju mozak da proizvodi feniletilamin, isti 'ljubavni sastojak' koji se nalazi u čokoladi, a miris kave može ublažiti želju za čokoladom jer sadrži isti kemijsku tvar (pirazin) kao čokolada.
Nemasna čokolada može pomoći, ali upozoravamo: nemasno ne znači niskokalorično. Napokon, malo aerobne tjelovježbe povećat će razinu serotonina, poboljšati vam raspoloženje i potisnuti apetit, savjetuje Daily Mail.

Pet trikova za pobjeđivanje želje za hranom

1. Odredite 15 minuta da se ohladite od želje. Ako i nakon tog razdoblja osjećate želju, slobodno pojedite to što ste naumili. Nametnuta pauza dovoljna je da se zaustavi automatsko posezanje za hranom.
2. Operite zube, jer ćete se tako riješiti zamišljenog okusa za kojim žudite i popijte veliku čašu vode (često žeđ zamjenjujemo za glad).
3. Analizirajte svoju žudnju za hranom: osjećate li strah, ljutnju, napetost ili sram? Ako prepoznate okidač, možete smanjiti želju.
4. Učinite nešto s osjećajem koji vas umara i tjera da jedete. Umjesto da nosite teret ovog problema, smislite neki način da ga riješite.
5. Vježbajte, jer to podiže razinu serotonina, poboljšava raspoloženje i smanjuje apetit.