'Bio je to pravi užas! Prošli smo kalvariju. Svake sekunde gledali smo smrti u oči', opisala je Splićanka Helena Rožić-Skoko dramatične trenutke na kruzeru Costa Concordia, na kojemu se nalazila sa suprugom i devetogodišnjom kćeri tog kobnog petka, 13. siječnja.

U trenutku nasukavanja na sprud nedaleko od otočića Giglija u Tirenskome moru, na nesretnom je brodu bilo 128 hrvatskih državljana, manji broj kao dio stalne posade, a većina njih na turističkom putovanju. Unatoč krizi i stisci, ni Hrvati nisu mogli odoljeti izazovu 'plutajućeg planeta luksuza', kako neki nazivaju današnje morske krstarice za masovni turizam. Ono što je nekoć bilo rezervirano za dokone parajlije, danas je dostupno svakome s malo dubljim džepom. Odmor je na taj način 2011. provelo 20 milijuna turista u svijetu, a Dubrovčani najbolje znaju kako izgleda prosječan 'kruzeraš', kada ih se na tisuće razvalja Stradunom. I kada se prizemljeni Costa Fortuna naslonio uz Stari grad.

Na kruzeru za svakog ponešto

Havarija Costa Concordije razotkriva pravu sliku megalomanskog turizma na moru, vrtoglavo rastućeg turističkog segmenta, koji je sedamdesetih godina brojio tek pola milijuna turista, a prošle godine zaradio 30 milijardi dolara. Dvije trećine ih otpada na Amerikance i krstarenja mahom Karibima, a 15 posto europskim morima, najviše Mediteranom. A na njima nude za svaki džep ponešto. Po cijeni od samo tristotinjak eura možete kružiti sedam dana nekim od svjetskih mora ili za 30.000 eura krenuti na put oko svijeta. Sedmodnevno putovanje Costom Concordijom od Civitavecchie (Italija) preko Savone, Marseillea, Barcelone, Mallorce, Tunisa, Palerma i natrag koštalo je od 299 do 2759 eura (apartman s pogledom na more, pjenušcem i ostalim luksuzom).

Trenutno svjetskim morima plovi 320 kruzera sa 380.000 postelja i 800 manjih riječnih brodova, a najviše ih je tzv. megakruzera za više od 2000 putnika. I Costa Concordia primala je 3200 putnika i 1000 članova posade, a grdosije poput Carnival-Dreama, Silver Spirita ili Equinoxa toliko su goleme da ne mogu proći kroz Panamski kanal. Od 2006. do 2011. izgrađeno je 47 novih kruzera (prosječna cijena 300 milijuna eura), a do 2013. u Europi treba biti dovršeno još 23, vrijedno 11 milijardi eura, piše austrijski Die Presse.

Allure of the Seas tvrtke Royal Caribbean težine 100.000 tona golem je poput najvećeg američkog nosača aviona, dok je prije dvije godine iz Fort Lauderdalea na Floridi zaplovio najveći od najvećih, Oasis of the Seas, u vlasništvu iste tvrtke. Vrijedi milijardu i 240 milijuna dolara, prima 6000 putnika i ima 16 paluba. Na gornjoj je Central park s pravom šumicom, po uzoru na njujorški, a tijekom krstarenja možete kratiti vrijeme slobodnim penjanjem, surfanjem na umjetnim valovima, košarkom i golfom, pohađati školu ronjenja ili pijuckati koktel u pokretnom Tide baru koji se poput dizala diže i spušta kroz katove. Trgovine, barove, slastičarnice, wellnesse i bazene da ne spominjemo. Na kruzerima možete naći žičare od pramca do krme, dobiti injekciju botoksa, šetati pješčanom obalom s pravim palmama, klizati na ledu i ići u teatar s pozornicom visokom nekoliko katova. Jesti se ionako može 24 sata, a šuška se i o uslugama noćnih dama.

Tako se vrhunski luksuz pretvorio u masovni fenomen. A sve je počelo u siječnju 1891. kada je njemački brod Auguste Victoria zaplovio na ‘prvo putovanje za užitak Orijentom’. Na brodu je bio 241 putnik, plovilo se 57 dana i stajalo u 13 luka. Takvo nešto mogla si je priuštiti samo dobrostojeća elita, jer je cijena iznosila vrtoglavih 1800 maraka, u vrijeme kada je karta za put preko oceana stajala 170. Na tu je ideju došao brodovlasnik iz Hamburga, Albert Ballin, direktor kompanije za morski prijevoz Hapag. Budući da je prekooceanskim brodovima prevozio putnike u Novi svijet, i to ljeti, na taj je način htio zaposliti brodove u zimskim mjesecima. U vrijeme kada je putovanje morem bilo opasna avantura, Auguste Victoria je ispraćena posprdnim komentarima, no brzo se pokazalo da je ideja bila pun pogodak. Nedostajala je samo luksuzna oprema broda, te su se uskoro stari putnički brodovi počeli preuređivati u luksuzne palače za izabrane, s vrhunskom kulinarskom ponudom, strogim pravilima odijevanja i profinjenom zabavom.

Masovnost zamijenila ekskluzivnost

Sve je prekinuo Prvi svjetski rat, a nakon rata ova vrsta turizma je opet procvjetala. Njemački, francuski, engleski i američki brodari natjecali su se tko će biti bolji – u raskošnim salonima jeo se kavijar i ispijao pjenušac, krstarenje je bilo stvar prestiža. Popularnost takve vrste odmora u Njemačkoj su tridesetih godina u propagandne svrhe koristili i nacionalsocijalisti. Organizacija 'Kraft durch Freude' (Snaga kroz radost) prerasla je u jednog od najmoćnijih turoperatora - piše Spiegel Online - koji je posebno organizirao krstarenja za industrijske radnike kao 'najbolju promidžbu nove Njemačke'.

Pedesetih su godina u igru ušli zrakoplovi i putnički su brodovi odumirali jedan za drugim. Godine 1952. koristilo ih je 85 posto putnika, a 15 godina kasnije tek sedam posto. Tada je na scenu stupio Amerikanac Ted Arison (njegov sin Micky je šef Carnivala, tvrtke čijoj floti pripada i Costa Concordia), ponudivši krstarenja po povoljnim cijenama, bez uštirkane atmosfere, večernjih toaleta i s mnogo popularne zabave. Budućnost više nije vidio u luksuzu i ekskluzivnosti, nego u masovnosti koju su popularizirale TV serije kao što je američka Love boat ili njemačka Das Traumschiff. Ali stvarnost na megakruzerima mnogo je banalnija od one ušminkane s elegantnim kapetanom u bijelom, lijepim curama i uzbudljivim ljubavnim zgodama.

Na njima više nema smokinga i večernjih toaleta, uglavnom je riječ o all-inclusive klubovima, među putnicima je najviše penzića i obitelji s malom djecom te sve podsjeća na šarene ploveće zabavne parkove tipa Disney World. U gužvi u kojoj se, kao na Costi Concordiji, tiskate s 3000 putnika, sami ste samo u nekoj od 1500 kabina, kada je uspijete naći, a poslužuje vas latinoamerička i azijatska posada s mizernim plaćama (uglavnom s Filipina, Tajlanda, Malezije, Perua, Ekvadora).

Sve je više onih koji upozoravaju na činjenicu da kruzeri postaju ozbiljni zagađivači mora, a Veneciju – piše nedavno Večernji list - brine što je gibanje vode, mulja i pijeska uzrokovano radom golemih elisa motora ozbiljno uzdrmalo statiku grada u koji je samo prošle godine uplovilo 800 grdosija, iskrcavši na Riva degli Schiavoni dva milijuna putnika, polovinu Hrvatske.

I dok jedni tvrde da će nesreća Coste Concordije uzdrmati taj vid turizma, drugi su uvjereni da se ne nazire kraj buma. 'I u 2012. tržište će rasti dvocifrenim brojkama', tvrdi glasnogovornik njemačkog turističkog giganta TUI, Josef Peterleithner. I nedavna iskustva s nemirima u Egiptu i Tunisu pokazala su da turisti imaju kratko pamćenje, tvrdi Peterleitner, pa za megakruzere očito nema zime.