Poznato je da su muškarci skloniji traženju uzbuđenja, preuzimanju rizika, impulzivnosti i želji za socijalnom dominacijom. Ovaj se obrazac pokazuje kulturalno univerzalnim: bez obzira radi li se o Americi, Engleskoj, Škotskoj, Tajlandu ili Japanu muškarci imaju izraženiju sklonost fizički opasnim aktivnostima, nedostatak straha od tjelesne ozljede, promiskuitetniji su, manje inhibirani i osjetljiviji na dosadu. Osim toga, ove se spolne razlike se počinju javljati već rano u djetinjstvu, a najizraženije su u adolescenciji - tijekom seksualnog sazrijevanja. Toliko da se čak i u stručnoj literaturi govori o sindromu mladog mužjaka.

I ima smisla, ako se uzme u obzir to da su žene te koje biraju (uvijek pogrešne tipove, rekao bi slavni kantautor), pa se muškarci moraju znati nametnuti. Spol koji se mora izboriti za pristup suprotnom spolu, mora biti spreman i upustiti se u znatno više rizičnih ponašanja, biti skloniji traženju novih podražaja i istraživačkom ponašanju. Stoga je logično da su muškarci skloniji od žena preuzimanju rizika i općenito istraživanju okoline.

U tom je kontekstu zanimljiva i agresivnost – ponašanje koje antropolozi, biolozi i psiholozi smatraju adaptivnom strategijom kojom se pokušavaju riješiti problemi vezani uz stjecanje sredstava, nadmetanje za reproduktivnog partnera, ili njegovo zadržavanje te postizanje pozicije u društvenoj hijerarhiji. Stoga je shvatljivo zašto je ovaj oblik

ponašanja izraženiji kod muškaraca i zašto je on gotovo uvijek usmjeren prema drugim muškarcima (a samo relativno rijetko prema ženama – ali to spada u patologije, a ne normalna i uobičajena ponašanja).

Agresivnost je teško odvojiti od srodnih oblika ponašanja, poput želje za dominacijom. Ljudi su društveni primati i kao takvi žive u skupinama u kojima postoji određena hijerarhija. Do sada ste već shvatili princip – onaj spol koji se mora nadmetati za partnere, imat će izraženiju želju za postizanjem dominacije unutar socijalne hijerarhije. Zašto? Pojedinci na vrhu hijerarhije imaju veće šanse za pristup suprotnom spolu – ovo je potvrđeno na raznim životinjskim vrstama, ali isto tako je zabilježeno i u ljudskoj povijesti: muškarci višeg statusa sustavno su imali više pristupa većem broju žena, ljubavnica, konkubina.

Međutim, za razliku od većine ostalih životinjskih vrsta, gdje je veličina presudan čimbenik za uspinjanje na društvenoj ljestvici, kod primata presudnu ulogu imaju socijalne vještine. Stoga frajeri na vrhu društvene ljestvice često nisu fizički najimpresivniji primjerci, ali su zato vješti manipulatori.