Pomalo čudna riječ – sociosekualnost. Bolje reći, čudan prefiks ispred riječi seksualnost. Socioekonomski status – to znamo što je. Ali što je socioseksualnost? Ovaj su pojam 'izumili' američki psiholozi Steven Gangestad i Jeffrey Simpson kako bi njime opisali različite seksualne strategije koje ljudi primjenjuju. Na jednom kraju socioseksualnog kontinuuma nalaze se osobe s tzv. restriktivnom socioseksualnošću, a na drugom su kraju osobe s tzv. permisivnom (ili nerestriktivnom) socioseksualnošću. Za ove prve karakteristična je sklonost monogamiji, dugotrajnim seksualnim vezama, kao i viši stupanj emocionalne vezanosti i ulaganja. Druge krasi niska emocionalna uključenost i vezanost za partnera te orijentacija na kratkotrajne seksualne veze. Sad već naslućujete – otkrili su toplu vodu!

Istraživanja koja su proveli Gangestad, Simpson i njihove kolege pokazuju - nimalo iznenađujuće - da su muškarci češće permisivno nego restriktivno orijentirani. Ono što je zanimljivo jest činjenica da su kod žena uočili tzv. bimodalnu distribuciju socioseksualnosti: to znači da žene primjenjuju obje reproduktivne strategije – i permisivnu i restriktivnu. Žene koje se nalaze na permisivnom kraju kontinuuma opisuju same sebe kao nekonvencionalne, liberalne, nepredvidive, sklone senzualnom uživanju u seksu i zanimljivo - umišljene i na neki način površne.

Muškarci s ekstremno permisivnom socioseksualnošću su manje ugodni, arogantniji, manipulativniji, neodgovorniji i neopterećeniji moralom i osjećajem krivice od muškaraca koji su pozicionirani negdje bliže sredini na tom kontinuumu. Muškarci koji više naginju restriktivnoj socioseksualnosti češće vjeruju u ravnopravnost spolova, imaju liberalne, čak feminističke stavove i ne mare puno za tradicionalni koncept muževnosti.

To kakva je vaša socioseksualna orijentacija utjecat će na to kakve imate preferencije prilikom izbora partnera i kako se ponašate u vezi. Ljudima s izraženom permisivnom orijentacijom će biti važniji fizički izgled partnera i to koliko je on visoko pozicioniran na društvenoj ljestvici nego njegove osobne ili roditeljske kvalitete, također im neće biti važno da je njihov partner emotivan i da im je privržen. Stoga nije neobično da se ljudi najčešće nađu u paru s ljudima iste orijentacije: oni s restriktivnom socioseksualnošću zato što im je to važno, a oni s permisivnom socioseksualnošću - iako u principu 'ne pitaju' za partnerovu orijentaciju - po sili zakona (ponude i potražnje) češće završe s drugima jednako nerestriktivnima.