Šimlešin otvoreni pristup univerzalnim pitanjima koja muče sve pokazao se vrlo uspješnim jer se i ovoga puta tražila ulaznica više.

Iako se suprotnosti nekad mogu privući, temelje za ispunjavajuću vezu imamo ako smo slični u onim ključnim životnim područjima, u ključnim životnim uvjerenjima, smatra Šimleša.

'Čuli smo puno puta kad netko kaže: 'Dobro da smo različiti, bilo bi nam dosadno da smo isti.' Istina je da smo svi različite individue i naravno da ne postoje dvije iste osobe, to je nemoguće. No bitno je da se slažemo u najvažnijim životnim uvjerenjima, dakle u onome što je ključno za nas. Takva su npr. stajališta prema životu, Bogu, vrijednostima… To može biti i politički aktivizam. Ako je vama to bitno, to mora biti važno i vašem partneru. Mora biti ostvarena barem djelomična kompatibilnost', rekao je.

Dodao je da je uspješan partnerski odnos važno i da ste uvijek na istoj strani s vašim odabranikom/icom. Manji postotak kompatibilnosti može se tolerirati, no bitno je da se radi o istoj razini.

'Neki ljudi različito doživljavaju i preljub. Za neke je to i misao o nekome, a za druge npr. seks bez emocija. Bitno je, dakle, da se radi i o istoj razini kompatibilnosti', objasnio je Šimleša okupljenima u publici u kojoj su, dakako, prevladavale pripadnice ženskoga spola svih dobi.

'Zanimljivo je da smo u pravilu kompatibilniji sa svojim prijateljima nego s partnerima. To nije ništa čudno jer smo s prijateljima onakvi kakvi zbilja jesmo, dok s partnerima glumimo i trudimo se oko njih kako ih ne bismo izgubili. Prijatelja obično imamo i više, dok je partner samo jedan. Ljudi se obično usmjeravaju samo na ono što je loše, pa ne čudi da začas možemo navesti stvari koje nas živciraju kod našeg partnera, brže nego one dobre svari. To je u ljudskoj prirodi. Uvijek se sjetimo onoga negativnoga ili onoga što nas smeta. No to nije dobro. Moramo se naučiti da krenemo uvijek od onog što nam ide u prilog', kaže Šimleša.

Potom je Šimleša upozorio na razliku između kompromisa i kompromitiranja. Naime, često se uvjeravamo da ništa nije idealno i da svi moramo pristati na neke kompromise, s čime se Šimleša zapravo slaže, ali naglašava da se, kada to kažemo i mislimo da se radi o normalnim i zdravim kompromisima, najčešće radi o toksičnom kompromitiranju koje ne treba biti dio našeg života. Kompromitiramo se svaki put kad u odnosima pristajemo na ono što je ispod naših minimalnih zahtjeva, kad pristajemo na manje od onog što zaslužujemo, kad pristajemo na nešto što je osjetno manje od onoga što možemo dati.

'Ponekad je nekima važnije biti u odnosu, to im je najvažnije, bez obzira na sve. No kad otkrijemo da se kompromitiramo, moramo uložiti još više jer će nam se to vratiti. Potrudite se, napravite što više možete, dajte sve od sebe, napredujte u izazovima... No ako vaš partner ni tada to ne prepozna, pronađite nekoga tko hoće. Ako pristanete na odnos ispod svojih minimalnih uvjeta, osjećat ćete se jako loše. S vremenom će i vaše tijelo raditi protiv vas. Kompromitiranje je nezdravo i toksično', kaže Šimleša.

Sljedeće predavanje iz ciklusa 'Ljubavologija u praksi' održat će se u srijedu, 18. siječnja 2012. u zagrebačkom kinu Europa, a tema će biti brak – najčešći razlozi ulaska u brak, koliko je seks važan za brak, kada je pravo vrijeme za razvod i sl.