Proračunati Japanci možda i nisu toliko skloni izradi superautomobila kao Europljani, no kada ekipa iz zemlje izlazećeg sunca, nakon višegodišnjeg razvoja, izbaci nešto u ovoj egzotičnoj automobilskoj domeni, ostatak svijeta, s razlogom, ostane u čudu
Kada je Nissan lansirao novu generaciju GT-R-a prije dvije godine, malo tko je ostao iznenađeniji od Porschea. Praktički niotkud stvorio se automobil koji je po značajno nižoj cijeni nudio performanse koje su nadilazile sve Porscheove automobile u ponudi. Na stranu sa standardnom 911-icom, ni GT3, GT2, pa ni Turbo nisu mogli parirati GT-R-u, a čak je i supermoćna Carrera GT morala potpisati kapitulaciju. Porsche je naposljetku i sam kupio jedan GT-R, no nije uspio dokazati da rekord na Nurburgringu – 7:26,70 nije moguć na standardnim gumama, kako je Nissan tvrdio.
Nissan GT-R rijetka je zvjerka koja može ponuditi takve performanse po cijeni koja je pristupačna širokoj masi potrošača, i zapravo ne vidimo tako skoro konkurenta koji bi Nissanovu popularnu Godzillu mogao skinuti s trona 'uloženog-dobivenog'. Ipak, upravo je visokoserijska proizvodnja i dostupnost GT-R-a pojedinim kupcima kost u grlu. Svijet superautomobila je ekskluzivan, a egzotičnost se ne piše u brojkama od nekoliko tisuća primjeraka. Bez obzira koliku popularnost GT-R stekao diljem svijeta, on nikada neće imati kultni, kolekcionarski status, poput, primjerice, Bugattijevog Veyrona ili Paganijeve Zonde. Razlog? Niska proizvodna serija. Bugatti je izradio tek 200 Veyrona, dok su Paganiju troznamenkasti brojevi nepoznanica.
Zato je tu Lexus. Na spomen imena ovog luksuznog Toyotina podbrenda malo tko će pomisliti na spaljene gume, ubrzanje do stotke koje traje kraće od četiri sekunde te maksimalnu brzinu koja nadilazi 300 km/h. No LFA može sve to. Ovaj superautomobil koji je upravo plijenio pozornost na nedavno minulom autosalonu u Tokiju, mogao bi redefinirati način na koji gledamo na Toyotu, Lexus ali i japansku autoindustriju općenito. Stavljeno na papir, mnogi bi mogli pomisliti da trabunjamo gluposti – 4.8-litara V10 sa 560 KS smješten sprijeda, stražnji pogon, diferencijal s ograničenim proklizavanjem, sekvencijalni mjenjač sa šest stupnjeva prijenosa, 0-100 km/h za 3,7 sekundi, 323 km/h maksimalne brzine. Ništa ovdje nije revolucionarno, zar ne? Ono što je revolucionarno jest Toyotin, odnosno Lexusov pristup izradi njihova prvog superautomobila.
Većina proizvođača superautomobila poput Porschea, Ferraria ili Lamborghinia zadužiti će druge tvrtke-partnere na izradi pojedinih elemenata kao što su komponente od ugljičnih vlakana ili pak mjenjačke kutije… ne i Lexus. Japanci su odlučili naučiti kako izraditi baš svaki detalj LFA. Tako Lexus sada, primjerice, posjeduje jedan od dva na svijetu razboja za pletenje ugljičnih vlakana. Ovaj stroj trebao im je samo za izradu A i B nosača od ugljičnih vlakana. Toliko o posvećenosti. Kada smo već kod opsjednutosti detaljima, kod LFA oni graniče s perverzijom: što, uostalom, reći na detalj kao što je držač poklopca motora koji je također izrađen od skupocjenih ugljičnih vlakana.
Kompromisi za Lexus nisu postojali. LFA bi odrađenom kilometražom na Nurburgringu u prototipnom izdanju mogao posramiti i mnoge renomiranije proizvođače automobilske egzotike. Zeleni pakao nije bez razloga ultimativni test vozačkih osobina koje bi kod LFA trebale biti na najvišem nivou. Premda automobil teži nezanemarivih 1468 kilograma, težište je izuzetno nisko zahvaljujući nisko postavljenom i prema centru pomaknutom motoru, a nalazi se direktno ispod kola upravljača. Hladnjaci su, radi boljeg rasporeda mase, smješteni straga, rezultat: 48 posto težine na prednjoj i 52 posto težine na stražnjoj osovini.
Blok 4.8 litrenog V10 motora razvijen je pomoću Toyotinog F1 programa, maksimalnu snagu od 560 KS razvija pri visokih 9.500 okretaja u minuti, a iz stanja mirovanja do tih visina se zavrti za 6/10 sekunde. Jako brzo. Za zaustavljanje su zadužene Brembo keramičke kočnice sa šesteroklipnim kliještima.
Početak proizvodnje najavljen je za konac 2010, a Lexus je najavio proizvodnju 500 primjerka po cijeni od 1,8 milijuna kuna. Da je itko drugi u pitanju, pomislili bismo da im se žuri u stečaj, no Toyota nije dogurala do mjesta na kojem je – najveći proizvođač automobila na svijetu – čineći glupe poteze. LFA je, naime, samo uvid u ono što nas čeka od nove generacije sportskih automobila iz matične kompanije. Konceptni FT-86 koji je također debitirao u Tokiju, dobar je pokazatelj onoga što možemo očekivati od Toyote u pristupačnijem paketu za mase.