Pretilost i dijabetes vodeći su javnozdravstveni problemi u svijetu od kojih pati sve veći broj ljudi, u stopu ih prate bolesti štitnjače, a upravo su te bolesti suvremenog doba uža specijalnost Marija Škugora, endokrinologa iz Zagreba koji radi u Klinici Cleveland (Cleveland Clinic) od 2000. godine. Nakon što je kao znanstvenik radio na Državnom sveučilištu Ohio, karijeru je nastavio u jednoj od najprestižnijih klinika u svijetu.

Klinika Cleveland ove godine slavi 100. godina postojanja, a posljednje tri godine predsjednik i CEO joj je Tomislav Mihaljević. Međutim jedna od najboljih zdravstvenih ustanova u svijetu, kroz koju godišnje prođe i do 7,5 milijuna pacijenata, nije ostala netaknuta pandemijom. Tijekom tog razdoblja broj internacionalnih pacijenata smanjio se i za 90 posto. Srećom, stvari se sada kreću u boljem smjeru, a dr. Škugor - koji je ujedno direktor za edukaciju u Klinici Cleveland - sudjeluje na Crikvenica International Health Tourism Conference, najutjecajnijoj konferenciji na temu zdravstvenog turizma u regiji koja će se održati 4. i 5. studenoga, i otkrit će potencijale i mogućnosti razvoja zdravstvenog turizma u Hrvatskoj.

U SAD ste otišli 90-ih godina. Kako ste se odlučili na taj korak; je li se radilo o želji za napretkom ili je prevladavalo nezadovoljstvo postojećim sustavom?

Otišli smo 1993. godine. Nakon moje demobilizacije iz Hrvatske vojske, 1992., bilo je vrlo teško baviti se znanošću u Hrvatskoj. U toj situaciji iznenada sam dobio poziv da provedem dvije godine na Državnom sveučilištu Ohio, u laboratoriju za proučavanje kostiju i metabolizma kalcija. S kim god da sam razgovarao, savjetovao me prihvatim ponudu. Plan je bio vratiti se nakon dvije godine. Nažalost, kada sam se probao vratiti, to je bilo nemoguće - nisam mogao dobiti svoj stari posao, ali ni novi. I tako, nakon godinu i pol u Americi, shvatio sam da ću morati ostati. Najveći izazov je bio to što smo žena i ja bili sami s djetetom u svijetu koji nismo dobro poznavali te bez obitelji i prijatelja. No jednom kada smo shvatili da nema povratka, više o tome nismo razmišljali, već smo se fokusirali na budućnost.

Kako izgleda klasičan radni dan u jednoj od najboljih zdravstvenih ustanova u svijetu? Što se može izdvojiti kao najveće prednosti koje nudi zaposlenje na takvom mjestu?

Najveća prednost rada u Klinici Cleveland to je da nema klasičnog dana. Svaki dan rezerviran je za nešto drugo - naprimjer, ponedjeljkom ujutro radim s pacijentima na lokaciji koja je 10 minuta udaljena od kuće, a popodne posvećujem radu na edukativnim i znanstvenim projektima. Utorkom obavljam telemedicinu od kuće. Srijedom imamo organiziran grand rounds te diskutiramo o kompliciranim slučajevima i dovodimo gostujuće predavače. Nekoliko puta godišnje provedem tjedan dana u bolničkoj službi te mi pomažu specijalizanti i subspecijalizanti.

Druga osobina koja se meni jako sviđa je ta da svi radimo samo za plaću, što znači da nema bonusa i plaća nije vezana za broj pacijenata. Tako da nema pritiska da se obavlja što više procedura. Nadalje, godišnji odmor vrlo je izdašan. Imam sedam tjedana godišnjeg, ali i pravo iskoristiti dodatnih 28 dana za konferencije. Tu je i radno okruženje - više od polovice liječnika u Klinici nisu Amerikanci po rođenju i to donosi druge vrijednosti poput upoznavanja drugih kultura, religija i običaja.

Po čemu se klinika u Clevelandu izdvaja od ostalih u svijetu?

Klinika Cleveland ubraja se u najveće tri klinike u SAD-u, a rastemo brže od bilo koje druge ustanove tog tipa. Kako je Klinika naglašeno internacionalna, to nam stvara veze u cijelom svijetu. Izgradili smo bolnicu u Abu Dhabiju, upravo se otvara bolnica u Londonu, a u planu su i dvije bolnice u Kini. U Torontu imamo uspostavljenu ambulantnu službu. Klinika Cleveland uistinu je globalni zdravstveni sustav, a fokus je podjednak kako na kliničkoj medicini, tako i na znanosti i edukaciji.

Klinika je nedavno uspostavila i suradnju sa sisačkom bolnicom – kakav je odaziv liječnika i koja su područja edukacije zastupljena?

Jako sam angažiran oko pomoći u edukaciji naših liječnika i studenata u Klinici Cleveland. Naravno, pandemija covida sve je stavila u stanje mirovanja. No nadam se da ćemo sljedeće godine moći nastaviti kao prije. Nakon potresa koji je zahvatio Sisak i Petrinju uz pomoć Ognjena Bagatina iz Poliklinike Bagatin uspjeli smo dogovoriti suradnju sa sisačkom bolnicom i planiramo dovesti više liječnika iz nje u Kliniku Cleveland te će s nama provesti mjesec ili dva da vide naš sustav rada i nadam se da će im to biti korisno. Prva će od njih biti endokrinologinja Alda Ranogajec.

Kada bismo usporedili edukaciju i stjecanje iskustva u jednoj od najboljih klinika na svijetu i u hrvatskim bolnicama, kakvi bi bili zaključci?

U razgovorima s kolegama iz Hrvatske vrlo brzo postane jasno gdje je najveća razlika – nesumnjivo u materijalnim sredstvima. Američko društvo puno je bogatije, ekonomija je puno jača i to se odražava na zdravstveni sustav. Bez snažne ekonomije nema snažnog zdravstvenog sustava. No čini mi se da je američki sustav efikasniji u načinu obrade bolesnika. Većina pretraga obavlja se ambulantno, razvojem regionalnih centara usluge se nude blizu mjesta stanovanja, a komunikacija s bolesnicima vrlo je efikasna i bazirana je na elektroničkoj komunikaciji putem elektroničke medicinske dokumentacije. Jedinstveno za Kliniku Cleveland je to da je bolesnik istinski u fokusu. Sve se vrti oko bolesnika i svi zaposlenici su caregivers. Naime svugdje se govori i ističe da je bolesnik u centru pažnje, no Klinika Cleveland jedno je od mjesta u kojima je to doista tako.

Posljednjih godinu i pol na sve segmente života, a posebice na zdravstvo, utjecala je pandemija. Kako se ona odrazila na poslovanje klinike u kojoj radite?

Reakcija u Klinici bila je brza – počeli smo svima koji ulaze u nju mjeriti temperaturu pomoću infracrvenih kamera i limitirali smo posjetitelje na apsolutni minimum. Tko god je primljen u bolnicu, bio je testiran na covid. Kad se pandemija ubrzala, prestali smo raditi elektivne operacije na nekoliko mjeseci usprkos činjenici da se to financijski negativno odrazilo na poslovanje. Pripremili smo dodatne krevete za slučaj porasta broja bolesnika iznad normalnih kapaciteta – srećom, to se nije dogodilo. Cijepljenje je započelo u prosincu 2020. i do sada je više od 90 posto djelatnika cijepljeno i upravo smo u procesu davanja treće doze cjepiva.

Uslijed pandemije najviše se smanjio broj internacionalnih bolesnika, i to za otprilike 90 posto. No početkom proljeća broj tih pacijenta počeo se povećavati te se očekuje skorašnji povratak na uobičajeni broj. Financijski smo 2020. godinu završili s minimalnim pozitivnim učinkom, no tu je važnu ulogu odigrala pomoć koju je federalna vlada dala američkim bolnicama. Sve se mjere opreza još uvijek provode, no broj bolesnika s covidom sada se ponovo smanjuje. Elektivne operacije obavljaju se prema planu, a internacionalni bolesnici se vraćaju - budućnost izgleda dobro.

Po specijalizaciji ste endokrinolog, a upravo se debljina i dijabetes ističu kao bolesti suvremenog doba. Koji su uzroci povećanog broja oboljelih? Koliko stres i suvremeni sjedilački način života igraju ulogu u tome?

Debljina, dijabetes melitus i komplikacije vodeći su javnozdravstveni problem u svijetu. U zadnjih 40-50 godina dogodila se epidemija debljine, praćena dijabetesom, visokim tlakom, visokim kolesterolom, onda i srčanim bolestima, moždanim udarima, depresijom, masnom jetrom, ortopedskim problemima, bubrežnim problemima, problemima s vidom i čak problemima s plodnošću. Što je točno uzrok te epidemije, još uvijek je diskutabilno. No ono što znamo je da manjak fizičke aktivnosti igra vrlo značajnu ulogu u tome. Prehrana vjerojatno isto ima ulogu, no sjedilački način života ipak se čini kao najvažniji faktor. Stres igra ulogu na način da povećava želju za jelom i ubija želju za fizičkom aktivnošću. Još nije potpuno jasno imaju li hormonalne promjene, uzrokovane stresom, također velikog utjecaja. U posljednjih nekoliko godina čini se da smo konačno dosegli vrhunac epidemije debljine u SAD-u, no porazno je da se to događa na nivou kad se 75 posto populacije nalazi iznad idealne težine.

Nakon pretilosti i dijabetesa bolesti štitnjače snažno su zastupljene – koji su problemi u njihovom liječenju s kojima se najčešće susrećete?

Bolesti štitnjače su vrlo česte. Procjenjuje se da od bolesti štitnjače pati 30 milijuna Amerikanaca. No sreća je da se u većini slučajeva te bolesti relativno jednostavno daju kontrolirati. Problem je ako se ne dijagnosticiraju na vrijeme, a razlog se krije u nespecifičnim simptomima – tu su teškoće s kontrolom težine, umor, pospanost i slično... Bolesnici, pa i liječnici često te simptome objašnjavaju ili stresom ili poslom ili starenjem. Drugi problem je to što se najčešća bolest štitnjače, hipotireoza, ne liječi adekvatno. Prečesto se samo gleda na rezultate laboratorijskih nalaza, a ne i na to kako se bolesnik osjeća, pa to često rezultira suboptimalnim liječenjem.

Koji su najnoviji trendovi i saznanja što se koriste u liječenju bolesti štitnjače, a koji po pitanju pretilosti? Slijedi li Hrvatska trendove?

Pandemija covida onemogućila mi je praćenje trendova u Hrvatskoj, no moje iskustvo u prošlosti pokazalo je da su naši liječnici vrlo obrazovani i informirani o novim trendovima. Noviji lijekovi koji se upotrebljavaju za liječenje debljine su skupi i trenutno ne znam koliko su dostupni bolesnicima u Hrvatskoj. Jedan od najuspješnijih lijekova za debljinu je semaglutid i daje se injekcijom jednom tjedno, a pokazao je odlične rezultate i u punoj dozi dovodi do smanjenja težine i do 16 posto. To je najnoviji lijek u SAD-u i puna cijena iznosi mu oko 1500 dolara za mjesec dana.

Što se tiče štitnjače, tu se stvari konstantno mijenjaju. Sve smo manje agresivni u liječenju karcinoma štitnjače jer je većina tih karcinoma indolentna i vrlo sporo rastu. Konstantno se poboljšavaju genetski testovi koji se rade na materijalima iz punkcije čvorova štitnjače i omogućuju nam bolju karakterizaciju rizika karcinoma. To nam daje mogućnost da klasificiramo čvorove kao benigne u puno većem broju nego bez tih testova i tako izbjegnemo nepotrebne operacije.

Zdravstveni turizam rastuća je grana gospodarstva. Koliko Hrvatska tu ima prostora za razvoj i u kojim bi područjima zdravstva mogla konkurirati?

Zdravstveni turizam je brzorastuća grana medicine. Najmanje su dvije koncepcije zdravstvenog turizma. Jedna grana je ona koju imamo u Klinici Cleveland, u kojoj ljudi traže vrhunsku ekspertizu u teškim i kompliciranim slučajevima, a koja postoji samo na nekoliko mjesta u svijetu. Pritom cijena usluge ne igra vrlo važnu ulogu. No uz ekspertnu pomoć, vrlo je važno to da je ukupno iskustvo bolesnika na najvišem mogućem nivou - počevši od inicijalnog kontakta, preko organiziranja putovanja, smještaja, osiguranja vize, do jezične interpretacije i slično.

Druga grana je ona koja sada najbrže raste u svijetu, a to je provedba rutinskih procedura na visokoj razini kvalitete uz cijenu koja je značajno niža od one koju bolesnici mogu dobiti u svojoj zemlji. Tu vidim prostor za razvoj u Hrvatskoj. Do sada sam se susreo s nekoliko uspješnih primjera naših organizacija koje dio svoje energije usmjeravaju u zdravstveni turizam.

Hrvatska je posljednjih godina postala vrlo interesantna turistička destinacija u dijelovima svijeta u kojima to nije uvijek bila, SAD-u i Australiji. Ljudi koji su posjetili Hrvatsku žele ponovo doći, a oni koji još nisu bili znaju za nju i žele je posjetiti. To stvara priliku da im se ponude i zdravstvene usluge. U početku bi fokus trebao biti na kozmetičkim zahvatima, stomatologiji, ortopedskim procedurama, fizikalnoj rehabilitaciji i slično. S vremenom te izgradnjom reputacije i kapaciteta lepeza usluga lako se može proširiti. Jedna vrsta procedura koje su pogodne za zdravstveni turizam su barijatrijske operacije. Druga grupa su dijagnostičke procedure, a one zahtijevaju visok nivo tehnologije. Mogućnosti su velike i smatram da, korak po korak, Hrvatska može izrasti u značajnu destinaciju zdravstvenog turizma.